Oslobođenje od obveze fiskalizacije – prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda bez obzira na pravnu osobnost – prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom

Datum: 29.08.2013, Četvrtak
Klasa: 410-01/13-01/3103
Davatelj: Porezna uprava

    Zaprimili smo upit obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva iz dostavnog spiska, koji se odnosi na oslobođenje od obveze fiskalizacije prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Nar. nov., br. 133/12. – dalje: Zakon) za prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i vlastitim proizvodnim objektima izravno krajnjem potrošaču. Upit obveznika sastoji se u nedoumici utječe li pravna osobnost na obvezu fiskalizacije, kao i je li OPG koji prodaje isključivo svoje poljoprivredne proizvode obveznik izdavanja računa.

    Temeljem čl. 3. Zakona, obveznicima fiskalizacije smatraju se:
1. fizičke osobe obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (obrt, slobodna zanimanja te poljoprivrednici obveznici dohotka od samostalne djelatnosti), i
2. pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dobit prema čl. 2. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12.),
za sve djelatnosti koje obavljaju osim
1. za djelatnost izuzete od obveze izdavanja računa (prema posebnim propisima) te
2. za djelatnosti izuzete od obveze fiskalizacije (čl. 5. Zakona).

      Iznimno od čl. 3. Zakona, obveznikom fiskalizacije ne smatra se porezni obveznik za promete ostvarene prodajom vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i otvorenim prostorima sukladno čl. 5. st. 4. Zakona, bez obzira na porezni status obveznika fiskalizacije definiran u čl. 3. Zakona.
      
      Ova iznimka se odnosi isključivo na prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i otvorenim prostorima, pri čemu se pod prodajom poljoprivrednih proizvoda podrazumijeva prodaja od strane samog proizvođača, a ne preprodaja poljoprivrednih proizvoda drugih proizvođača. Ovo se izuzeće odnosi na one proizvođače poljoprivrednih proizvoda koji svoje proizvode sami prodaju na tržnicama ili drugim otvorenim prostorima.
      
      Obvezu izdavanja računa, iz područja poreznih propisa, reguliraju:
1. Opći porezni zakon (Nar. nov., br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13.) propisuje obvezu izdavanja računa odredbom čl. 54. prema kojoj su svi porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza. Odredbom čl. 54.b propisano je izuzeće od obveze izdavanja računa, i to ako se promet ostvaruje od priređivanja lutrijskih igara, igara klađenja, igara u casinima te na automatima za igre na sreću i zabavu, ako se pretežiti dio vrijednosti prometa odnosi na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica, ako se prodaja obavlja putem automata, ako se vlastiti poljoprivredni proizvodi proizvedeni na vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu izravno prodaju krajnjem potrošaču u proizvodnim objektima seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, te ako se prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda obavlja na tržnicama i otvorenim prostorima;
2. Zakon o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13.) i čl. 78. propisuje obvezu izdavanja računa za isporuku drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, i
3. Zakon o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12. i 144/12.) odredbom čl. 23. st. 4. propisuje kako obveza izdavanja računa postoji za svaku prodaju, odnosno obavljenu uslugu.

      Slijedom navedenog, u ovom slučaju obveznik nije obvezan izdati račune kada vlastiti poljoprivredni proizvod prodaje na vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, međutim kada iste prodaje na tržnicama i otvorenim prostorima, a nije riječ o štandu ili klupi nego čvrstom objektu, račun ima obvezu izdati.
      
      Također, obveznik nije obvezan fiskalizirati izdane račune za prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda prema čl. 5. Zakona, bez obzira na porezni status definiran čl. 3. Zakona, odnosno pravnu osobnost, i bez obzira na eventualnu obvezu izdavanja računa prema drugom propisu.

Povratak na mišljenja