Zaprimili smo vaš dopis u kojem nas tražite mišljenje u vezi toga da li se oslobođenje od plaćanja poreza na cestovna motorna vozila u vlasništvu osobe s invaliditetom može ostvariti na temelju rješenja carinskog ureda u kojem je navedeno da se vozilo smatra vozilom prilagođenim za prijevoz osoba s invaliditetom ili je za takva vozila vlasnik i dalje dužan priložiti potvrdu o ispitivanju vozila.
U nastavku dostavljamo odgovor.
Odredbom članka 11. stavka 1. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, br. 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. i 152/24.; u daljnjem tekstu: ZLP) propisano je da porez na cestovna motorna vozila plaćaju jednom godišnje pravne i fizičke osobe koje su na dan registracije odnosno ovjere produženja važenja prometne dozvole vlasnici osobnih automobila, motocikala i četverocikala.
Sukladno odredbi članka 12. stavcima 1. i 2. ZLP-a porez na cestovna motorna vozila ne plaća se, između ostaloga, na vozila prilagođena za prijevoz osoba s invaliditetom te ga ne plaćaju osobe koje su u cijelosti bile oslobođene plaćanja carine i poreza na dodanu vrijednost pri nabavi vozila.
Isto tako, člankom 3. stavcima 1. i 2. Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“, br. 1/17., 2/18., 1/20. i 32/21.) propisano je koje motorno vozilo se može smatrati motornim vozilom posebno prilagođenim za prijevoz osoba s invaliditetom pa se tako motornim vozilom prilagođenim za prijevoz osoba s invaliditetom smatra motorno vozilo koje je prilagođeno na način da u njega invalidska kolica ili drugo srodno ortopedsko pomagalo namijenjeno prijevozu i transportu (npr. posebno izrađena stolica, krevet ili ležaj) mogu ući putem rampe ili lifta i u koje je ugrađen mehanizam za njihovo pričvršćivanje radi osiguranja stabilnosti, kao i motorno vozilo za koje je rješenjem nadležnog carinskog ureda utvrđeno da ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o posebnom porezu na motorna vozila.
Nadalje, odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09. i 110/21.) propisano je da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid. U smislu propisanoga proizlazi da ne postoji ograničenje u pogledu vrste dokaznih sredstava kojima se može utvrditi činjenica da li je motorno vozilo prilagođeno za prijevoz osoba s invaliditetom.
U konkretnom slučaju, imajući u vidu gore navedeno, prilikom utvrđivanja osnove za oslobođenje od plaćanja poreza na cestovna motorna vozila za vozilo koje je prilagođeno za prijevoz osoba s invaliditetom, pravna osoba u čijem sastavu posluje stanica za tehnički pregled vozila, kao odgovarajući dokaz za isto može prihvatiti i rješenje carinskog ureda u kojem je navedeno da se vozilo smatra vozilom prilagođenim za prijevoz osoba s invaliditetom.
