Obratili ste nam se s upitom o primjeni odredbe članka 27. stavka 1. točke 1. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, br. 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. i 152/24.; u daljnjem tekstu: ZLP). U upitu ste naveli da je porezni obveznik vlasnik dvije nekretnine, jedne u Gradu Zagrebu, a druge u Općini Tisno te ste, s obzirom na to da svakoj nekretnini boravi šest mjeseci godišnje, postavili pitanje smatra li se u opisanom slučaju ijedna nekretnina nekretninom koja služi za stalno stanovanje. Također ste postavili pitanje postoji li mogućnost da porezni obveznik sam odluči za koju će nekretninu plaćati porez.
U nastavku dajemo mišljenje.
Prema odredbi članka 25. stavka 1. ZLP-a porez na nekretnine plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez. Oslobođenja od plaćanja poreza na nekretnine propisana su odredbama članka 27. ZLP-a, a jedno od propisanih oslobođenja odnosi se na nekretnine koje služe za stalno stanovanje.
Odredbom članka 27. stavka 3. ZLP-a propisano je da je porezni obveznik, radi dokazivanja da se radi o nekretnini koja služi za stalno stanovanje, dužan na poziv poreznog tijela dokazati činjenicu stalnog stanovanja, s tim da se činjenica stalnog stanovanja ne smatra dokazanom prijavom prebivališta na nekretnini. Također, odredbom članka 27. stavka 4. ZLP-a propisano je da je porezno tijelo ovlašteno prikupljati podatke potrebne za dokazivanje činjenice stalnog stanovanja od drugih osoba koje raspolažu tim podacima, a osobito od osoba koje raspolažu podacima o korištenju dijelova infrastrukture.
U vezi s utvrđivanjem činjenice stalnog stanovanja, ističemo da se prilikom dokazivanja korištenja određene nekretnine za stalno stanovanje promatra cjelokupan dokazni materijal koji upućuje na središte životnih interesa poreznog obveznika. U tom smislu, smatra se da je središte životnih interesa poreznog obveznika koji ima užu obitelj (supružnika i/ili djecu), tamo gdje mu se nalazi obitelj i gdje ta obitelj koristi sve potrebito za svakodnevni život (mjesto odlaska na posao, doktor, škola, vrtić i sl.), dok se obvezniku koji je samac, središte životnih interesa određuje prema mjestu gdje boravi u pravilu u vremenskom razdoblju duljem od 183 dana.
Uzimajući navedeno u obzir, mišljenja smo da porezni obveznik u obračunskom razdoblju ne može ostvariti pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine s osnove stalnog stanovanja u nekretnini za više od jedne nekretnine. Nadležno porezno tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, u konkretnom slučaju činjenicu gdje je središte životnih interesa poreznog obveznika i u skladu s tim provesti postupak utvrđivanja obveze plaćanja poreza na nekretnine ili utvrditi pravo na oslobođenje od plaćanja toga poreza. Koje će radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo. Podsjećamo da, prema odredbi članka 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24. i 151/25.), u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez snosi porezno tijelo, dok porezni obveznik snosi teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
