Obratili ste nam se s predstavkom u vezi s odredbom članka 27. stavka 1. točke 2. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, br. 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. i 152/24.) kojom je propisano da se porez na nekretnine ne plaća na nekretnine koje se iznajmljuju na temelju ugovora o najmu za stalno stanovanje. Smatrate da se primjenom citirane zakonske odredbe vlasnici nekretnina stavljaju u nejednak položaj ovisno o svrsi iznajmljivanja nekretnine. Naime, porez na nekretnine ne plaća se ako se nekretnina iznajmljuje za stalno stanovanje, dok se, u slučaju da je najmoprimac pravna osoba koja stambenu nekretninu koristi u poslovne svrhe (primjerice za računovodstveni servis, odvjetnički ured, IT djelatnost i sl.), taj porez plaća. Imajući navedeno u vidu postavili ste pitanje je li odredba članka 27. stavka 1. točke 2. Zakona o lokalnim porezima u skladu s Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.).
U nastavku dajemo odgovor.
Porez na nekretnine uveden je Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj 152/24.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. Cilj uvođenja toga poreza prvenstveno je aktiviranje nekorištenih stambenih nekretnina i poticanje dugoročnog najma, sve u skladu s Nacionalnim planom stambene politike Republike Hrvatske do 2030., a u svrhu poticanja priuštivog stanovanja.
Naime, porezom na nekretnine nastoji se postići smanjenje neravnoteže na tržištu stambenih nekretnina i stambenog najma, kao i povećanje broja reguliranih odnosa u području iznajmljivanja, sa svrhom dodatnog utjecaja na pravnu sigurnost u odnosima između najmodavaca i najmoprimaca. U skladu s navedenim, predmet oporezivanja porezom na nekretnine su stambene zgrade ili stambeni dijelovi stambeno-poslovnih zgrada ili stanova te svi drugi samostalni funkcionalni prostori namijenjeni stanovanju, a izuzeća od plaćanja poreza pretežito se odnose na nekretnine koje služe za stalno stanovanje (neovisno o tome stanuje li u njima vlasnik nekretnine, član njegove obitelji ili osoba kojoj je nekretnina iznajmljena na temelju ugovora o najmu).
Odredbom članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima propisano je da se nekretnine za koje se prema odluci o komunalnoj naknadi određuje koeficijent komunalne naknade za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor ne smatraju nekretninama u smislu toga Zakona. Imajući navedeno u vidu, jasno je da nekretnine koje se daju u zakup za obavljanje poslovne djelatnosti, uz pretpostavku da se na njih plaća komunalna naknada po koeficijentu namjene za poslovni prostor, nisu predmet oporezivanja porezom na nekretnine (neovisno o namjeni nekretnine u smislu propisa iz područja prostornog uređenja i gradnje te djelatnosti koja se u njoj obavlja).
Naglašavamo da je odredbe Zakona o lokalnim porezima kojima je uređeno oporezivanje porezom na nekretnine, između ostalih i odredbe članka 27. toga Zakona, ocjenjivao i Ustavni sud Republike Hrvatske. Iz odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-46/2025 i dr. od 31. ožujka 2026. („Narodne novine“, broj 41/26.) proizlazi da nisu pronađeni razlozi prema kojima bi se moglo ocijeniti da je propisivanjem oslobođenja od plaćanja poreza na nekretnine došlo do različitog postupanja prema osobama ili skupinama u sličnim situacijama bez objektivnog i razumnog opravdanja. Propisana porezna oslobođenja, naime, prate određenu politiku države, a njihova je svrha ispunjenje nefiskalnih ciljeva države. Ocjena je Ustavnog suda Republike Hrvatske da je uvođenje poreza na nekretnine opravdano osobito važnim javnim interesom – postizanjem priuštivog stanovanja na području Republike Hrvatske, te da je zakonodavac prilikom njegovog uvođenja postupao unutar svojih ustavnih ovlasti u provođenju fiskalne politike i uređenju poreznog sustava Republike Hrvatske.
