Obratili ste nam se sa zamolbom za pojašnjenje primjene odredbi Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, br. 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. i 152/24.; u daljnjem tekstu: ZLP) kojima je propisano oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine koje služe za stalno stanovanje. Konkretno, zanima vas način postupanja u slučajevima kada porezni obveznik u poreznom postupku ističe da mu nekretnina služi za stalno stanovanje i ima prijavljeno prebivalište na adresi te nekretnine, ali ne može drugim dokaznim sredstvima dokazati činjenicu stalnog stanovanja. U vezi s navedenim, istaknuli ste da komunalno redarstvo često provodi terenske provjere (očevide) na temelju prijava ili sumnji u moguću zlouporabu instituta prebivališta (npr. u vikendicama ili napuštenim nekretninama), prvenstveno u svrhu izbjegavanja plaćanja poreznih obveza vezanih za nekretnine koje se ne koriste za stalno stanovanje. Pored navedenoga, postavili ste pitanje podliježu li dijelovi nekretnine (registrirani apartmani), koji se koriste i
skl
jučivo za turistički najam, plaćanju poreza na nekretnine unatoč tome što nekretnina nije etažirana i što se njen dio koristi za stalno stanovanje. U slučaju potvrdnog odgovora, zanima vas koja je metodologija za razgraničenje i izračun porezne osnovice za dio nekretnine koji se iznajmljuje, može li se od vlasnika nekretnine zatražiti dostava dokumentacije o površini koja se koristi za iznajmljivanje u odnosu na ukupnu površinu nekretnine te je li za utvrđivanje površine koja je predmet oporezivanja nužno provesti etažiranje objekta ili je dovoljna dokumentacija (primjerice o kategorizaciji ili tlocrt).U nastavku dajemo odgovor.
Prema odredbi članka 25. stavka 1. ZLP-a porez na nekretnine plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez. Oslobođenja od plaćanja poreza na nekretnine propisana su odredbama članka 27. ZLP-a, a jedno od propisanih oslobođenja odnosi se na nekretnine koje služe za stalno stanovanje.
Odredbom članka 27. stavaka 3. ZLP-a propisano je da je porezni obveznik, radi dokazivanja da se radi o nekretnini koja služi za stalno stanovanje, dužan na poziv poreznog tijela dokazati činjenicu stalnog stanovanja, s tim da se činjenica stalnog stanovanja ne smatra dokazanom prijavom prebivališta na nekretnini. Također, odredbom članka 27. stavka 4. ZLP-a propisano je da je porezno tijelo ovlašteno prikupljati podatke potrebne za dokazivanje činjenice stalnog stanovanja od drugih osoba koje raspolažu tim podacima, a osobito od osoba koje raspolažu podacima o korištenju dijelova infrastrukture.
Nadalje, odredbom članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.; u daljnjem tekstu: OPZ) propisano je da je porezno tijelo dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo. Prema odredbi članka 88. OPZ-a u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez snosi porezno tijelo, dok porezni obveznik snosi teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
U vezi s utvrđivanjem činjenice stalnog stanovanja, ističemo da se prilikom dokazivanja korištenja određene nekretnine za stalno stanovanje promatra cjelokupan dokazni materijal koji upućuje na središte životnih interesa poreznog obveznika. U tom smislu, smatra se da je središte životnih interesa poreznog obveznika koji ima užu obitelj (supružnika i/ili djecu), tamo gdje mu se nalazi obitelj i gdje ta obitelj koristi sve potrebito za svakodnevni život (mjesto odlaska na posao, doktor, škola, vrtić i sl.), dok se obvezniku koji je samac, središte životnih interesa određuje prema mjestu gdje boravi u pravilu u vremenskom razdoblju duljem od 183 dana.
Pored navedenoga, podsjećamo da su uvjeti prijave i odjave prebivališta i boravišta hrvatskih državljana uređeni Zakonom o prebivalištu („Narodne novine“, br. 144/12., 158/13. i 114/22.). Odredbom članka 12. toga Zakona propisano je da su tijela javne vlasti koja u provođenju postupaka iz svoje nadležnosti dođu do saznanja da osoba ne živi na adresi prijavljenog prebivališta, dužna o tome izvijestiti nadležnu policijsku upravu.
Vezano za oporezivanje nekretnina koje se koriste za turistički najam porezom na nekretnine upućujemo vas na mišljenje Središnjeg ureda Porezne uprave KLASA: 410-24/25-01/8 i URBROJ: 513-07-21-01-25-2 od 29. kolovoza 2025., a koje je objavljeno na mrežnim stranicama Porezne uprave.
Dodatno ističemo da su odredbom članka 27. stavka 1. točke 9. ZLP-a od plaćanja poreza na nekretnine izuzete nekretnine koje domaćinu, određenomu prema propisu kojim se uređuje ugostiteljska djelatnost, služe za stalno stanovanje. Slijedom navedenoga, ako domaćinu dio nekretnine služi za stalno stanovanje, porez na nekretnine ne plaća na tu nekretninu u cijelosti.
