Zakon o plovidbi unutarnjim vodama iz 1998. poziva se na primjenu na "odgovarajući način" na odredbe Pomorskog zakonika RH u poglavlju (dijelu) o "Ugovorima". Prema tome, i norme o ugovoru o prijevozu stvari mutatis mutandis jednake su u Republici Hrvatskoj u objema plovidbama. Iako takvo rješenje ima svog opravdanja, autor ipak upozorava na moguće prikladnije uređenje odnosa u plovidbi unutarnjim vodama glede odgovornosti prijevoznika za štetu. U radu se također prikazuju važnije regulacije u novoj Konvenciji o Ugovoru za prijevoz stvari (robe) u unutarnjoj plovidbi (2000.), koja bi ubuduće mogla imati utjecaja i na naš zakonski tekst.
U ovom, posljednjem nastavku izlaganja prava bankarskih garancija, osvrćemo se na dokumente u kojima se u međunarodnim okvirima nastojalo uobličiti načela koja su stvorena u međunarodnoj trgovačkoj praksi bankarskih garancija. Ta su načela skupljena u Jednoobraznim pravilima Međunarodne trgovačke komore u Parizu (dalje: MTK) koje se odnose na bankarske garancije, a ozbiljniji pokušaj kodifikacije tih načela izvršen je od UNCITRAL-a u Konvenciji o nezavisnim garancijama i standby akreditivima. Kao posljedica tih napora na međunarodnoj razini, možemo smatrati da imamo danas prilično dobro razrađena načela raznih vrsta bankarskih garancija o kojim je postignuta suglasnost kvalificiranih međunarodnih trgovačkih praktičara i stručnjaka, a glede Konvencije UNCITRAL-a, i predstavnika raznih vlada. Budući da načela bankarskih garancija nisu uvijek temeljito zakonodavno razrađena u pojedinim nacionalnim pravnim sustavima, to sudovi koji moraju donositi odluke u sporovima o garancijama mogu u navedenim dokumentima pronaći izvore prava za svoje odluke, znajući da iza tih načela stoji međunarodna bankarska i trgovačka praksa.
U časopisu Pravo i porezi br. 4/02. započeli smo obrađivati materiju turističkog prava s težištem na turističkim ugovorima kao pravnim poslovima kojima se uređuju međusobni odnosi u pružanju turističkih usluga. Uz uvodna pojašnjenja u svezi s turističkom i ugostiteljskom djelatnosti i općenitih opservacija o bitnim značajkama turističkih ugovora, obradili smo u pretežnom dijelu Izravni ugovor o hotelskim uslugama.
U ovom, pak, broju našeg časopisa završavamo s prikazom ovog ugovora, a u broju 7/02. objavit ćemo članak o Agencijskom ugovoru o hotelskim uslugama.
Posebnim materijalnopravnim normama države u pravilu uređuju privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem na način da nastoje, s jedne strane, strane osobe izjednačiti s domaćim državljanima i pravnim osobama i u segmentu stjecanja prava vlasništva, jer proces globalizacije zahtijeva otvorenost tržišta stranim ulaganjima i slobodan promet roba i usluga (što uključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva na pokretninama i nekretninama), a s druge strane, zaštititi specifične interese države, tako da se u određenim situacijama "strancima u tuzemstvu uopće ne dopušta stjecanje određenih prava ili se ono podvrgava strožim uvjetima od onih koji vrijede za domaće državljane"1 . U čl. 295. Ugovora o Europskoj zajednici države članice su se sporazumjele da taj Ugovor ni na koji način ne šteti pravilima u državama članicama kojima se uređuje sustav vlasništva (Ugovor iz Amsterdama, potpisan 1997. godine i stupio je na snagu 1. svibnja 1999.).
Prema našem pravu upravni spor se može voditi, u pravilu, samo protiv upravnog akta. Naime, sudska kontrola zakonitosti nad radom uprave ostvaruje se kontrolom zakonitosti upravnih akata. Upravo stoga što upravni akt utjelovljuje pretpostavku za provođenje sudske kontrole nad radom uprave, može se dogoditi da državni organ (tijelo), državne organizacije i drugi subjekti s posebnim ovlastima, otežu s donošenjem upravnog akta, ili da ga uopće ne donesu. Na taj način uprava bi mogla spriječiti kontrolu zakonitosti nad njezinim radom, jer su pojedinci i pravne osobe lišeni mogućnosti pokretanja i vođenja upravnog spora. U nastojanju da se onemogući takav postupak uprave, u našem je pravnom sustavu predviđena mogućnost pokretanja upravnog spora i u slučaju kada po zahtjevu pojedinca ili pravne osobe nadležni organi (tijela) nisu donijeli nikakav upravni akt. Dakako da je za pokretanje upravnog spora u slučaju "šutnje uprave" ("šutnja administracije") potrebno ostvarenje zakonom predviđenih pretpostavaka.
Načelo jedinstvenosti nekretnine propisano je člankom 366. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01. - u daljnjem tekstu: ZV), na način da od dana stupanja na snagu ovoga zakona vrijedi načelo pravne jedinstvenosti zemlji- šta i zgrade predviđeno člankom 9. ZV, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno.
Postupak natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora u vlasništvu jedinica lokalne samouprave provodi i odluku o najpovoljnijoj ponudi donosi Vlada Republike Hrvatske, županijske skupštine, odnosno Skupština grada Zagreba, grada ili općine, odnosno od njih ovlašteno tijelo, a za pravne osobe u njihovu vlasništvu ili pretežitom vlasništvu nadležno tijelo određeno aktima te pravne osobe.
Već niz godina u okviru Europske unije donose se propisi1 kojima se štite potrošači u trgovini što se odvija na unutarnjem tržištu (tržištu Europske unije). Do sada je usvojen veći broj smjernica (direktiva), čime se uspostavlja pravni okvir za zaštitu potrošača u širokoj paleti gospodarskih i društvenih odnosa.
PDV je nastao u okviru jedne nadnacionalne tvorevine - Zajednice. Time se razlikuje od većine ostalih poreza koji potječu iz pojedinih država, točnije njihovih nacionalnih zakonodavstava te su preuzimani i preslikavani u porezne sustave drugih država. Presudna godina za stvaranje PDV-a bila je 1967., ali sam začetak PDV-a seže desetak godina unazad, u razdoblje kada su postavljeni temelji Zajednice. Posebne zasluge za stvaranje europskog PDV-a pripadaju Neumarkovoj komisiji.
U časopisu Pravo i porezi br. 5/02. predočili smo grupu vanjskotrgovačkih poslova kod kojih se naplata i plaćanje s inozemstvom obavlja na drukčiji način, kako u ovlaštenoj banci, tako i kod domaće pravne osobe.
Od posebnih vanjskotrgovačkih poslova do sada su obrađena plaćanja i naplaćivanja za izvođenje investicijskih radova u inozemstvu, za reeksportne poslove, oplemenjivanje robe i prodaju robe s konsignacijskog skladišta.
U ovom članku detaljno će se obraditi plaćanje i naplaćivanje za ostali dio posebnih vanjskotrgovačkih poslova, a to su: agencijski poslovi u međunarodnom prometu, kupnja i prodaja prijevoznih isprava za usluge što ih obavljaju strane osobe u međunarodnom prometu od domaćih agenata, turističkoagencijske usluge, primitak efektivnog stranog novca za usluge igara na sreću, poslovi dugoročne proizvodne kooperacije, poslovi osiguranja i reosiguranja, razmjena novca putem međunarodnih poštanskih uputnica i poslovi kupnje prijevoznih isprava kod predstavništva stranih zračnih prijevoznika.
Trgovina s inozemstvom po svojoj funkciji neposredno povezuje nacionalno gospodarstvo sa svjetskim gospodarstvom, i pokazuje koliko se i s kakvim uspjehom zemlja uklapa u međunarodnu podjelu rada. Svaka je zemlja u većoj ili manjoj mjeri ovisna o robnoj razmjeni s inozemstvom. A ova razmjena se u najširem smislu naziva trgovinom. Trgovina s inozemstvom u užem smislu obuhvaća izvoz i uvoz robe i usluga, a kako predmetom carinskih postupanja može biti samo roba, to se u daljnjem tekstu pojašnjava carinski tretman robe u izvozu.
U posljednje vrijeme sve se veća pozornost poklanja seljačkim domaćinstvima kao značajnim čimbenicima razvoja i unapređenja sveukupne turističke djelatnosti u Republici Hrvatskoj.
Aktivnim djelovanjem seljačkih domaćinstava u području turizma ostvaruju se višestruke koristi, koje se ogledaju u ostvarenju dopunskih izvora novčanih sredstava ljudi na selu uz njihovo redovito bavljenje poljoprivrednim aktivnostima, korištenjem vlastitih prirodnih resursa potrebnih za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, te unapređenju krajeva u kojima se takav oblik turističke djelatnosti odvija i smanjenju nezaposlenosti.
Stvaranjem materijalne osnove za život na selu, jamačno će se prekinuti "bijeg" seoskog stanovništva u gradove radi osiguranja materijalne egzistencije.
Obveza formiranja zajedničke pričuve za suvlasnike nekretnine izvire iz DIJELA TREĆEG - Pravo vlasništva, Glave 4., Odjeljka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01. - u nastavku: Zakon). Odjeljak 4. nosi naslov Izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine.
Naime, prema čl. 85., st. 2. Zakona, suvlasnici su obvezni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.
Zajednička pričuva iz čl. 85., st. 2. Zakona se definira kao namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.
Privremeni uvoz pčela radi obavljanja pčelinjih paša na području Republike Hrvatske
Dodatno produženje roka za korištenje povlastice pri uvozu gospodarskoga inventara prema čl. 47. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji
Kupoprodajni ugovor kao pravna osnova za uvoz plovila
Carinski status opreme uvezene po čl. 29. ranije važećega Carinskog zakona
Ponovni uvoz osobnoga automobila uz carinsku povlasticu po osnovi člana obitelji poginuloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata
Ostvarivanje olakšica prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji
Ponovno korištenje olakšice HRVI i branitelja iz Domovinskog rata pri uvozu zamjenskog osobnog automobila
Treba li osoba koja je 1978. položila stručni ispit za zvanje višeg financijskog referenta pristupiti polaganju državnog stručnog ispita za stručnog savjetnika
Postupak imenovanja pročelnika upravnih odjela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
Mora li osoba koja uz rad završi viši stupanj stručne spreme pristupiti polaganju državnog stručnog ispita, odnosno da li je mogla biti oslobođena te obveze
Primjena Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
Može li se priznati stručni ispit položen za stručnog referenta (srednja stručna sprema) na temelju propisa koji su u to vrijeme bili na snazi (1987.), a stupanj stručne spreme u me- đuvremenu nije se mijenjao i osoba i dalje obavlja poslove za koje se traži srednja stručna sprema
Potreban kvorum na sjednici predstavničkog tijela (gradskog vijeća) za natpolovično odlučivanje
Može li se stručni ispit položen za položajno zvanje stručni suradnik-planer priznati kao položeni državni stručni ispit za radno mjesto pročelnika u jedinici lokalne samouprave
Zahtjev za utvrđivanje više kategorije apartmana u domaćinstvu građana temeljem promjene činjenica u svezi poboljšanog redovitog održavanja apartmana i kuće u cjelini
Obvezni sadržaj rješenja o odobrenju za pružanje usluga građana u domaćinstvu
Rješavanje zahtjeva za kategorizaciju ugostiteljskog objekta u slučaju saznanja da stranka prostorom raspolaže bespravno
Uputa o načinu podnošenja zahtjeva za razvrstavanje i kategorizaciju smještajnih objekata iz skupine "Kampovi i druge vrste objekata za smještaj" - za vrste: "apartman", "kuća za odmor" i "soba za iznajmljivanje"
Fizička osoba dužna je u propisanom roku prijaviti tijelu unutarnjih poslova stranca kojem je pružila uslugu smještaja
Isti subjekt ne može za isto djelo prekršajno odgovarati po dvjema osnovama, nego po onoj koja je izrazitije i neposrednije vezana za odre đeno svojstvo
Općina i njena odgovorna osoba ne mogu odgovarati za prekršaj, ako nije propisana samostalna prekršajna odgovornost odgovorne osobe
Ako je izveden dokaz saslušanjem svjedoka, sudac je dužan u obrazloženju rješenja reproducirati u bitnom sadržaj njihovih iskaza
Kad zbog nezakonite dostave rješenje o prekr- šaju nije postalo pravomoćno ni izvršno, nisu se stekle pretpostavke za donošenje rješenja o zamjeni novčane kazne supletornim zatvorom
Bolest koja ugrožava život djeteta jest razlog koji opravdava propust roditelja u pravodobnom podnošenju žalbe protiv rješenja o prekršaju
Društva kapitala kao porezna cjelina - Stečaj - Kraj društava kapitala kao porezne cjeline - Nastanak poreza kod obračunavanja prema ugovorenoj naknadi - Razmjena usluga tek nakon razdoblja za koje se podnosi obračunska porezna prijava - Smanjenje plaćanja poreza na promet vladajućeg društva - Naplata naknade prije usluge
