Često se u običnome životu, u sredstvima priopćavanja pa čak i u nekim "stručnim" krugovima (pravnici, ekonomisti, sociolozi, politolozi i sl.) izričaji i pojmovi "vlasnik", "vlasništvo", zajedničko vlasništvo", "suvlasništvo", stjecanje, raspolaganje ili gubitak "vlasništva", "vlasničkih udjela" i tomu slično, znade dovoditi u svezu s osobama kao što su obrtnik, poduzetnik, trgovac, trgovačko društvo odnosno s poduzetništvom kao skupnim pojmom.
S druge strane, hrvatsko pravo društava, a ni većina europskih prava društava (nacionalnih, ili "europskog prava društava"), u zakonskim i drugim propisima (smjernice i uredbe EU) ne služi se pravnim pojmovima i/ili institutima kao što su "pravo vlasništva", "vlasništvo" ili "vlasnik". Jednostavno, zbog toga jer oni spadaju u građansko, stvarno pravo.
Autor izučava nazočnost vlasništva, poglavito u malome i srednjemu poduzetništvu potkrepljujući to stajalištima pravne književnosti i primjerima iz prakse.