Naglašavajući značenje rada i radnog odnosa te prava i obveza koje iz njega proizlaze, Ustav Republike Hrvatske odredio je u čl. 54. kao ustavna prava, uz ostalo, i pravo na rad i slobodu rada te pravo na zaradu koja osigurava zaposleniku i njegovoj obitelji slobodan i dostojanstven život.
Povrede tih prava najčešće nastaju u slučajevima kada poslodavac ne ispuni ili prestane ispunjavati koju od obveza koje proizlaze iz ugovora o radu, a posebice da radniku da posao i da mu za obavljeni rad isplati plaću.
Naravno, upravo u tim slučajevima kada poslodavac nedopuštenom odlukom otkaže ugovor o radu i time isključi zaposlenika iz procesa rada, te mu slijedom toga uskrati i isplatu plaće, dolazi do povreda kako ugovorne obveze koja svoj temelj ima u samom ugovoru o radu, tako i do povrede Ustavom zajamčenog prava na rad i prava na zaradu koja će omogućiti slobodan i dostojanstven život zaposleniku i njegovoj obitelji.
Zaštitu od povrede takvih prava radnik koji smatra da mu ih je poslodavac svojom odlukom povrijedio može ostvariti i kroz sudsku zaštitu u parničnom postupku - u radnom sporu - kada zahtijeva od suda pružanje pravne zaštite utvrđenjem da otkaz poslodavca nije dopušten, da radni odnos nije niti prestao te, napokon, nalaganjem poslodavcu određene činidbe vraćanjem radnika na posao i isplatom naknade plaće za ono vrijeme za koje radnik (zbog nedopuštene odluke poslodavca) nije radio.
