Pravila ponašanja i društveni odnosi u suvremenim se državama uređuju zakonima. No budući da zakonodavac nastoji da zakonski tekst bude precizan, nedvosmislen, te jasan i posebno pregledan, pojedine se odredbe zakona razrađuju podzakonskim aktima, osobito pravilnicima. Takav se pravilnik naziva opće normativni akt za izvršenje zakona. Uređenje pojedinih pitanja iz zakona pravilnikom ide u prilog opisanom nastojanju zakonodavca. Pravilnik je, naime, vrsta opće normativnog akta što ga donosi upravno tijelo, a svrha mu je što djelotvornije izvršavanje pojedinih odredaba zakona. Pravni propis kojim je uređen porezni postupak u RH je Opći porezni zakon, čija je većina odredaba stupila na snagu 1. siječnja 2009. Radi boljeg razumijevanja i lakšeg izvršavanja nekih od njih, ministar financija ovlašten je donijeti pravilnik. Rok za donošenje pravilnika određen je zakonom i iznosi četiri mjeseca od dana stupanja Zakona na snagu, tj. do 30. travnja 2009.
Do navedenog su datuma sve predviđene zakonske odredbe detaljnije razrađene u tri pravilnika. Svi su objavljeni u Nar. nov., br. 59/09. Jednim su pravilnikom uređena pitanja postupanja u dobroj vjeri, gospodarske cjeline i obrazaca poreznih prijava. Drugi se pravilnik bavi utvrđivanjem naknada troškova zastupnika po službenoj dužnosti, a treći oblikom, sadržajem, rokom i načinom dostave poslovnih knjiga, evidencija i izvješća koji se čuvaju u elektroničkom obliku.
Postupanje u dobroj vjeri
Gospodarska cjelina
Obrasci za prijavu činjenica bitnih za oporezivanje i izjava o izvorima stjecanja imovine
Utvrđivanje visine nagrada i naknada troškova zastupnikupo službenoj dužnosti
Oblik, sadržaj, rok i način dostave poslovnih knjiga, evidencija i izvješća koji se čuvaju u elektroničkom obliku
Zakon o porezu na dodanu vrijednost izmijenjen je u većem opsegu 10. srpnja 2009. kad je Hrvatski sabor donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 87/09.), koji stupa na snagu 1. siječnja 2010. i kojim se provodi djelomično usklađivanje s pravnom stečevinom EU na području oporezivanja porezom na dodanu vrijednost. No 30. srpnja 2009. Hrvatski je sabor donio Zakon o izmjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 94/09.) kojim je opća stopa poreza na dodanu vrijednost od 22% zamijenjena stopom poreza od 23%.
Dana 9. kolovoza 2009. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posebnim porezima na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove (Nar. nov., br. 94. od 1. kolovoza 2009.). Najbitnije se novosti odnose na definiranje novih osobnih automobila kao predmeta oporezivanja, izjednačavanje porezne osnovice – prema vrijednosti kod svih predmeta oporezivanja, visinu posebnog poreza te promjenu visine novčanih kazna. U ovom se članku može pročitati što donose navedene izmjene, a u primjerima će se pokazati izračun uvoznih davanja na osobne automobile, motocikle, zrakoplove i plovila koji se deklariraju za stavljanje u carinski postupak puštanja robe u slobodan promet.
Autorica u ovom članku razmatra pitanja vezana za jedan vrlo bitan institut našega radnog zakonodavstva, a to je pretvaranje radnog odnosa na određeno vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme. Stoga će se u ovom članku dati prikaz pretpostavaka koje trebaju biti ispunjene da bi se radni odnos na određeno vrijeme pretvorio u radni odnos na neodređeno vrijeme, pravna priroda tih pretpostavaka te novija sudska praksa i novine koje bi na ovom području radnopravnih odnosa trebale biti uvedene kroz nacrt prijedloga (novog) Zakona o radu.
Uvod
Sklapanje ugovora o radu
Pretpostavke pod kojima se može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme
Pretpostavke pod kojima ugovor o radu na određeno vrijeme prelazi u ugovor o radu na neodređeno vrijeme
Utjecaj stečaja na pretvaranje radnog odnosa na određeno vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme
Ugovor o radu na određeno vrijeme i zaštićene kategorije radnika
Dopuštenost revizije u sporovima kojima se traži utvrđenje pretvaranja ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme
U ovom se članku analiziraju posebne odredbe deliktnog statuta koje se u europskom međunarodnom deliktnom pravu primjenjuju u rješavanju privatnopravnih sporova povezanih sa zaštitom slobodnoga tržišnog natjecanja. Autori razmatraju odredbe čl. 6. Uredbe Rim II koja je unificirala različite pristupe nacionalnih pravnih poredaka država članica EU pitanjima deliktnog statuta koja se odnose na nepošteno tržišno natjecanje i na nedopuštena ograničenja
Autori: Prof. dr. sc. Vilim BOUČEK Melita KUHARIĆ, dipl. iur.
Posao privatnog detektiva zasigurno spada u ona zanimanja gdje postoji najveća razlika između predodžbe koju su stvorili pisci kriminalističkih romana, stripa i filma te stvarnosti u kojoj je privatni detektiv osoba koja odgovorno, uz jasno definirane ovlasti obavlja određene poslove.Ti poslovi vrlo rijetko odgovaraju onima koje stvarno spadaju opis detektivskih poslova – u praksi su od kriminalističkih misterija puno češće u pitanju razne aktivnosti vezane za poslovanje pravnih osoba. Republika Hrvatska je u veljači ove godine detektivsku djelatnost uredila Zakonom o privatnim detektivima. Time se ovo zanimljivo i bitno područje prvi put uređuje posebnim propisom.
Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci br. U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2008. (Nar. nov., br. 88/09.), polazeći od ustavnih odrednica iz čl. 16. st. 2. i čl. 50. st. 1. Ustava te afirmirajući značenje pravomoćnosti, upućuje na neodrživost dosadašnje prakse u primjeni prava nadzora u području gradnje. S obzirom na aktualnost toga pravnog pitanja, u ovom članku dajemo kratak prikaz.
Novim Zakonom o općem upravnom postupku (ZUP), kao i starim ZUP-om, uređen je institut povrata u prijašnje stanje na način da je propisano kako će se stranci koja iz opravdanih razloga propusti u roku obaviti neku radnju, pa je zbog tog propuštanja isključena od obavljanja te radnje, dopustiti (na njezin prijedlog) povrat u stanje postupka prije propuštanja poduzimanja radnje u određenom roku. Ovu zanimljivu i bitnu tematiku naša autorica razmatra u nastavku teksta.
1. Uvod
2. Povrat u prijašnje stanje prema novom ZUP-u
3. Povrat (povraćaj) u prijašnje stanje prema starom Zakonu o općem upravnom postupku
4. Ogledni primjeri rješenja i zaključka o povratu u prijašnje stanje sa sudskom praksom
5. Povrat u prijašnje stanje i odgoda ovrhe u poreznim stvarima
Široka paleta današnjih poslovnih mogućnosti i raznolikost ponude financijsko-projektnih ulaganja zahtijeva što je moguće opsežniju, a istodobno kvalitetnu i praktičnu uslugu klijentima raznih statusnih i strukturalnih oblika. S ciljem ostvarenja takve usluge, klijentima se, „proizvodom“ koji je predmet ovog članka, pruža mogućnost da sklapanjem jednog ugovora na određeno dulje razdoblje imaju osiguranu financijsku podršku različitih vrsta i namjena. Klijent takvim oblikom poslovnog odnosa ima konkretnu projekciju svojih poslovnih i financijskih mogućnosti kroz znatno vremensko razdoblje, a kreditor (banka) kontrolu te projekcije, a samim time i mogućnost pravodobne reakcije na možebitne zapreke za njezinu realizaciju. Navedenim se poslovnim odnosom i profesionalnim pristupom klijentu smanjuju kako vremenski tako i troškovni elementi dobivanja odgovarajućih oblika financiranja, pa su ugovori o okvirnoj svoti zaduženja i osiguranju jedan od najčešćih ugovornih odnosa banke i klijenata, ponajprije pravnih osoba.
Poslovni udio u d.o.o.-u moguće je prenositi s jedne na drugu (pravnu ili fizičku) osobu, s time da je za taj pravni posao potreban ugovor u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju je potvrdio javni bilježnik. Ugovor o prijenosu poslovnog udjela smatra se dvostranim pravnim poslom jer njime dotadašnji imatelj poslovnog udjela prenosi taj poslovni udio na novog imatelja, a na valjanost tog ugovora primjenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o obveznim odnosima te drugih propisa koji uređuju pitanje valjanosti ugovora. Stoga autorica u ovom članku skreće pozornost na neke slučajeve koji mogu dovesti do nevaljanosti ugovora o prijenosu poslovnog udjela, a koji su se pojavljivali u dosadašnjoj sudskoj praksi.
1. Uvod
2. Oblik ugovora
3. Nevaljanost ugovora na temelju zakona o obveznim odnosima
Poslovni partneri subjekta (trgovačkog društva ili obrtnika) u stečaju, koji su svoje tražbine uspjeli pravodobno osigurati založnim ili fiducijarnim pravom, definitivno su u povoljnijoj situaciji od drugih stečajnih vjerovnika; u najvećem broju slučajeva ovi tzv. razlučni vjerovnici jedini su koji se mogu nadati da će svoje tražbine namiriti u cijelosti. No što može/treba poduzeti razlučni vjerovnik u stečajnom postupku? Na što treba paziti? Može li sam pokrenuti stečajni postupak, i kakvoj bi se koristi od toga mogao nadati? Kako će čitatelj moći zaključiti čitajući ovaj članak, odgovori ne mogu biti posve jednostavni: stečajni je zakon prilično obiman i sadržava prilično velik broj delikatnih postupovnopravnih i materijalnopravnih rješenja. No za pravnika sve to ne bi smjelo biti i preteško: hrvatsko stečajno pravo (koje je plod recepcije recentnoga njemačkog stečajnog prava) ostaje u najboljoj tradiciji civilnog prava kontinentalno-europskoga pravnog kruga; njegove su odredbe osobi koja je solidno „učitana“ u civilnopravnu tematiku shvatljive, čak i elegantne. Autorova je namjera da ovaj članak bude jasno obilježen činjenicom da ga piše odvjetnik i stečajni upravitelj; susret s praksom koju takve uloge omogućuju pruža i mogućnost da se o nekim praktičnim reperkusijama primjene stečajnog zakona govori sa stajališta iskustva, i da se iza određene vrste zaključaka stane s punim uvjerenjem.
Dana 1. siječnja 2009. stupio je na snagu novi Zakon o kaznenom postupku, ali za većinu je njegovih odredaba stupanje na snagu odgođeno, pa se ovaj zakon počeo primjenjivati 1. srpnja 2009. u tzv. USKOK-ovim postupcima, a za sve ostale kaznene predmete počet će se primjenjivati 1. rujna 2011. Odmah su stupile na snagu samo odredbe o tajnosti istrage i obnovi postupka. Dakle, Zakon predviđa stupnjevito stupanje na snagu. Prije stupanja na snagu Zakona o kaznenom postupku u cijelosti uslijedila je novela Zakona 30. lipnja 2009. (koja je stupila na snagu 1. srpnja 2009.) koja je izmijenila 118 članaka Zakona, pri čemu nije bila riječ samo o kozmetičkoj izmjeni, kao što je bilo najavljeno, a osobama koje ga primjenjuju u praksi nije ostavljen nikakav rok za pripremu i proučavanje. Obrađuje se novi institut revizije kao izvanredni pravni lijek protiv odluka sudova bivše države te prethodne i privremene mjere kod osiguranja imovinskopravnih zahtjeva u kaznenom postupku i oduzimanja imovinske koristi. U br. 4/09. našeg časopisa (str. 38. – 41.) pisali smo o novom zakonu koji je u međuvremenu doživio Novelu. Autor smatra da je trebalo odgoditi stupanje na snagu Novele barem do 1. siječnja 2010. radi ostavljanja dovoljnog roka adresatima za pripremu.
U časopisu Pravo i porezi br. 7-8/09. objavili smo prvi dio članka o investicijskim fondovima s posebnim osvrtom na prospekt investicijskog fonda. U ovom broju našeg časopisa nastavljamo s obradom ove aktualne tematike tako da se u članku obrađuje institut statuta investicijskog fonda.
1. Statut investicijskih fondova s javnom ponudom
2. Statut otvorenih investicijskih fondova s privatnom ponudom
3. Statut investicijskih fondova rizičnog kapitala s privatnom ponudom
4. Statut fonda po UCITS smjernicama
5. Statut fonda u poredbenom pravu
6. Ogledni primjer statuta otvorenoga investicijskog fonda s javnom ponudom
Autori: Mr. sc. Loris BELANIĆ, dipl. iur. Mr. sc. Gabrijela MIHELČIĆ, dipl. iur.
U časopisu Pravo i porezi br. 7-8/09. objavili smo prvi dio članka o potrošačkim kreditima u svjetlu Nove Direktive 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkom kreditu. U ovom broju našega časopisa nastavljamo s obradom ove tematike.