U časopisu RRiF br. 2/04. detaljno smo objasnili sastavljanje Prijave poreza na dobitak za 2003. (Obrazac PD), Bilance i Računa dobitka i gubitka za male, srednje velike i velike poduzetnike. No čini se - iz pitanja naših pretplatnika, da neka područja traže još dodatna pojašnjenja. O tome u nastavku ovog članka.
Temeljem četverogodišnjeg Programa statističkih aktivnosti 2004. do 2007. godine te Godišnjeg provedbenog plana za 2004. (novi naziv za godišnji Program statističkih istraživanja Republike Hrvatske), koji se nalaze u proceduri donošenja u Hrvatskom saboru, trgovačka društva i obrtnici obveznici poreza na dobitak te neprofitne organizacije obvezni su Financijskoj agenciji predavati statističke izvještaje za razdoblje siječanj - ožujak, siječanj - lipanj i siječanj - rujan 2004. godine. Statistički izvještaji za prvo tromjesečje 2004. predaju se na istim obrascima (poduzetnici na obrascu TSI-POD, neprofitne organizacije na TSI-N, banke i štedionice na TSIBAN, a društva za osiguranje na TSI-OS-RE) kao i prethodne godine, najkasnije do 20. travnja 2004. godine.
Proračuni i proračunski korisnici temeljem izvješćivanja uređenog računovodstvenim propisima obvezni su svoje tromjesečne financijske izvještaje za međurazdoblja 2004. također predavati Financijskoj agenciji (za nekonsolidirane financijske izvještaje rok je 10. travanj a za konsolidirane 20. travanj 2004.).
Osamdesetih godina prošlog stoljeća javile su se sve veće sumnje u upotrebljivost i korisnost računovodstvenih informacija. Autori su bili jedinstvenog mišljenja da klasične računovodstvene informacije više ne zadovoljavaju potrebe odlučivanja u suvremenom načinu proizvodnje, kao ni u promijenjenim vanjskim uvjetima poslovanja. Kritičari smatraju da računovodstvene informacije potiču voditelje poslova na kratkoročnu uspješnost poslovanja umjesto na dugoročnu te na prilago đavanje podataka. Usprkos čestim kritikama računovodstva, svejedno računovodstvene informacije ostaju važan čimbenik u poslovnom odlučivanju.
Tuzemni poslovni subjekti u inozemstvu mogu, sukladno propisima domicilnih zemalja, poslovati, što uključuje i obavljanje djelatnosti u inozemstvu. Posebnosti poslovanja, pa i onda kada je riječ o obavljanju djelatnosti u inozemstvu, ovise o načinu poslovanja u inozemstvu. Ograničavajućih odredaba o poslovanju u inozemstvu u našim propisima nema.
Porezni propisi i propisi iz područja doprinosa za obvezna osiguranja ne bave se, što im i priliči, legalitetom ulaganja u inozemstvo, već samo određuju kako pristupiti u odgovarajućim okolnostima pri utvrđivanju obveza. Pritom se trebaju uvažavati odredbe ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i socijalnih ugovora, ako su sklopljeni sa zemljama u kojima se poslovanje obavlja.
U članku ćemo se osvrnuti na trgovačke, devizne, računovodstvene i porezne propise koji uređuju poslovanje tuzemnih osoba u inozemstvu.
Autor: Nada DREMEL, dipl. oec., ovl. rač. i ovl. rev.
U članku se prikazuju knjiženja koja nastaju pri slanju materijala u doradu ili obradu u tuzemstvu i inozemstvu. Jednaka su knjiženja i s poluproizvodima ili robom, samo na odgovarajućim računima razreda 6. Temeljno obilježje jest da se za taj trošak povećava nabavna vrijednost.
Cilj je ovog rada ukazati na svrhu i značenje detaljnog ispitivanja u slučajevima kupnje ili prodaje poduzeća, odnosno bilo koje vrste poslovne transakcije. Detaljno ispitivanje poslovanja predstavlja analizu potencijala poduzeća temeljenu na prošlim podatcima i događanjima kao i ocjenu budućih poslovnih transakcija. To je jedan od vrlo detaljnih načina prikupljanja raznih podataka i informacija potrebnih za donošenje odluke o ulaganjima. Cilj je naučiti što je moguće više o potencijalnom poslovnom partneru kako bi se izbjegli mogući rizici u budućnosti. Formalno i materijalno ispitivanje obavljaju eksterni i interni stručnjaci vodeći računa o povjerljivosti podataka i nezavisnosti.
Na svojoj redovnoj sjednici, održanoj od 18. do 20. veljače 2004., Odbor za međunarodne računovodstvene standarde raspravljao je o poslovnim kombinacijama, konsolidaciji, otuđivanju dugotrajne imovine i prezentiranju prekinutih aktivnosti, financijskim instrumentima, MRS-u 20 - Državnim potporama i prezentiranju državnih pomoći, zaključcima IFRIC-a, ugovorima o osiguranju, naknadama zaposlenicima nakon umirovljenja, priznavanju prihoda i malim i srednje velikim poduzećima.
U nastavku, podrobno će se prikazati zaključci o malim i srednje velikim poduzećima i priznavanju prihoda
Nedavne izmjene u postupku i načinu naplate mjenice, koje banke provode od 27. listopada 2003., dočekane su s vidnim nezadovoljstvom poduzetnika koji svoje tražbine naplaćuju mjenicama, jer smatraju da je time postupak naplate mjenica usporen, a banke za te izmjene ne daju zadovoljavajuća obrazloženja. U ovom članku autor ukazuje na nedorečenost, prisilnost i nejasnoću propisa o postupku naplate mjenica preko banke na koje je odavno upozorio, a nije se ništa poduzimalo da se ti propisi izmijene i dopune, te predlaže neka rješenja.
Komunalne djelatnosti se obavljaju kao javne službe. Pravo obavljanja komunalnih djelatnosti, izgradnja i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture može se steći i koncesijom.
U svezi s tim treba utvrditi uvjete i mjerila za provedbu prikupljanja ponude ili javnog natječaja za davanje koncesija. Kako odluka o tome može izgledati, prikazano je u okviru članka.
Nastanak obveze poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) propisan je odredbom čl. 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/ 95. do 127/00. - u daljnjem tekstu: ZPDV) te odredbama čl. 41. do 50. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 60/96. do 198/03. - u daljnjem tekstu: PPDV).
Porezna obveza za obavljene isporuke dobara i usluge nastaje u različitim trenutcima ovisno o tome plaća li obveznik PDV prema izdanim računima ili prema primljenim (naplaćenim) naknadama. U oba slučaja porezna obveza je jednako visoka, ali je različito vrijeme nastanka porezne obveze. O toj vrlo zanimljivoj temi daju se objašnjenja u nastavku članka.
Svi osiguranici odnosno obveznici plaćanja doprinosa na ostvarene primitke u 2003. godini za koje je uplaćen doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti na veću osnovicu od 382.320,00 kn imaju pravo na povrat doprinosa uplaćenog na razliku iznad te osnovice. Budući da se vraća samo doprinos na temelju generacijske solidarnosti osobama koje su osiguranici samo u I. stupu, svota doprinosa za povrat će se utvrđivati po stopi od 20%, a osobama koje su i u I. i II. stupu po stopi od 15%.
Povrat doprinosa će obavljati Porezna uprava na temelju zahtjeva osiguranika i priloženih dokaza o uplaćenom doprinosu, s tim da će iz utvrđene svote doprinosa za povrat obračunati porez na dohodak po stopi od 45% i prirez.
O tome piše naš suradnik iz Ministarstva financija u ovom članku.
Dokazivanje je procesna radnja utvrđivanja pravno relevantnih činjenica koje se utvrđuju dokaznim sredstvima ili dokazima. Ono je najsloženija i najvažnija faza postupka u rješavanju upravnih stvari.
Dokazivanje u poreznom nadzoru rabi razna dokazna sredstva. Njih sedam, najčešće korištenih, pojašnjava autor ovog članka.
Dana 30. siječnja i 2. veljače 2004. održani su seminari u Zadru i Zagrebu za službenike Porezne uprave na temu "Godišnja porezna prijava za 2003. godinu".
Na seminarima su postavljena pitanja u pisanom obliku na koja su službenici Središnjeg ureda Porezne uprave dali usmene odgovore, a koje sada objavljujemo i u pisanom obliku.
Obrtnici i slobodna zanimanja, obveznici poreza na dohodak, mogu nabavljati dugotrajnu imovinu od različitih dobavljača. Tako primjerice to mogu biti drugi poduzetnici koji obavljaju registriranu djelatnost, odnosno društva i drugi obrtnici i slobodna zanimanja, građani, a uobičajeno je da obrtnici unose i svoju osobnu imovinu u imovinu obrta. Hoće li prodaja nabavljene dugotrajne imovine biti oporeziva PDV-om ili ne, prvenstveno ovisi o poreznom položaju obrtnika, no temeljem propisa o porezu na dohodak navedeni prometi svakako utječu i na dohodak obrta, posebno ako se radi o prodaji dugotrajne imovine koja je jednokratno otpisana u trenutku nabave i stavljanja u uporabu.
Opširnije o navedenome pročitajte opširnije u nastavku članka.
Odredbe propisa o gradnji koje se primjenjuju od 1. siječnja 2004. postale su problem pri dobivanju rješenja o ispunjavanju građevinskih uvjeta za prostorije u kojima će se obavljati djelatnost, i to ne samo trgovačka nego i ugostiteljska. Sve također ima utjecaja i na obrtništvo te odredbe propisa u svezi sa zadovoljenjem uvjeta koje trebaju imati prostorije u kojima se obavlja obrtnička djelatnost. Radi se o tome da se, sukladno navedenom, građevina ne smije početi koristiti, odnosno staviti u pogon, prije nego što tijelo graditeljstva izda uporabnu dozvolu za tu građevinu. Koji problemi pritom nastaju i kako bi ih trebalo riješiti, s obzirom na to da još uvijek nisu riješeni piše naša suradnica iz Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.
Predstojeće proširenje Europske unije s deset novih članica, najveće u njezinoj povijesti, imat će velike gospodarske učinke i na gospodarstvo same Europske unije i na njezine susjede koji za sada ostaju izvan njezinih granica. Iako suočen s brojnim unutarnjim problemima koje donosi proširenje, EU želi da se njime otvore nove mogućnosti i za povećanu suradnju s budućim susjedima radi postizanja stabilnosti, prosperiteta i sigurnosti izvan njegovih novih granica. To je moguće postići jačanjem integrativnih procesa i liberalizacije u cijeloj Europi, što će pridonijeti širenju trgovine i poboljšanju poslovne i investicijske klime na tom prostoru. Zbog toga je EU razvio specifične politike prema pojedinim regijama Europe: proces stabilizacije i pridruživanja za zemlje jugoistočne Europe, sporazume o partnerstvu i suradnji za zemlje bivšeg SSSR-a i sporazume o slobodnoj trgovini sa sredozemnim zemljama poznate kao Barcelonski proces.
Jednako kao što se očekuje da će gospodarski učinci proširenja na zemlje pristupnice imati općenito pozitivan učinak, ali ne jednak u svim gospodarskim sektorima, možemo očekivati pozitivne učinke i na europske zemlje koje ostaju izvan granica EU. No, sasvim je jasno da ti učinci neće biti ravnomjerno raspoređeni po zemljama i da će oni uvelike ovisiti o sposobnosti svake zemlje da iskoristi mogućnosti koje će dovesti do učinka "stvaranja trgovine" uz istodobno minimaliziranje učinaka "skretanja trgovine".
Razmotrit ćemo neke od mogućih učinaka proširenja na hrvatsko gospodarstvo, u prvom redu na trgovinske odnose između Hrvatske i budućeg EU.
Kvalitetno rješavanje smještaja i čuvanja privremeno uvezenih stranih plovila i kamp kućica pod carinskim nadzorom uz poštivanje vrijedećih carinskih propisa preduvjet je za daljnji razvoj nautičkog turizma i što bolje ponude domaćih marina i drugih osoba koja se time namjeravaju baviti.
Budući da je ovdje riječ o plovilima i kamp kućicama koje imaju carinski status strane robe, te su u carinskom postupku privremenog uvoza, za njih je bilo nužno odrediti drugo carinski dopušteno postupanje kako bi se riješilo pitanje njihovog smještaja unutar carinskog područja Republike Hrvatske i osigurala provedba obaveznog carinskog nadzora nad stranom robom.
Kako je uređeno carinsko postupanje, pročitajte u članku.
Nekoliko posebnih zakona uređuje poslovanje predstavništava stranih osoba u Republici Hrvatskoj.
U smislu Zakona o deviznom poslovanju1 prema načelu (ne)rezidentnosti diplomatska, konzularna i druga predstavništva stranih društava u Republici Hrvatskoj svrstana su u nerezidente, jer ne obavljaju komercijalnu djelatnost, ne stječu prihode i ne ostvaruju ekonomski interes.
Isto tako se diplomatska, konzularna i druga predstavništva iz Republike Hrvatske u inozemstvu koja se financiraju iz proračuna te hrvatski državljani zaposleni u tim predstavništvima i članovi njihovih obitelji smatraju rezidentima.
Ovom podjelom riješene su dvojbe u svezi s uvjetima i načinom obavljanja njihovog deviznog poslovanja.
U Republici Hrvatskoj danas djeluje 121 štednokreditna zadruga. Njihovo poslovanje je prvi put regulirano u Republici Hrvatskoj u ožujku 1998. Zakonom o štedno-kreditnim zadrugama (Nar. nov., br. 47/98.). Prije toga osnivanje, poslovanje i ustroj štedno-kreditnih organizacija bilo je regulirano naslijeđenim Zakonom o štedno-kreditnim organizacijama iz 1989.
Po definiciji Zakona o štedno-kreditnim zadrugama (Nar. nov., br. 84/02.) štedno-kreditna zadruga jest financijska institucija zadrugara u čijem poslovanju sudjeluje svaki zadrugar prema načelu uzajamne pomoći, pri čemu unapređuje i zaštićuje svoj gospodarski i drugi interes u skladu sa zakonom i statutom štednokreditne zadruge. O osnivanju, poslovanju, pričuvama i financijskim izvješćima pišemo u ovom članku.
Nastavno na I. dio ovog članka koji je objavljen u RRiF-u br. 3/04., str. 154. do 163., u kojem su se objašnjavali pravni instituti i inozemna praksa ugovora kojim se društvo kapitala podvrgava drugom društvu koje će mu voditi poslove i sudjelovati u njegovom dobitku, u ovom završnom članku opisuju se bitni elementi za sklapanje i raskid ugovora, te o odgovornostima ugovornih strana.
U Narodnim novinama br. 30. od 9. ožujka 2004. objavljeno je nekoliko izmjena i dopuna zakona koji uređuju (svaki u svome području) pravo na porodni dopust i prava u svezi s tim. Više o tome u nastavku članka.
U okviru ove podrubrike objavljujemo našu sudsku praksu iz radno-pravnih sporova. Prikaz je vrlo poučan jer upućuje na mogući ishod spora u kojem smo možda i mi sudionici, odnosno pomaže rješavanju tekućih problema u radnim odnosima.
Za 2003. godinu i naredne godine poslodavci i ostali obveznici više nemaju obvezu prijavljivati plaću zbog utvrđivanja staža osiguranja na Obrascu M4. Staž osiguranja za sve osiguranike obveznih osiguranja utvrđivati će se na temelju podataka o plaćenim doprinosima na plaće i ostale naknade iskazanih na Obrascu RS što će po prvi puta biti učinjeno za 2003. godinu. Kako i na koji način će se to obavljati pišemo u ovom članku.
Po okončanju radnih sporova u korist radnika u slučaju otkaza ugovora o radu, sudskom se presudom naređuje poslodavcu da isplati radniku zaostale plaće, neisplaćene naknade, nagrade i potpore, sve s pripadajućim zateznim kamatama, te da mu se namire izdatci za sudski spor. Pod jednokratnom isplatom plaće prema sudskim presudama uglavnom se smatra zbroj svih neisplaćenih neto plaća koje bi radniku bile isplaćene "na ruke" da je radio u predmetnom razdoblju. Sustav oporezivanja dohodaka ne oslobađa od oporezivanja takve isplate, a prema tim određenjima neto plaća je dio plaće radnika koja sadrži osim neto plaće još i doprinose, porez na dohodak i prirez koje su obveza radnika, a poslodavac ih je obvezan u ime radnika obračunati i uplatiti, pa se naređuje poslodavcu da to učini jednokratno prilikom isplate zaostalih neto plaća zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Budući da sustav oporezivanja plaća sve isplate plaća u jednom mjesecu bez obzira na koje se vremensko razdoblje odnose smatra jednom isplatom, uz mogućnost korištenja samo jednog osobnog odbitka uz primjenu svih četiriju poreznih stopa prema mjesečnim poreznim razredima, dolazi do velikog poreznog opterećenja poslodavca. Ako se naređuje jednokratna isplata bruto plaća s obvezom obustave iz tih plaća svih davanja, tada dolazi do velikog poreznog opterećenja radnika. Naše je mišljenje da bi porezni propisi trebali sadržavati posebne odredbe prema kojima bi se obračunavali doprinosi, porez na dohodak i prirez u ovim slučajevima. Kako to treba učiniti prema postojećim poreznim propisima, prikazujemo u ovom članku.
