Mjerenje rezultata centara odgovornosti i njihovih menadžera te stimulacije za postizanje tih rezultata moraju biti postavljeni tako da osiguravaju poticaje menadžerima kako bi djelovali i donosili odluke u interesu cijele tvrtke. Takvo željeno stanje nije lako postići iz više razloga. Naime, često vrhovni menadžeri ne znaju učinke svojih odluka na centre odgovornosti ako nema odgovarajuće povratne informacije o uspješnosti tih centara. Osim toga, prirodno je da su menadžeri centara odgovornosti više zainteresirani za rezultate i dostignuća vlastitog centra odgovornosti nego za uspješnost cijele tvrtke. Zbog toga postavljeni ciljevi moraju biti usmjereni na postizanje ciljne sukladnosti izme đu centara odgovornosti te njihova odnosa prema cjelini i općem interesu tvrtke. Prema toj koncepciji, menadžeri centara odgovornosti moraju sudjelovati u postavljanju ciljeva koje nakon toga nastoje ostvariti.
U gospodarstvu zemlje vlada dinamičnost i fluktuacija gospodarskih jedinica. Neprekidno se osnivaju nova trgovačka društva, ali dio postojećih društava prestaje djelovati i to postupkom stečaja ili postupkom likvidacije. Neovisno od vrste postupka prestanka djelovanja društva, računovodstveni poslovi imaju važnu zadaću u tome i gledajući s pozicije rada funkcija u društvu, računovodstvo je posljednje koje prestaje djelovati. U ovome članku sadržaj je usmjeren na posebne poslove u računovodstvu vezane uz likvidaciju dru- štva. Naglasak je na obvezi izrade početnih i zaključnih likvidacijskih financijskih izvješća.
Zbog učinkovitog korištenja imovine i raspoloživih izvora, ili zbog drugih razloga, društva s ograničenom odgovornošću (dalje: d.o.o.) ponekad je potrebno spajati, pripajati, ili dijeliti, pri čemu nastaju razne kombinacije. Neke kombinacije podjele d.o.o.-a s računovodstvenog i poreznog motrišta prikazane su u nastavku.
O podjeli d.o.o.-a odlučuju članovi društva ovisno o svojim interesima i ciljevima. Postupak podjele propisan je Zakonom o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93. do 118/03.). Pritom je bitno da financijska izvješća odnosno bilance predočavaju pošteno (fer) vrijednost imovine i obveza. Pravno motrište ove problematike izlaže se u posebnom članku u ovom broju časopisa u rubrici PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA.
Manjkavost u sastavu nazivlja pozicija Bilance trgovačkih društava u dijelu koji se odnosi na iskazivanje vlastitih izvora financiranja uzrokom je nerazumijevanja središnje porezne vlasti koja je, u vrijeme Račanove Vlade, uzela si za pravo da ulaganja u društvo proglasi prihodom odnosno dobitkom, pri čemu se za to naplaćuje 20% poreza. Na žalost, do danas se sporna tumačenja nisu opozvala, tako da je ova prijetnja i dalje na snazi. Izostala je i stručna kritika. S promjenom vodstva u Ministarstvu financija i Poreznoj upravi, na naše traženje o preispitivanju spornog stajališta Porezne uprave nije se do danas ništa poduzelo. Koliko su u nas stvari otišle unatrag moći će se vidjeti u komparativnoj literaturi austrijske i njemačke bilančne i porezne prakse, a što se i iznosi u članku.
Ovim člankom želimo ukazati na potrebu dopune sastava Bilance u novom Zakonu o računovodstvu.
Osim toga, ovaj bi članak trebao pomoći svima koji se susretnu s primjenom jednog potpuno neprihvatljivog i pogrešnog stajališta Porezne uprave iz 2003., kako djelatnicima poreznog nadzora, pravnicima sucima i odvjetnicima, tako i poduzetnicima u koncipiranju svojih žalbenih zahtjeva ako se susretnu s problemom izloženim u ovom članku.
Autor: Dr. sc. Vlado BRKANIĆ, ovl. rač. i ovl. rev.
Proračuni mogu doznačivati sredstva proračunskim korisnicima mjesečno, tjedno, dnevno - ovisno o razvijenosti financijsko-informacijskog sustava i povezanosti s proračunskim korisnicima. Kako je Pravilnikom o proračunskom računovodstvu i računskom planu (Nar. nov., br. 119/01., 74/02. i 3/04.) propisano (čl. 50., st. 3., t. 2.) da se za sredstva prenesena proračunskim korisnicima u proračunu trebaju evidentirati odgovarajući rashodi za čije se pokriće sredstva prenose jasno je da rashodi koje su proračunski korisnici imali i isfinancirali iz prenesenih sredstava trebaju odgovarati rashodima evidentiranim u proračunu. Upravo zato je važno usklađivanje evidencija između proračuna i proračunskih korisnika.
Često nailazimo na naslove "unutarnja kontrola i revizija" ili "unutarnja revizija i kontrola" zbog čega se najčešće javlja osjećaj da je riječ o sinonimima. Osim toga, neupućeni unutarnju reviziju poistovjećuju s inspekcijom iako te funkcije imaju potpuno različite ovlasti i svrhu. Jedan od temelja interne kontrole kao mehanizma zaštite od rizika je i sustav organiziranja službenih akata. On je jedan od izvora obuke novih zaposlenika a ujedno i oruđe koje osigurava konzistentnost u radu poslovnog subjekta. Na početku autor obrađuje sustav organiziranja službenih akata kao jedan od preduvjeta smislenog i učinkovitog sustava unutarnje kontrole nakon čega ističe, u praksi često neshvaćenu, razliku pojmova unutarnje kontrole, inspekcije i unutarnje revizije.
Nedugo nakon isforsiranog donošenja i davanja tzv. "vjerodostojnog tumačenja Zakona o zateznim kamatama" (njegovog čl. 3., st. 1.) Hrvatski je sabor donio i Zakon o kamatama, obuhvaćajući i zatezne i ugovorne kamate, te određujući prestanak važenja tek interpretiranog Zakona o zateznim kamatama. U članku se iznose i komentiraju odredbe novoga zakona, te se daju zaključci o njihovom odnosu s odredbama o kamatama u Zakonu o obveznim odnosima. Upućuje se i na prijelazna rješenja kod obračunavanja kamata. Neke odredbe Zakona kritički se analiziraju, te se ukazuje na moguće posljedice.
Suvremene uvjete poslovanja obilježava dinamika i kompleksnost okruženja (turbulencija), te sve veća diferencijacija poduzeća. Takvi uvjeti ograničavaju transparentnost budućih događaja i povećavaju neizvjesnost u svakom segmentu poslovanja pa je povećanje vrijednosti poduzeća kao ciljna funkcija njegova postojanja sve više ugroženo odnosno izloženo raznim oblicima rizika. Zbog toga je sve veća pozornost usmjerena problemu upravljanja rizicima, koji se javlja, pored klasičnih funkcija menadžmenta (planiranje, organiziranje, vođenje i motiviranje, upravljanje ljudskim potencijalima, kontroliranje), kao nova (pod)funkcija. Iako postoje brojna dostignuća, kako na teorijskoznanstvenoj tako i na praktičnoj razini još se uvijek traga za standardima odnosa prema rizicima i razumijevanju čitavog kompleksa upravljanja rizicima. U hrvatskim prilikama čitav problem dodatno potencira tranzicijska narav hrvatskoga gospodarstva.
Iako je od donošenja Zakona u području javnih nabava prošlo dvije i pol godine, još uvijek se uočavaju nepravilnosti i nezakonitosti pri provedbi postupka javne nabave i izboru najpovoljnijih dobavljača, odnosno pri primjeni propisa koji uređuju postupak javne nabave. Upravo ovaj dio poslovanja je područje u kojem su najčešće primjedbe Državnog ureda za reviziju. Obavljajući reviziju poslovanja subjekata u državnom i pretežito državnom vlasništvu na temelju Zakona o državnoj reviziji (Nar. nov., br. 49/03. - proč. tekst) državni revizori naročitu pozornost posvećuju nabavi roba, usluga i ustupanju radova jer ona obuhvaća različite rashode kao materijalne rashode, rashode za tekuće i investicijsko održavanje, ali i rashode za nabavu dugotrajne imovine koji su, u pravilu, vrijednosno najznačajniji.
Od 15. srpnja 2004. obveznici obračunavanja posebnih poreza, i to na promet osobnih automobila, ostalih motornih vozila i plovila te duhanskih proizvoda, i plaćati će nove svote posebnih poreza. Osim povećanja svota posebnih poreza, kao najznačajnije izmjene u ovoj skupini poreznih propisa, zakonodavac je još i nekim drugim izmjenama prilagodio odredbe propisa poslovnim događajima u praksi, a proširen je i krug poreznih obveznika. Također su pooštrene i kaznene mjere povećanjem svota novčanih kazni o čemu opširnije pišemo u nastavku članka.
U zakonima o posebnim porezima porezno oslobo đenje pri izvozu je uvjetno. Stječe se pod uvjetima ispunjenja carinskih, trgovačkih i deviznih propisa. Ispunjenje carinskih i trgovačkih propisa pretpostavlja carinsko postupanje i trgovačko poslovanje s inozemstvom u skladu s odredbama zakona kojima su regulirani carinjenje i trgovina s inozemstvom. Na carinske i trgovačke propise nemamo primjedbe. Međutim, prijašnji devizni propisi o naplati potraživanja iz inozemstva po osnovi izvoza, koji su nedavno izmijenjeni, nisu odgovarali izvoznicima niti su bili prilagođeni izvoznim potrebama zemlje. Novi propisi o deviznom poslovanju s inozemstvom ne propisuju rokove naplate potraživanja iz inozemstva po osnovi izvoza dobara i usluga.
U nas nedavno usvojena odvjetnička tarifa izazvala je burne reakcije javnosti i onih koji se smatraju glasnogovornicima korisnika tih usluga.
Iako u nas djeluje 7 (sedam) poreznih savjetnika u odnosu na Njemačku gdje ih je 10.000 puta više, oblikovanje cijena usluga je uvijek interesantna tema za sve koji pružaju ovakve ili slične intelektualne usluge.
Za računovođe, pak, pojedine udruge donose tarife za pružanje knjigovodstvenih usluga i to znači napredak u uređenju međusobnih odnosa. To se još ne uređuje na jedinstveni način s obzirom na to da ne postoji dogovor a niti zakon koji bi tome bio pretpostavka.
Revizorima javna tarifa još uvijek nije u interesu i vjerojatno nećemo imati prilike o tome izvješćivati.
U članku se opisuje postupak određivanja cijena usluga iz područja poreznog savjetovanja u Njemačkoj, što može biti dobar temelj za preuzimanje modela tarifiranja i u nas.
U nastavku dajemo izabrana službena tumačenja koja obuhvaćaju primjenu propisa iz područja poreza, trgovine i radnih odnosa, a koji daju odgovore na neka aktualna pitanja iz prakse. Izneseni prikaz su skraćeni tekstovi cjelovitih tumačenja koji u bitnome objašnjavaju primjenu propisa, a koji su u cijelosti objavljeni u našem časopisu PRAVO I POREZI u brojevima kako je to navedeno.
korištenje pretporeza po računima poduzetnika koji nije obveznik PDV-a
Uporaba JMBG-a prema propisima o PDV-u
PDV pri obavljanju charter djelatnosti
Je li obrtnik obvezan i na usluge iznajmljivanja apartmana koje obavlja kao građanin obračunati PDV
Obraćun PDV-a na troškove kojima matična kuća tereti poslovne jedinice u inozemstvu i transfer neto dobitka
Je li porez na cestovna motorna vozila naknada koja je oporeziva PDV-om kada lizing društvo tereti korisnika lizinga
Obračun PDV-a na svotu primljenog jamstva na ime zakupnine
Porez na dobitak i PDV u slučaju prodaje obrta trgovačkom društvu - radi li se o nastavku djelatnosti
Otpust duga za zatezne kamate i utjecaj na oporezivanje dobitka
Porezni položaj primljenih potpora odobrenih iz Državnog proračuna
Smanjenje temeljnog kapitala i porez na dohodak
Porezni tretman kamata na uplaćene predujmove za kupnju proizvoda ili obavljene usluge
Primjena oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretninama kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
Utvrđivanje stambene površine radi ostvarivanja prava na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretninama
Popis robe u trgovini na malo - cvjećarska djelatnost
prodaja robe za gotovinu profesionalnim korisnicima za potrebe obavljanja registrirane djelatnosti
Vrijeme korištenja godišnjeg odmora i prenošenje njegovog dijela u iduću godinu
Primjena kolektivnog ugovora odnosi se na sve radnike istog poslodavca
Samostalne djelatnosti fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost obrta, slobodnih zanimanja te poljoprivrede i šumarstva, mogu porez na dohodak, osim iz poslovnih knjiga, utvrđivati i paušalno. To je novost u poreznim propisima te su mnogi obrtnici, s razlogom, još uvijek u dvojbi koji je način plaćanja poreza na dohodak povoljniji za njih i za koju mogućnost se trebaju odlučiti. Opširnije o odrednicama paušalnog oporezivanja, preduvjetima za realizaciju tog oblika oporezivanja kao i primjerima izračuna, pišemo u nastavku.
Prema čl. 8., st. 1. Zakona o boravišnoj pristojbi, visinu boravišne pristojbe na prijedlog resornog ministra utvrđuje Vlada Republike Hrvatske u prvoj polovini tekuće godine za sljedeću godinu.
Tako je donesena i najnovija Uredba o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za 2005. godinu, te Uredba o utvrđivanju visine godišnje paušalne svote boravišne pristojbe za korisnike stalnog veza u luci nautičkog turizma za 2005. (Nar. nov., br. 91/04.) kojima je utvrđena boravišna pristojba koja će i sljedeće godine biti ista, a nepromijenjena će ostati i godišnja paušalna svota boravišne pristojbe za korisnike stalnog veza u luci nautičkog turizma. Svota boravišne pristojbe koju plaćaju obveznici u 2004. utvrđena je Uredbom o utvrđivanju boravišne pristojbe za 2004. godinu.
Zakon o komunalnom gospodarstvu (Nar. nov., br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01. i 26/03. - pročišćeni tekst) još je jednom izmijenjen i dopunjen.
Hrvatski sabor je na sjednici 4. lipnja 2004. donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu (objava u Nar. nov., br. 82/04. - dalje: Zakon - od 17. lipnja 2004. koji je stupio na snagu 8 dana od objave, odnosno 25. lipnja 2004.).
U odredbama čl. 14. Zakona dan je rok jedinicama lokalne samouprave da usklade svoje akte do 25. rujna 2004. jer istekom navedenog roka postojeći propisi prestaju vrijediti.
Osobito važne odredbe u ovim izmjenama su što se više ne smiju davati dopuštenja za priključke na komunalnu infrastrukturu ako subjekti gradnje nemaju građevinsku dozvolu.
Odredbe čl. 153. do 168. Carinskog zakona (Nar. nov., br. 78/99., 94/99., 73/00., 92/01. i 47/03.), te čl. 208. do 230., te 298. do 305. provedbenoga propisa - Uredbe za provedbu Carinskog zakona (Nar. nov., br. 161/03. - u nastavku: Uredba), uređuju jedan od postupaka s gospodarskim učinkom (i s odgodom), koji je vrlo često predmet nesporazuma ili dodatnih upita gospodarstvenika koji se bave izvozom i uvozom robe, jer se vrlo često nalaze u situaciji koja uzrokuje primjenu ovog postupka. To je postupak vanjske proizvodnje, koji u sebi sadržava nekoliko varijanti ili podgrupa.
U postupku vanjske proizvodnje se provodi i popravak i zamjena uvezene vanjske proizvodnje.
Mogućnost naplate robe i usluga u stranoj gotovini u tijeku turističke sezone vrlo je važan segment u povećanju turističke ponude i povećane potrošnje stranih turista kupnjom robe i pružanjem usluga stranim gostima.
Naplatu u stranoj gotovini ugostiteljsko-turističkih usluga pruženih stranim gostima slobodno mogu obaviti rezidenti koji su registrirani za pružanje ugostiteljsko-turističkih usluga (usluga noćenja, pansiona, polupansiona i usluga prijevoza), usluga marina, pristaništa, zračnih luka i autocesta.
Stoga je naglasak u ovom članku na dopuštenim plaćanjima i naplatama u stranoj gotovini između rezidenata i nerezidenata i vođenje deviznih računa rezidenata, kao preduvjet za naplatu u stranoj gotovini i polaganje na devizni račun.
Štednja je važan čimbenik financijskog sustava svake nacionalne ekonomije. Izvori štednje primarno determinirani veličinom dohodaka utječu u financijski sustav u raznim novčanim oblicima.
Društva za osiguranje, važne financijske institucije transferiraju specifične oblike ugovorne štednje u vlastiti investicijski portfelj. Time je njihova uloga institucijskih investitora uvjetovana, s jedne strane prikupljenom štednjom, a s druge strane ponudom financijskih instrumenata i politikom upravljanja portfeljom.
Stoga će se u ovom radu istražiti kretanje nacionalne štednje, ponajprije iz domaćih izvora u razdoblju od pet zadnjih godina. Ciljevi istraživanja usmjereni su na kvantitativnu i kvalitativnu analizu premija životnih osiguranja kao oblika dugoročne štednje i međuzavisnosti ovih kretanja s trendom štednje u sektoru bankarstva koje posljednjih godina karakterizira značajan porast, posebice deviznih depozita.
Autori: Doc. dr. sc. Drago JAKOVČEVIĆ Prof. dr. sc. Ivan LOVRINOVIĆ
Prodavatelji i kupci sve više uočavaju prednosti prodaje putem Internet dućana. To je poticaj prodavateljima da uz klasične prodavaonice prodaju obavljaju putem eCommerce transakcija.
Sadržaj članka je takve prirode koja ga obilježava kao vodiča za poduzetnike koji namjeravaju ostvariti prodaju robe Internet dućanom. Zato je sadržajem obuhvaćeno: faze pripreme i izrade Internet dućana, troškovi i cijena izrade i poslovanja, marketinške aktivnosti, korisne Web adrese za prikupljanje informacija, naplata prodane robe i drugo. O tome podrobnije u nastavku članka.
Ugovor o poslovnoj suradnji je specifičan, neimenovani, obvezno pravni ugovor temelj kojega je ugovor o djelu. Njime se mogu urediti različiti odnosi ugovornih stranaka u okviru gospodarske djelatnosti.
Naša dionička društva u najvećem broju potječu iz "pretvorbe" i taj pravni oblik trgovačkog društva zadržala su i danas. Mnoga su u nas stručna mišljenja izrečena kako bi tek znatno manji broj odgovarao pravnoj prirodi tog tipa društva, te se preporučuje preoblikovanje - u pravilu u kapitalno društvo s ograničenom odgovornošću.
Autor u ovom članku upravo objašnjava ovu mogućnost koja će, ako se provede preoblikovanje, za mnoge značiti jeftinije i učinkovitije upravljanje društvom.
Novelom Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 118/03.) u naš je pravni sustav uveden institut podjele trgovačkog društva kapitala. Podsjetimo, taj je institut postojao prema Zakonu o poduzećima, da bi stupanjem na snagu Zakona o trgovačkim društvima nestao. Zakon o trgovačkim društvima u materiji statusnih promjena nije uređivao institut podjele trgovačkog društva, već samo institute pripajanja i spajanja. Kako je u poslovnoj praksi i nadalje postojala potreba za ovakvom vrstom statusnih promjena to se provodilo posredno, korištenjem drugih instituta i mogućnosti u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima. Tako se podjela najčešće provodila izdvajanjem dijela imovine jednog društva i unošenjem u drugo društvo koje se tom prilikom osniva. Nakon toga bi dioničar koji se želio izdvojiti zamijenio svoje dionice u društvu majci za dionice novoosnovanog društva kćeri. Na taj način se postiglo odvajanje imovine, "podjela" između dioničara društva, dakle, bile su ispunjene sve značajke podjele, a da se to formalno nije tako nazivalo. Kako je to sada uređeno objašnjavamo u ovom članku.
U RRiF-u br. 9/04. biti će ovaj institut podjele objašnjen s računovodstvenog motrišta.
Propisivanje plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja s početkom 2003. godine u praksi je stvorilo određene zablude u svezi sa zapošljavanjem osoba, a razlog tome je neusklađenost zakonskih normi iz područja radnog prava, socijalnog osiguranja i poreznih propisa, što je u našem zakonodavstvu uobičajeno. U Zakonu o radu (Nar. nov., br. 38/95. do 30/04.) kao temeljnom zakonu iz područja rada, nema instituta povremenih i privremenih poslova bez obveze zasnivanja radnog odnosa, što znači da se za svaki nesamostalni rad mora zasnivati radni odnos. Zakon o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 127/00. do 30/04.) propisuje plaćanje poreza na dohodak na sve primitke na način uvjetovan obilježjima rada bez obzira na vrstu ugovora. Zakonom o doprinosima za obvezna osiguranja (Nar. nov., br. 147/02. i 175/03. - uredba) propisano je plaćanje obveznih doprinosa na sve primitke ostvarene radom oporezive porezom na dohodak pa se tu spominju i primitci ostvareni povremenim nesamostalnim radom izvan radnog odnosa, iako u Zakonu o radu toga instituta nema. U praksi se međutim nameće potreba zapošljavanja osoba povremeno prema potrebi, bez zasnivanja radnog odnosa, što često ide u prilog poslodavcu i posloprimcu s tim da nije cilj izbjegavanje plaćanja poreza na dohodak i doprinosa, ali takav se rad prema Zakonu o radu smatra prekršajem. O tome na koje propise treba obratiti pozornost s područja radnog prava i kako postupiti u svezi s plaćanjem doprinosa i poreza te koja izvješća, u kojem slučaju i kome treba ispostavljati, pišemo u ovom članku.
Autor: Lucija TURKOVIĆ-JARŽA, dipl. oec., ovl. rač. i ovl. rev.