Usluge javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika

Datum: 06.03.2026, Petak
Klasa: 410-19/26-01/1
Davatelj: Porezna uprava

Dostavili ste upit u vezi poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV). U upitu navodite da se pitanje odnosi na Županiju koja tijekom 2026. godine, u skladu s odredbom članka 33. stavka 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine, br. 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22, 136/24) i Uredbom (EZ) br. 1370/2007(EZ) Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. godine o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70, planira organizaciju javnog prijevoza putnika kao javne usluge. S tim u vezi navodite da će se navedene javne usluge financirati iz sljedećih izvora:

- prodaje voznih karata koje plaćaju korisnici prijevoza u skladu s cjenikom,

- sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske (u skladu s odredbama Odluke o iznosima sufinanciranja, mjerilima i kriterijima za sufinanciranje javne usluge u cestovnom prijevozu putnika (Narodne novine, br. 65/21, 8/25),

- sredstava proračuna jedinica lokalne samouprave,

- sredstava proračuna Županije.

U upitu nadalje navodite da će Županija, sukladno odredbama navedenih propisa, kao naručitelj javne usluge prijevoza, temeljem Zakona o javnoj nabavi isplaćivati ugovorenom prijevozniku naknadu za uslugu. Naknada za uslugu, kako navodite, ne smije prelaziti neto financijski učinak kojeg čine troškovi nastali u vezi s obvezom obavljanja javne usluge ili skupom obveza obavljanja javne usluge sadržanim u ugovoru o javnim uslugama i/ili u općem pravilu, minus svi pozitivni financijski učinci ostvareni u mreži kojom se upravlja u okviru predmetne obveze obavljanja javne usluge, minus primici od tarifa odnosno svi ostali prihodi ostvareni prilikom ispunjenja predmetne obveze obavljanja javne usluge plus razumna dobit. Navodite nadalje da će tarifnim uvjetima i cjenikom, temeljem kojih će se vršiti prodaja voznih karata za pojedine kategorije korisnika, biti predviđen popust odnosno oslobođenje od plaćanja cijene karte. Obzirom na navedeno, postavili ste sljedeća pitanja:

  1. Je li subvencija koju Županija dodjeljuje prijevozniku (u okviru javne usluge prijevoza) radi pokrivanja troškova povlaštenih voznih karata oporeziva PDV-om?
  2. Smatra li se subvencionirani dio cijene naknadom za isporučenu uslugu prijevoza?
  3. Je li Županija dužna snositi i iznos PDV-a obračunanog na subvencionirani dio cijene karte odnosno, treba li prijevoznik na cjelokupnu cijenu usluge (uključujući subvencionirani dio) obračunati PDV, neovisno o tome što dio cijene podmiruje Županija?

U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.

Prema odredbama članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25 i 151/25, dalje: Zakon) predmet oporezivanja PDV-om je isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar Europske unije te uvoz dobara.

Sukladno odredbama članka 33. stavaka 1. i 2. Zakona poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga. U poreznu osnovicu uračunavaju se iznosi poreza, carina, pristojbi i sličnih davanja, osim PDV-a, te sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja koje isporučitelj dobara ili usluga zaračunava kupcu ili primatelju.

Člankom 41. stavkom 2 i stavkom 8. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17, 1/19, 1/20, 1/21, 73/21, 41/22, 133/22, 43/23, 1/24, 39/24, 16/25, 68/25 i 11/26, dalje: Pravilnik) propisano je da se naknadom smatra sve ono što primatelj dobara treba dati ili platiti za isporučena dobra i obavljene usluge, osim PDV-a. U poreznu osnovicu ulazi i sve ono što neka druga osoba, a ne primatelj dobara ili usluga, da ili plati odnosno treba dati ili platiti poreznom obvezniku za isporučena dobra ili obavljene usluge. U naknadu ne ulaze subvencije i ostala poticajna sredstva iz proračuna ako nisu izravno povezana s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

Slijedom navedenog, ističemo da u upitu nije navedeno dovoljno podataka zbog čega se ne možemo sa sigurnošću očitovati te na postavljena pitanja odgovaramo načelno.

Naime, načelno, poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

Prema tome, ako Županija dodjeljuje subvenciju na način da korisnik usluge prijevoza plaća nižu cijenu od cijene utvrđene tarifnim uvjetima i cjenikom, tada ista ulazi u naknadu za uslugu prijevoza te je oporeziva PDV-om. U tom slučaju, porezni obveznik, prijevoznik, plaća PDV na ukupnu cijenu usluge, obzirom da u poreznu osnovicu ulazi i sve ono što druga osoba, a ne primatelj dobara ili usluga, da ili plati odnosno treba dati ili platiti poreznom obvezniku za isporučena dobra ili obavljene usluge.


Povezani sadržaji:

Povratak na mišljenja