Uvodnik glavnog urednika

Časopis: Pravo i porezi - 11.2020
Članak:
Uvodnik glavnog urednika
Stranica:
2.
Autor/i:
Doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ
Sažetak:
Razumnost i proporcionalnost, pa i životnost, u pravu su kriteriji poduzimanja svih radnji i mjera kojima se zadire u tuđe pravne interese. Koliko god da su to pravni kriteriji (koji u pravu nisu nikakva novost), oni i izvan prava odražavaju obilježja promišljenog djelovanja, bez potrebe da se posebno propisuju, naređuju ili utjeruju. Rasprave i procjene o tome je li RH sada u (u doba Pandemije) de facto u izvanrednom stanju i o tome treba li pribjeći nekoj vrsti lockdowna, trebale bi počivati na tim kriterijima, njihovu pažljivu odvagivanju, ali iznad svega na realitetu. Pribjegavanje izvanrednom stanju i lockdownu stvar je vrlo konkretnih prilika te svega onoga što te konkretne prilike uvjetuje u vrlo konkretnoj državi. Pogledi na razvijeni Zapad i ono što on čini u doba Pandemije, posebno tradicionalno na Njemačku, ili čak na središnju Europu (koja je odmaknula), mogu biti pogubno zavodljivi i duboko odcijepljeni od vrlo konkretne domaće realnosti. U ovome časopisu već se neko vrijeme razlažu politike i mjere razvijenih zemalja u takvim specifičnim prilikama. Sve te države imaju duga, gotovo stoljetna iskustva s „posebnim okolnostima“, ali i dugovjeko oblikovane mehanizme reakcije na njih, njihova ublažavanja te, napokon, kompenziranja njihovih posljedica građanima i napose poduzetnicima. Svima njima svojstvena je iskustvena, duboko institucionalizirana i nestihijska reakcija na takve „posebne okolnosti“ te korištenje financijskim izvorima iz suficita ili drugim rezerviranim ili akumuliranim
izvorima koji su se promišljeno desetljećima stvarali baš za slučaj njihove pojave. Možda je najbolj primjer toga skraćeni rad u Njemačkoj, institut u bitnome izgrađen u doba velike depresije 30-ih godina XX. stoljeća koji je u međuvremenu stalno prisutan, koji je doživio prilagodbe te koji je planiran baš za situacij poput Pandemije, i kojemu Nijemci baš sada naširoko pribjegavaju kao kompenzacijskoj mjeri za poslodavce.
No, to je institut koji se može primijeniti samo u bogatoj i razvijenoj zemlji, u državi koja planira i promišlja mnogo unaprijed. To naprosto nisu odgovarajući uzori ili mjere za države koje vođene oportunošću funkcioniraju od trenutka do trenutka i koje nemaju realne izvoreili akumulirana sredstva za prevladavanje takvih situacija.
Za njih su takvi koncepti samo ideali i dobre želje. Posebnom kvalificiranošću i težinom (čak i pojmovno) odiše izvanredno stanje. Da bi bilo takvo, ono uistinu mora biti duboko izvanredno. U sadašnjoj konstelaciji činjenica i okolnosti ne primjećujemo ga, osim možda kada bi se
zbog Pandemije raspao čitav zdravstveni sustav ili kada bi uz Pandemiju državu pogodila još kakva katastrofa ili prirodna nepogoda. Najmanji izazov s takvim stanjem, čini se, sastoji se u njegovu proglašavanju i suspenziji nekih ljudskih prava i sloboda. Ono sa sobom povlači i neke druge mnogo životnije te konkretnije suspenzije u pogledu socijalnih i drugih stečenih imovinskih prava, ugovornih mehanizama koji su pogodujući za radnike i sl. U uvjetima strukturnih posrtaja gospodarstva izvanredno stanje može vlastodršcu poslužiti kao nominalno opravdanje za suspenziju niza imovinskih prava pojedinaca, čije postizanje za državu predstavlja znatnu obvezu
i, samim time, donekle bi olakšalo njezin položaj. Zato izvanredno stanje ima svoju životnu i vrlo opipljivu težinu te dubinu za svakog pojedinca, što treba odmah odvagnuti pri samoj pomisli na njega.
Pandemija i sve s njom povezano kod nas umnogome uopće nisu „posebne okolnosti“, nego nagovještaj realnosti i brutalne odcijepljenosti RH od nje. Pogled na Zakonodavca otkriva da prorijeđeni broj zastupnika u sabornici možda odražava stvari onakvima kakvima bi redovno trebale biti te autentičnu zamisao iz davnih vremena naših parlamentarnih očeva. Pandemija i lockdown u trenu su razotkrili ne samo neodrživost nego do apsurda ogolili sustav teritorijalnog ustrojstva zemlje. U trenu su ogoljene i sve manjkavosti obrazovnog sustava u kojemu se desetljećima inzistiralo da su tercijarizacija i kvartarizacija izričaj razvijenosti, a primarne i sekundarne djelatnosti lice nazadnosti. Napokon, u tr
Hashtags: