Ozakonjenje i promidžba igara na sreću

Igre na sreću aleatorni su pravni poslovi kojima je rizik pravna osnova, tj. kauza te su kroz veći dio povijesti bile zabranjene, da bi se postupno priznale prvo kao naturalne obveze, a danas kao ozakonjeni oblici poslovanja i ugovornih odnosa. Njihovo se ozakonjenje opravdava mogućnošću kontrole poslovanja te izdašnim prihodima državnoga proračuna. Priređivači igara na sreću nastoje svoje poslovanje podvrgnuti zakonima slobodnog tržišta. No riječ je o sektoru koji zahtjeva restriktivne mjere, nadzor i kontrolu javnopravne vlasti. Statistike pokazuju rast i ekspanzivni razvoj ovog sektora usporedo s gospodarskom krizom koja se time produbljuje jer su brojniji njihovi, nažalost neizbježni negativni učinci koji izazivaju ozbiljne javnozdravstvene, društvene i demografske probleme. Hrvatska je odabrala vrlo liberalan pristup uređenju ovog sektora te je, upravo sada, kada je u tijeku izrada izmjena i dopuna Zakona o igrama na sreću, nužno uvođenje ozbiljnih zaštitnih i dodatnih odlučnijih restriktivnih mjera kako bi se zaštitilo temeljno, ustavom zaštićeno pravo na zdravlje pojedinca, osobito ranjivih skupina, djece i mladih te javni poredak.

1. Povijesni razvoj – od zabranjene aktivnosti do naturalne obveze
2. Ozakonjenje igara na sreću
3. Nužnost javnopravne regulacije
4. Zakonski okvir u RH i potreba dodatnih restrikcija
5. Konkretan prijedlog de lege ferenda