Pravo i porezi 6/2024

Još uvijek važeći Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima iz 2017. godine, tada u okviru provedbe Akcijskog plana za administrativno rasterećenje gospodarstva, bio je na snazi sve do ove godine, bez naknadnih izmjena i dopuna. Nakon sedam godina njegove primjene resorno ministarstvo ocijenilo je potrebnim donijeti novi pravilnik, sada pod nazivom Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca, čija je analiza za prasku važnih odredaba predmet razmatranja u ovome članku. Najvažnije promjene odnose se na prvi dio novog Pravilnika koji uređuje evidenciju o radnicima, rezultat su potreba njegova usuglašavanja s propisima koji uređuju zaštitu osobnih podataka, u konkretnom slučaju zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba koje obavljaju poslove kod poslodavca. Drugi dio novog Pravilnika koji uređuje evidenciju o radnom vremenu tek se prilagodio noveli Zakona o radu.

1. Zakonske osnove
2. Važnost opće uredbe o zaštiti podataka
3. Novi Pravilnik o vođenju evidencija
4. Pristup podatcima iz evidencije o radnicima
5. Obrada podataka u evidenciji o radnicima
6. Rokovi i način čuvanja dokumentacije
7. Evidencija o određenim kategorijama fizičkih osoba
8. Evidencija o radnom vremenu
9. Postupci obrade podataka iz evidencije o radnom vremenu

Zakonom o radu posebno je uređena odgovornost radnika za štetu prouzročenu na radu ili u vezi s radom, bilo da je ona pričinjena poslodavcu bilo trećoj osobi. Isprva je potrebno utvrditi da je šteta nastala na radu ili u vezi s radom, skrivljeno ponašanje radnika i uzročnu vezu između takva ponašanja i nastale štete. Pritom je zakonodavčevo stajalište da za takvu štetu, u pravilu, odgovara poslodavac. Tek ako se može utvrditi poseban odnos štetnika (radnika) prema nastanku štete, tj. da je postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom, poslodavac može zahtijevati da mu ovaj naknadi štetu. Zakonom je uređen i slučaj kad više radnika prouzroči štetu te mogućnost prethodnog određenja (paušalnog) iznosa naknade štete, ako bi njezino utvrđenje bilo povezano s nerazmjernim troškovima. Odgovornost za štetu koju radnik na radu ili u vezi s radom prouzroči trećemu ponajprije je uređena odredbama Zakona o obveznim odnosima, dok je na razini Zakona o radu uređena tek regresna odgovornost radnika prema poslodavcu. Tako za štetu koju radnik pričini trećemu primarno odgovara poslodavac, a njemu možebitno pripada regresni zahtjev prema radniku (ako je postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom). Trećemu, u pravilu, nije dopušteno postaviti zahtjev za naknadu štete izravno radniku, osim ako može dokazati da je postupao s namjerom (ne i krajnjom nepažnjom). Naposljetku, zakonodavac dopušta odstupiti od zakonskih odredaba o odgovornosti za štetu nastalu na radu ili u vezi s radom i utvrditi povoljnije uvjete (ili čak oslobođenje) radnika od dužnosti naknade štete.

1. Uvod
2. Logika u pozadini zakonskog uređenja
3. Odgovornost radnika za štetu prouzročenu poslodavcu
4. Pojam štete i unaprijed određen (paušalni) iznos naknade štete prouzročene poslodavcu
5. Odgovornost za štetu koju je radnik prouzročio trećoj osobi
6. Utvrđenje povoljnijih uvjeta za radnika u odnosu na dužnost naknade štete
7. Zaključak

U ovome se članku obrađuje tema zakonske zabrane natjecanja (utakmice) radnika s poslodavcem. Riječ je o institutu radnog prava čija je prvenstvena svrha zaštita interesa poslodavca. Uz obradu zakonskih odredaba, Zakona o radu i nekih drugih posebnih zakona, u članku se navodi i aktualna sudska praksa u vezi s ovom temom. U sljedećem broju ovog časopisa pobliže će biti predstavljena ugovorna zabrana natjecanja, koja je po svojoj pravnoj naravi znatno drukčija od zakonske zabrane natjecanja.

1. Uvod
2. Svrha zakonske zabrane natjecanja
3. Osnovne razlike između zakonske i ugovorne zabrane natjecanja
4. Osnove uređenja zakonske zabrane natjecanja
5. Prava poslodavca
6. Odobrenje (suglasnost) poslodavca
7. Isključenje zakonske zabrane natjecanja
8. Posljedica kršenja zakonske zabrane natjecanja
9. Prestanak zakonske zabrane natjecanja

U članku se obrazlaže motrište PDV-a pri isporukama dobara s montažom ili postavljanjem koje obavljaju porezni obveznici iz jedne države članice EU-a u drugu državu članicu EU-a. Pri tome se definiraju pravila koja su postavljena vezano za registriranje za potrebe PDV-a pri navedenim isporukama na razini zemalja članica EU-a, pa tako i u RH. Uz to, u članku se daju i primjeri takvih transakcija te se objašnjava njihovo porezno motrište.

1. Uvod
2. Registriranje za potrebe PDV-a u drugim državama članicama EU-a
3. Isporuke dobara s montažom u drugu državu članicu EU-a
4. Isporuke dobara s montažom iz druge države članice EU-a u RH
5. Zaključak

Republika Hrvatska se, stihijski ili planski, odlučila razvijati turistički potencijal, pa će nam mnogobrojne turističke publikacije rado naglasiti da prirodu Hrvatske karakteriziraju izrazito razvedeni reljef, bogata priroda i spektakularna obala koje je najbolje promatrati s mnogobrojnih točaka širokog vidika s kojih se pruža nestvarni panoramski pogled. Naši su vidikovci razasuti od planinskih vrhova do obalnih litica. Neki su uređeni i opremljeni, a neki još uvijek nisu. Moderni koncept turizma odavno je izišao izvan okvira „sunca i mora“. Posljednjih se godina grade vidikovci, a visine se nastoji svladati organiziranim javnim prijevozom putnika. Izgradnja kvalitetne cestovne infrastrukture ponegdje je zbog osobina tla, prostornih ograničenja ili velikih udaljenosti prilično zahtjevna tako da umjesto autobusnog ili automobilskog prijevoza, mnogi počinju planirati izgradnju žičare, turističke uzbrdne željeznice. Glavni joj je adut, naravno, turistička atraktivnost. U RH postoji nekoliko skijaških žičara ili vučnica, koje su karakteristične za skijališta gorske Hrvatske te najstarija turistička žičara koja od 1969. godine dubrovačke turiste vodi na Srđ. Turističkom žičarom može se smatrati i zagrebačka žičara, ne ulazeći u prijepore koji su pratili njezinu izgradnju. Prva javna žičara izgrađena je u Bolzanu, u Italiji, 1908. godine. U svijetu danas ima 20-ak tisuća žičara. U središtu ovog članka su turističke žičare ili drugi sustavi zatvorenoga javnog sustava za prijevoz ljudi preko otvorenog prostora koje su trenutačno u projektiranju ili su investicije koje u bližoj budućnosti planiraju graditi pojedini gradovi, poput sustava mreže javnih žičara kakav se planira u Šibeniku, kojim se namjeravaju izgraditi tri visinske i tri nizinske postaje koje bi povezivale tri šibenske tvrđave i tri urbane lokacije.

1. Što je žičara?
2. Tehnički elementi žičare
3. Pripremne aktivnosti za izgradnju žičare
4. Koncesija za žičare i imovinskopravni odnosi
5. Projektiranje žičare
6. Sigurnost rada žičare nakon izgradnje
7. Zaključak

Nagodba je sui generis institut obveznog prava koji umnogome odstupa od generalnog režima Zakona o obveznim odnosima. Pri tome treba apriorno ustvrditi da među pojmom nagodbe i ugovora o nagodbi ne postoji jednakost. Ugovor o nagodbi nije razlog nastanka obveze, pa samim time nije tipični ugovor ni bilo kakav ugovor iz uobičajenog sadržaja tog zakona, nego mu je funkcija dokinuti spornost i neizvjesnost iz nekog već postojećeg odnosa. Nagodba je uređena od 150. do 159. članka Zakona o obveznim odnosima. U ovome se članku iznosi i komentira uređenje s naznakom ključnih elemenata nagodbe i njezinih obilježja te potenciranjem onih normativnih materija koje su u pogledu nagodbe pravi lex specialis. Što god da se govori o nagodbi ili kako god da se analizira i kvalificira, bit nagodbe čine uzajamna popuštanja, dakle popuštanja obaju ugovaratelja, u čemu se ogleda njezina beziznimna dvostrana obvezatnost, a samim time i naplatnost.

1. Uvod
2. Pojam i obilježja nagodbe
3. Uzajamna popuštanja
4. Sposobnost sklapati nagodbu
5. Sadržaj nagodbe
6. Primjena pravila o dvostranoobvezujućim ugovorima
7. Prekomjerno oštećenje u nagodbi
8. Učinci nagodbe
9. Smije li se sklopiti nagodba o nevaljanom pravnom poslu

U članku se uspoređuju ništetni ugovori s nepostojećim ugovorima, a u pogledu jednog od uzroka ništetnih i nepostojećih ugovora, mana volje. Najveći prijepor u sudskoj praksi, ali i pravnoj teoriji odnosi se na prividne ugovore, uzrokuju li oni ništetnost ugovora ili pak ugovor ni ne nastaje, a sve zbog nedorečenosti Zakona o obveznim odnosima. Kroz sudsku praksu, autori naglašavaju bitnu razliku između ništetnih i nepostojećih ugovora te postoji li suglasnost volja ugovornih strana prilikom sklapanja ugovora ili ne. Autori daju osvrt na sporne odluke u kojima sud na nejasan način zauzima stajalište o prividnim ugovorima kao nepostojećim ugovorima.

1. Uvod
2. Mane volje kao uzrok ništetnih i nepostojećih ugovora
3. Glavne razlike i sličnosti između ništetnih i nepostojećih ugovora
4. Pravne posljedice ništetnih i nepostojećih ugovora
5. Stajalište sudske prakse u vezi s ništetnim i nepostojećim ugovorima u pogledu mana volje
6. Zaključak

Dana 29. travnja 2024. godine donesen je Pravilnik o Registru ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Pravilnik je objavljen u Narodnim novinama br. 56/24 te stupa na snagu 1. srpnja 2024. godine. Riječ je o Pravilniku čije je donošenje predviđeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima iz 2023. godine, a u sklopu noveliranja odredaba o ugovoru o doživotnom uzdržavanju i ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Uz to, u 2023. godini donesene su izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku kojima je propisana hitnost postupaka radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim te radi poništenja tih ugovora.

1. Noveliranje ugovorâ i hitnosti parničnih postupaka
2. Osnivanje i sadržaj registra
3. Vođenje i pravo uvida u registar
4. Upis podataka u Registar
5. Naknada za upis u registar
6. Potvrda o podatcima iz Registra te nagrada javnog bilježnika
7. Zaključne napomene

Igre na sreću aleatorni su pravni poslovi kojima je rizik pravna osnova, tj. kauza te su kroz veći dio povijesti bile zabranjene, da bi se postupno priznale prvo kao naturalne obveze, a danas kao ozakonjeni oblici poslovanja i ugovornih odnosa. Njihovo se ozakonjenje opravdava mogućnošću kontrole poslovanja te izdašnim prihodima državnoga proračuna. Priređivači igara na sreću nastoje svoje poslovanje podvrgnuti zakonima slobodnog tržišta. No riječ je o sektoru koji zahtjeva restriktivne mjere, nadzor i kontrolu javnopravne vlasti. Statistike pokazuju rast i ekspanzivni razvoj ovog sektora usporedo s gospodarskom krizom koja se time produbljuje jer su brojniji njihovi, nažalost neizbježni negativni učinci koji izazivaju ozbiljne javnozdravstvene, društvene i demografske probleme. Hrvatska je odabrala vrlo liberalan pristup uređenju ovog sektora te je, upravo sada, kada je u tijeku izrada izmjena i dopuna Zakona o igrama na sreću, nužno uvođenje ozbiljnih zaštitnih i dodatnih odlučnijih restriktivnih mjera kako bi se zaštitilo temeljno, ustavom zaštićeno pravo na zdravlje pojedinca, osobito ranjivih skupina, djece i mladih te javni poredak.

1. Povijesni razvoj – od zabranjene aktivnosti do naturalne obveze
2. Ozakonjenje igara na sreću
3. Nužnost javnopravne regulacije
4. Zakonski okvir u RH i potreba dodatnih restrikcija
5. Konkretan prijedlog de lege ferenda

Piramidalne sheme prisutne su u nas, kao i u većem dijelu svijeta, već desetljećima, obećavajući brzu zaradu uz razmjerno malo uložena truda. U članku se razmatra taj oblik nepoštenog oblika poslovanja kako je definiran u zakonodavstvu EU-a. Poseban fokus stavlja se na suodnos piramidalnih shema i legitimnijih oblika poslovanja kao što je mrežni (višerazinski) marketing, uz analizu njihovih međusobnih sličnosti i razlika. Nadalje, daje se pregled zakonodavstva EU-a (Direktiva) u kojemu se izričito navode piramidalne sheme, uz neke novije nezakonodavne akte (smjernice) u kojima se tematika pobliže razrađuje.

1. Uvodno
2. Piramidalne sheme
3. Mrežni marketing ili piramidalna shema?
4. Zakonodavstvo Unije
5. Praksa Suda EU-a
6. Zaključno

Značajan korak u području nasljednopravnih situacija s prekograničnim elementom čini Europska potvrda o nasljeđivanju, uspostavljena Uredbom (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju. Potvrda je posebice istaknuta kao valjana isprava za upis promjena prava na imovini na temelju nasljeđivanja u upisnike države članice. Međutim, izrijekom su isključeni iz područja primjene Uredbe zahtjevi za upis u upisnik prava na pokretnoj i nepokretnoj imovini.

1. Uvodne napomene o Europskoj potvrdi o nasljeđivanju
2. Nadležno tijelo za izdavanje potvrde
3. Zahtjev za izdavanje potvrde
4. Izdavanje potvrde
5. Vrijedi li ovjerena preslika potvrde neograničeno?
6. Nagrada i naknada troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda
7. Sadržaj i učinci potvrde
8. Upis promjena prava na nekretninama na temelju potvrde
9. Ispravak, izmjena ili opoziv potvrde

U ovome se članku radu razmatra predmet Suda Europske unije (dalje: Sud EU-a, Sud ili SEU) u kojemu je izneseno stajalište o pitanju podobnosti Europske potvrde o nasljeđivanju (dalje: Potvrda o nasljeđivanju ili Potvrda) kao isprave za upise u zemljišnu knjigu. Točnije, dano je tumačenje relevantnih odredaba Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012 o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju., , Riječ je o predmetu R.J.R. protiv Registrų centras VĮ u kojemu je ispitana sukladnost nacionalnoga (litavskog) uređenja s čl. 1. st. 2. t. (l), čl. 68. t. (l) i čl. 69. st. 5. Uredbe. Stajalište Suda u predmetu na tragu je stajališta naše pravne teorije, a posebno će biti vrijedno za sudsku praksu. U predmetu R.J.R. sve je počelo pitanjem o uknjižbi prava vlasništva nasljednika u litavsku zemljišnu knjigu na temelju Potvrde koju je izdao njemački sud.Presudi je prethodilo Mišljenje nezavisnog odvjetnika Macieja Szpunara od 14. srpnja 2022. (dalje: Mišljenje) koji je na slučaj gledao drukčije od Suda. U članku se prikazuju zaključci iz predmeta R.J.R., analiza nezavisnog odvjetnika, a jedno je poglavlje posvećeno praksi nacionalnih sudova.

1. Uvod
2. Historijat predmeta R.J.R.
3. Analiza nezavisnog odvjetnika – položaja i uloga Potvrde o nasljeđivanju u strukturi Uredbe 650/2012
4. Nekoliko riječi o praksi naših zemljišnoknjižnih sudova
5. Ključno iz presude u predmetu R.J.R.
6. Zaključak

Autorica u ovome članku razmatra za aktualnu praksu važna pitanja vezana za institut delistinga. Naime, u posljednjih dvanaest godina s hrvatskoga uređenog tržišta su delistingne dionice 153 društva, dok su u istom razdoblju uvrštene dionice samo 28 društava, što je oko pet puta manje nego slučajeva delistinga.

1. Uvod
2. O prednostima uvrštenja i zašto dolazi do izvrštenja (delistinga)
3. Dobrovoljni delisting – povlačenje dionica s uvrštenja na uređenom tržištu

Autori u ovome članku na zanimljiv način razmatraju materiju pravednosti normiranja vrijednosti upravnog spora u području jamstva prava na pristup sudu u svjetlu načela causae i načela culpae.

1. Uvod
2. Zaključak
3. Prikaz razvoja pravne regulacije o naknadi troškova upravnog spora u hrvatskom zakonodavnom okviru
4. O vrijednosti predmeta spora – općenito
5. Procjenjivost vrijednosti predmeta upravnog spora
6. Ograničenje prava na pristup sudu zakonskim određenjem o neprocjenjivoj vrijednosti upravnog spora
7. Zaključna razmatranja – de lege ferenda

U ovom se članku iznose i objašnjavaju osnovne odrednice, postupci i metode koje se primjenjuju prilikom izrade općih akata. Oni se jednako odnose na sve vrste akata, od takvih koji su hijerarhijski najviši i imaju najveću pravnu snagu pa do različitih vrsta podzakonskih akata. Premda je u ovome članku razložena materija koja se odnosi na opće akte, ona je u najvećemu dijelu itekako primjenjiva i na pojedinačne pravne akte, jer su načelni zahtjevi koji se postavljaju pred njihova tvorca slični i umnogome analogni kao i pred tvorca općeg akta (ustavotvorca, zakonodavca i dr.). Ovaj članak u obzir uzima različite vidove normiranja (opisuje normiranje u najširemu njegovom značenju), uključujući adresate, jezik, psihologiju, jezik i riječi, zahtjeve preciznosti i jasnoće te drugo.

1. Uvod – pojam normiranja
2. Odabir materije koja se uređuje
3. Opseg uređenja
4. Normiranje
5. Struktura i poredak sadržaja prilikom normiranja
6. Metode normiranja
7. Zaključak

O trajnoj implementaciji elektroničkog nadzora u naš kaznenopravni sustav dugo se govori, ali tek su donošenjem Pravilnika o uvjetnom otpustu uz elektronički nadzor stvoreni zakonski preduvjeti njegove primjene. U početku je elektronički nadzor u svijetu korišten kao dodatno osiguranje uz jamčevinu okrivljenika ili uz uvjetni otpust. Nakon toga se njegova primjena sve više širi kao obveza uz ostale sankcije i mjere u zajednici, ili čak i kao samostalna sankcija. Elektronički nadzor utječe na bolju rehabilitaciju počinitelja kaznenih djela, smanjuje vjerojatnost ponavljanja kaznenih djela ograničavanjem slobode kretanja počinitelja, što pridonosi i smanjenju recidivizma. U ovom članku autori donose prikaz aktualnih trendova u primjeni elektroničkog nadzora u Europi i svijetu, daju osvrt na primjenu elektroničkog nadzora u nas i analitički osvrt na obilježja osuđenika kojima je do sada izrečen uvjetni otpust uz elektronički nadzor.

1. Uvod
2. Vrste elektroničkog nadzora
3. Elektronički nadzor u Europi
4. Elektronički nadzor u RH
5. Zaključak

1. Kartel
2. Monopson
3. Hazard
4. Petitornost
5. Raspolaganje
6. Gusarstvo i piratstvo

Drugi porezi, pristojbe i davanja

• Plaćanje članarine turističkoj zajednici

• Radno pravni status radnika koji je zamjena za vrijeme korištenja godišnjeg odmora
• Radno pravni status radnika koji je zamjena za vrijeme korištenja godišnjeg odmora

• OBVEZNO PRAVO

► Imovina ortaštva (čl. 638. st. 3. ZOO-a)

• Stvari i prava koje čine ulog postaju imovinom ortaštva na temelju ugovora o ortaštvu. Nekretnina koja je ulog u ortaštvu ne postaje vlasništvo ortaštva, jer ortakluk nije pravna osoba, nema pravnu osobnost, pa ne može biti vlasnik stvari. Vlasništva pojedinog ortaka na nekretnini prelazi u zajedničko vlasništvo svih ortaka na način propisan za stjecanje pojedinih imovinskih prava.

• STVARNO PRAVO

► Razvrgnuće suvlasničke zajednice (čl. 53. ZV-a)

• Prilikom diobe nekretnina suvlasnici imaju svojstvo nužnih suparničara i zato moraju svi sudjelovati u postupku.

► Zaštita povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. ZV-a)

• Predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

► Uznemiravanje prava vlasništva (čl. 167. ZV-a)

• Pravo na zaštitu predmnijevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanoga vlasnika.

► Pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak (čl. 208. ZZK-a)

• Ne postoji opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka ako predlagatelj uz prijedlog radi upisa posebnog dijela i uknjižbe prava vlasništva na stanu formiranom na tavanu nije dostavio suglasnosti svih suvlasnika nekretnine za uspostavu posebnih dijelova.

► Provedba prijavnog lista u zemljišnoj knjizi (čl. 145. ZZK-a)

• Ako bi promjena na nekretnini utjecala na knjižna prava tada se upis dopušta i na temelju isprave prikladne za uknjižbu kojom se upisani nositelji knjižnih prava slažu s tom promjenom.

► Zabilježba spora (čl. 86. ZZK-a)

• Zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava.

► Zabilježba tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (čl. 86. ZZK-a)

• Zabilježba tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na suvlasničkom dijelu nekretnine je dopuštena ako bi ishod postupka mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava.

• NASLJEDNO PRAVO

► Utvrđivanje bračne stečevine nakon provedenog ostavinskog postupka (čl. 234. ZN-a)

• Kada između nasljednika u ostavinskom postupku nije bilo spora o veličini ostavine, pa nije bilo ni upućivanja u parnicu, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju sprječava da se u parnici ponovno utvrđuje opseg ostavinske imovine.

• Porezno pravo – PDV

Detaljna pravila za povrat pdv-a poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici

• Pravo društava

(Samo)imenovanje člana uprave dioničkog društva direktorom društva kćeri (d.o.o.)

• Radno pravo

Naknada za neiskorišteni godišnji odmor direktoru koji nije član društva

• Zaštita podataka

Pravo na naknadu štete prouzročene nezakonitom obradom podataka

• Rad za poslodavca sa sjedištem u trećoj zemlji
• Plaća pripravnika u ugostiteljskoj djelatnosti
• Pravo na otpremninu pri odlasku radnika u mirovinu
• Mogućnost prekovremenog rada umirovljenika
• Javnobilježnička forma odluke o otkazu i njezina dostava