Odgovornost radnika za štetu nastalu na radu ili u vezi s radom (poslodavcu i trećoj osobi)

Zakonom o radu posebno je uređena odgovornost radnika za štetu prouzročenu na radu ili u vezi s radom, bilo da je ona pričinjena poslodavcu bilo trećoj osobi. Isprva je potrebno utvrditi da je šteta nastala na radu ili u vezi s radom, skrivljeno ponašanje radnika i uzročnu vezu između takva ponašanja i nastale štete. Pritom je zakonodavčevo stajalište da za takvu štetu, u pravilu, odgovara poslodavac. Tek ako se može utvrditi poseban odnos štetnika (radnika) prema nastanku štete, tj. da je postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom, poslodavac može zahtijevati da mu ovaj naknadi štetu. Zakonom je uređen i slučaj kad više radnika prouzroči štetu te mogućnost prethodnog određenja (paušalnog) iznosa naknade štete, ako bi njezino utvrđenje bilo povezano s nerazmjernim troškovima. Odgovornost za štetu koju radnik na radu ili u vezi s radom prouzroči trećemu ponajprije je uređena odredbama Zakona o obveznim odnosima, dok je na razini Zakona o radu uređena tek regresna odgovornost radnika prema poslodavcu. Tako za štetu koju radnik pričini trećemu primarno odgovara poslodavac, a njemu možebitno pripada regresni zahtjev prema radniku (ako je postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom). Trećemu, u pravilu, nije dopušteno postaviti zahtjev za naknadu štete izravno radniku, osim ako može dokazati da je postupao s namjerom (ne i krajnjom nepažnjom). Naposljetku, zakonodavac dopušta odstupiti od zakonskih odredaba o odgovornosti za štetu nastalu na radu ili u vezi s radom i utvrditi povoljnije uvjete (ili čak oslobođenje) radnika od dužnosti naknade štete.

1. Uvod
2. Logika u pozadini zakonskog uređenja
3. Odgovornost radnika za štetu prouzročenu poslodavcu
4. Pojam štete i unaprijed određen (paušalni) iznos naknade štete prouzročene poslodavcu
5. Odgovornost za štetu koju je radnik prouzročio trećoj osobi
6. Utvrđenje povoljnijih uvjeta za radnika u odnosu na dužnost naknade štete
7. Zaključak