Priznanje i neosporavanje činjenica u parničnom postupku

Dokazivanje je ključni dio parničnog postupka, ali da bi se odgovorilo na pitanje koje činjenice, odnosno stranačke tvrdnje o činjenicama dokazivati, najprije treba utvrditi što je sporno, a što nesporno. Sudska praksa i pravna doktrina nemaju jednoznačan odgovor na pitanje koje su činjenice sporne, a koje nesporne, odnosno na koji način stranka određenu činjenicu može učiniti nespornom. Nadalje, otvoreno je pitanje i mogu li se priznati sve ili samo neke činjenice te pitanje statusa neosporenih činjenica. Postoje različiti odgovori na pitanje jesu li riječi nesporno i neosporeno sinonimi i na koji način tretirati neosporene činjenice, a pravna doktrina dodaje (nove) uvjete za priznanje činjenica. Kroz članak se daju odgovori na navedena pitanja, uzimajući u obzir različita stajališta kako sudske prakse tako i pravne doktrine.

1. Uvod
2. Učiniti nespornim činjenice i priznati činjenice
3. Jesu li neosporene činjenice u parničnom postupku sporne ili nesporne činjenice
4. Pravna narav neosporenih činjenica kroz institute presude zbog ogluhe i presude zbog izostanka
5. Zaključak