| Časopis: | Pravo i porezi - 9.2025 |
| Članak: |
Domaća sudska praksa |
| Stranica: |
109. |
| Autor/i: |
|
| Sažetak: |
OBVEZNO PRAVO
Naime, podnošenjem zahtjeva za povećanje potraživanja FINA-i 10. veljače 2017. zastara nije prekinuta, jer je do tada već protekao rok zastare od 5 godina, dakle, tražbina je već zastarjela.
Zastarni rok kod isporuke vode za potrebe poslovnog prostora nije reguliran niti jednom posebnom odredbom ZOO-a zbog čega se na te tražbine primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. STVARNO PRAVO
Tužitelj nije naveo kada je isplatio kupoprodajnu cijenu, te nije priložio tabularnu ispravu, a okolnost što je tužitelj u neposrednom posjedu nekretnine nije sama po sebi dokaz da je ostvario sve uvjete iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine i da se može uknjižiti kao vlasnik iste.
Predmnjeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari, a prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da tužitelj nikad nije stupio u posjed spornog dijela nekretnine, pa kako slijedom toga nikad nije bio niti posjednik tog dijela nekretnine nema pravo zahtijevati da mu tuženik preda u posjed točno određeni dio predmetne nekretnine, te da ga prestane uznemiravati.
Kada je tužitelj u okolnostima konkretnoga slučaja dokazao izvanknjižno stjecanje predmetne nekretnine od knjižnog prednika do sebe, kao posljednji stjecatelj ovlašten je zahtijevati od tuženika kao knjižnog vlasnika trpljenje njegova upisa vlasništva u zemljišnu knjigu.
U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tužitelj, osobno i putem svojih pravnih prednika, stekao dosjelošću pravo vlasništva točno određenog dijela predmetne nekretnine. Na taj način je u naravi došlo do podjele suvlasništva na točno određene realne dijelove. RADNO PRAVO
Za procjenu dopuštenosti odluke temeljem koje prestaje radni odnos nije pravno relevantan naziv te odluke, već valja preispitati pravu volju ugovornih strana (radnik i poslodavac) i sadržaj takve odluke.
Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je dolaskom na posao pod utjecajem alkohola tužitelj prekršio zakonske i statutarne obveze o zabrani alkoholiziranosti na radu i time doveo u opasnost korisnike gradskog autobusnog prijevoza, ostale sudionike u prometu, sebe samoga te imovinu i ugled tuženika.
Utvrđenje da je poslodavac priopćio tužiteljici na sastanku da će joj se godišnji odmor uračunati u otkazni rok, u konkretnim okolnostima ima značaj odluke poslodavca o korištenju godišnjeg odmora, odnosno njegovog razmjernog dijela.
Na tuženiku je teret dokaza da je pokušao prilagoditi raspored tužiteljice na poslove koje je u stanju obavljati bez ugrožavanja nastupanja smanjenja radne sposobnosti, odnosno na taj način nije dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje odluke o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.
Negativna atmosfera koja je nastala ne samo zbog postupanja tuženice koja je, štiteći svoja prava za zaštitu osobnih podataka, odbijala dati lozinku za predani službeni mobitel, već i dolaskom zakonskog zastupnika tuženika u kuću u kojoj je kao buduća snaha stanovala tuženica, koji dolazak i ponašanje u konkretnoj situaciji nije bilo nužno potrebno za ostvarenje njegovog prava na korištenje mobitela, predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.
Stoga je pri ocjeni da li je došlo do prijenosa poduzeća ili gospodarske djelatnosti potrebn |
| Hashtags: |