Određivanje granične svote značajnosti u provedbi revizije

Za svrhe obavljanja revizije u skladu s MRevS-ovima, značajnost za financijske izvještaje kao cjelinu znači granična svota ispod kojeg revizor smatra sve iznose neznačajnim za stjecanje razumnog uvjerenja da nema pogrešnog prikazivanja zbog pogreške ili prijevare. U našoj se praksi značajnost najčešće određuje na razini financijskih izvještaja kao cjeline u visini od 1 % do 2 % od ukupne imovine revidiranog subjekta. Stoga se od revizora traži da zadrži stav profesionalnog skepticizma kroz cijelu reviziju, priznajući i mogućnost da može postojati značajna pogrešna prikazivanja zbog prijevare, bez obzira na revizorovo prošlo iskustvo.

Budući da prije u MRevS-ovima prijevara nije bila tako naglašena, značajnost određena na razini financijskih izvještaja kao cjeline smatrala se primjerenom za provedbu cjelokupne revizije. Međutim, uzimanjem u obzir zahtjeva iz MRevS-a 240 revizor sada mora procijeniti treba li značajnost odrediti i na nižim razinama od onih utvrđenih za financijske izvještaje kao cjelinu. Više o tome u nastavku članka.

1. Uvod
2. Moguće vrste značajnosti koje utvrđuje revizor
3. Mjerila za utvrđivanje praga značajnosti prema MRevS-u 320 i tekućoj praksi
4. Određivanje značajnosti za provedbu (performance materiality)
5. Određivanje praga trivijalne značajnosti (clearly trivial threshold) i tretiranje pogrešaka u rasponu do opće značajnosti ili značajnosti za provedbu
6. Utjecaj zahtjeva iz MRevS-a 240 na određivanje praga značajnosti u reviziji
7. Kategorije pogrešnih prikaza i njihov utjecaj na značajnost
8. Praktičan primjer koji objašnjava način određivanja značajnosti za financijske izvještaje
9. Zaključak