Odredba o nepromjenjivosti cijene u ugovoru o građenju i čl. 627. Zakona o obveznim odnosima

Da bi cijena kod ugovora o građenju bila nepromjenjiva, potrebno ju je izrijekom takvom ugovoriti. Određivanje nepromjenjivosti cijene sa sobom povlači niz pravnih implikacija koje su stubokom različite u donosu na situacije kada nije određena, što posebno dolazi do izražaja ako ukupna cijena građenja poraste – i to u pogledu potencijalnog prava izvođača da podnese zahtjev da mu se plati povećana cijena. Odlučna zakonska pravila nalaze se u čl. 627. Zakona o obveznim odnosima, koji je izvan svake sumnje prisilan (kogentan) režim. U autorovu članku temeljito se i sa svih motrišta analizira fenomen nepromjenjivosti cijene građenja u hrvatskom pravu, počinjući od analize Zakona o obveznim odnosima iz 1978. godine pa sve do pozitivnog uređenja. Autor iscrpno, do u detalje, raščlanjuje uređenje čl. 627. ZOO-a, funkciju i logiku te povijest takva uređenja u posljednjih gotovo pola stoljeća te činitelje koji su utjecali na zakonodavca da njegov normativni sadržaj izrazi baš na ovaj način. Nepromjenjivost cijene odražava njezinu fiksnost, ali ne i apsolutnu fiksnost, već mogućnost odstupanja od fiksnosti uz ispunjenje pretpostavaka iz čl. 627. ZOO-a, što je izraženo kao jedina odlučna promijenjena okolnost koja se primjenjuje na ovu situaciju.

1. Uvod
2. Analiza čl. 627. Zakona o obveznim odnosima
3. Odredba o nepromijenjenosti cijene i apsolutna nepromjenjivost cijene
4. Neodrživost relativizacije ugovorne odredbe o nepromjenjivosti cijene građenja
5. Zaštitna klauzula i odredba o nepromjenjivosti cijena
6. Vrijeme nepromjenjivosti
7. Zaključak