Pravo i porezi 5/2026

U članku se izlažu odredbe Konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama ZS-a i Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, i to novosti koje se odnose na zapošljavanje i rad državljana trećih zemlja u RH – polaganje ispita poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, olakšana promjena zanimanja i poslodavca, primjereni smještaj za državljane trećih zemalja, prilaganje potvrde o zdravstvenom stanju i cijepnom statusu i dr.

1. Uvod
2. Znanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma
3. Prestanak radnog odnosa i dopušteno razdoblje nezaposlenosti državljanina treće zemlje
4. Olakšana promjena zanimanja
5. Olakšana promjena poslodavca
6. Primjereni smještaj
7. Potvrda o zdravstvenom stanju i cijepnom statusu

Imigranti u Europi koji u državama članicama EU-a žele privremeno boraviti ili se u njih trajno naseliti, često žele živjeti zajedno sa svojim članovima obitelji. Na razini Unije na snazi je već više od dva desetljeća zakonodavstvo o spajanju obitelji kako bi se ostvarile određene temeljne slobode i ljudska prava, u pravilu pod manje strogim uvjetima u odnosu na ostale državljane trećih zemalja. U članku se obrađuju uvjeti za spajanje obitelji s obzirom na različite kategorije na razini EU-a te prema zakonima i propisima RH.

1. Uvodno
2. Spajanje obitelji građana EU-a
3. Spajanje obitelji s državljanima trećih zemalja
4. U Republici Hrvatskoj
5. Zaključno

U radu se, na temelju prakse Vrhovnog suda RH, nastoje izvesti kriteriji za (pr)ocjenu je li (u odnosu na okolnosti svakoga pojedinog slučaja) doista riječ o sklopljenom ugovoru o djelu ili je u njegovoj pozadini stvarno izvršavani (prikriveni) ugovor o radu. U tom se smislu daje kritički prikaz prakse najvišega hrvatskog redovnog sudišta te se skreće pozornost na nedosljednosti u argumentaciji, a što dovodi do pravne nesigurnosti i mogućnosti da svaki ugovorni odnos s činidbom rada kao predmetom de facto bude karakteriziran i kao ugovor o djelu ili kao radni odnos. Pritom se pretjerana pozornost daje formalnim karakterizacijama te volji ugovornih strana pri pravnoj kvalifikaciji vlastita ugovornog odnosa.

1. Uvod
2. Ugovor o djelu kao pravni temelj obavljanja poslova izvan radnog odnosa
3. Elementi koji govore u prilog opstojnosti ugovora o djelu
4. (Ne)relevantnost postojanja pojedinih (klasičnih) obilježja radnog odnosa
5. Utjecaj volje (i svijesti) ugovornih strana i ugovaranje da se određeni ugovor ne smatra ugovorom o radu
6. Zaključak

Plaća predstavlja jednu od temeljnih obveza poslodavca iz radnih odnosa. Toliko je značajna da je u nas apostrofirana i Ustavnom zajamčena kategorija. U okviru toga neizostavno je važno pitanje na temelju čega se plaća određuje i to da se pritom ne generira nejednakost u odnosu na određene skupine radnika, osobito na temelju spola, rase, opredjeljenja ili bilo koji drugih obilježja. Stoga u članku upućujemo na bitne odrednice transparentnosti plaće u zakonom postavljenom okviru te u svjetlu nove Direktive (EU) 2023/970, koja će uskoro biti transponirana u naš pravna sustav.

1. Uvod
2. O plaći prema aktualnom normativnom režimu
3. Načelo jednakosti i TRANSPARENTNOSTI plaća
4. O realizaciji transparentnosti plaća

Kolektivni ugovori moraju se javno objaviti, a prošireni kolektivni ugovori moraju se objaviti u Narodnim novinama. Riječ je o strogoj i precizno propisanoj zakonskoj obvezi koja u jednom i drugom slučaju implicira objavu općoj javnosti, a ne samo zainteresiranim (neposrednim) adresatima. Kolektivni ugovori, a još više ako im se primjena proširuje, imaju značajke općeg akte pa za primjenu zahtijevaju da prethodno budu javno objavljeni i stalno dostupni javnosti. U ovom se članku analiziraju zakonska pravila o njihovoj objavi te određene devijacije koje se događaju u praksi. S kolektivnim ugovorima glede pitanja objave treba izjednačiti i neke druge ugovore koji imaju radnopravne implikacije, a koji svojom funkcijom i učincima postižu učinke kao da su opći akti pa glede kojih se, zbog vladavine prava i pravne sigurnosti, također zahtijeva javna objava da bi se mogli primjenjivati. Kao ogledan primjer, ovdje se navodi i Ugovor o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama zaključenim između Vlade RH i Hrvatske biskupske konferencije koji predstavlja mjerodavno radno pravo za više od dvije tisuće vjeroučitelja u RH.

1. Uvodne napomene – o odnosu između izvora radnog prava s obzirom na pravo koje je za radnika najpovoljnije
2. Kolektivni ugovor kao ugovor i opći akt te njegova objava
3. Ugovori sui generis koji imaju radnopravne implikacije
4. Objava proširenoga kolektivnog ugovora
5. Zaključak

Nedavno je na snagu stupio novi Kolektivni ugovor ugostiteljstva, sklopljen između Hrvatske udruge poslodavaca i sindikata. U ovom članku autori će predstaviti osnovne novosti koje donosi novi kolektivni ugovor te dati odgovore na nekoliko pitanja koja se često pojavljuju u praksi glede njegove primjene.

1. Uvodne napomene
2. Područje primjene KUU-a
3. Razlika između rukovodećih osoba i radnika s posebnim ovlastima
4. Zabrana diskriminacije i nasilja na radnom mjestu
5. Plaća, naknade plaće i drugi primitci
6. Materijalna prava radnika prema KUU-u

U ovom se članku kratko razjašnjavaju mogući izlazi iz situacije (svojevrsne pat-pozicije) kada o jednoj istoj stvari postoji više različitih (suprotnih ili međusobno isključujućih) mišljenja ili postupanjâ različitih javnopravnih tijela, u prvom redu ministarstava. Naglasak je na takvim situacijama (i mišljenjima) koje mogu imati radnopravne implikacije. Ovaj članak ne iznosi institucionalni način rješavanja tih pojava, zato što se one uopće ne bi smjele događati jer mišljenja ne bi smjela imati karakter vjerodostojnih tumačenja formalnih izvora prava. No kako se to u stvarnom životu počesto događa, iznose se neka praktična promišljanja kako pristupiti i razriješiti takve nepovoljne situacije koje uopće nisu smjele ni nastati. I na ovim primjerima prikazuje se kako trenutačna oportunost rješavanja nekog izazova, bez uzimanja u obzir šire slike sustava, može dovesti do teško razrješivih izazova.

1. Uvod
2. Proturječna pravna pravila različitih općih akata s radnopravnim implikacijama
3. Različita i međusobno proturječna tumačenja istoga pravila od više ministarstava
4. Različita mišljenja ministarstava koja polaze od jednakog općeg akta ili jednakog pravila u općem aktu
5. Vezanost davatelja mišljenja relevantnom sudskom praksom
6. Zaključak

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dobit stupio je na snagu 16. travnja 2026. godine, a primjenjivat će se kod prijave poreza na dobitak za 2026. godinu odnosno za porezno razdoblje koje počinje teći od 1. siječnja 2026. godine i nadalje. U nastavku izdvajamo najvažnije.

1. Analiza stvarne gospodarske svrhe i ekonomskog učinka investicijskog fonda
2. Prijava postupka prijenosa imovine
3. Izmjene i dopune sadržaja prijave poreza na dobit – Obrazac PD i Obrazac PD-NN
4. Izmjene u izvješću o poslovnim događajima s povezanim osobama (Obrazac PD-IPO)
5. Proširenje sadržaja prijave poreza po tonaži broda (Obrazac PT)
6. Proširenje izvješća o obračunu poreza na dobit u paušalnom iznosu (Obrazac PD-PO)

Kada je riječ o usluzi prijevoza dobara između poreznih obveznika, i to između obveznika u RH i EU-u ili trećih zemalja, primjenjuje se načelo B2B. To je tzv. temeljno, odnosno opće načelo oporezivanja koje propisuje čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u. Prijevoz dobara fizičkim osobama izvan EU-a oporeziv je razmjerno prijeđenim kilometrima, a u EU-u se oporezuje prema mjestu početka prijevoza. Međutim, u skladu s propisima o PDV-u, porezni položaj usluge prijevoza dobara značajno se razlikuje od usluge prijevoza putnika. Tako se usluga prijevoza putnika, u pravilu, oporezuje prema mjestu gdje se obavlja prijevoz. U nastavku članka može se pročitati o poreznom položaju usluga prijevoza dobara u tuzemstvu, u zemljama članicama EU-a ili trećim zemljama, međunarodnom zračnom prijevozu, prijevozu pri izvozu, uvozu, posredovanju pri navedenim uslugama i dr. kada ih obavljaju tuzemni porezni obveznici ili inozemni porezni obveznici.

1. Uvod
2. Porezni položaj usluge prijevoza dobara koju obavlja hrvatski porezni obveznik
3. Porezni položaj prijevoza dobara kada uslugu obavlja strani porezni obveznik
4. Oporezivanje usluge prijevoza pri izvozu dobara
5. Usluga prijevoza pri uvozu dobara i provoza kroz RH
6. Posredovanje pri prijevozu dobara
7. Umjesto zaključka

U prošlom broju objavili smo članak o poreznom tretmanu naknade za neiskorišteni godišnji odmor, koja se, pod propisanim uvjetima, u slučaju prestanka ugovora o radu, isplaćuje radniku. U ovom broju našeg časopisa nastavljamo s obradom tematike naknada vezanih za godišnji odmor. Naime, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora poslodavac je dužan radniku isplaćivati naknadu plaće. Naknada plaće utvrđuje se u odnosu na prethodno isplaćene plaće pa je bitno utvrditi koji sve primitci ulaze u plaću za redovan rad. Uz to, ako je to utvrđeno autonomnim aktom, poslodavac je u obvezi isplatiti radniku i regres. O svemu tome detaljnije pišemo u nastavku.

1. Uvod
2. Naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora
3. Materijalna prava radnika za vrijeme godišnjeg odmora
4. Ovrha na naknadi plaće i regresu

U Narodnim novinama broj 41/26 objavljene su odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) kojima je odbijen zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje: Ustav) čl. 20. st. 1. i čl. 28. Zakona o lokalnim porezima (Nar. nov., br. 115/16, 101/17, 114/22, 114/23, 152/24) te nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 2. st. 1. t. 12., čl. 20. st. 1. i čl.25., 26., 27., 28. i 56. Zakona o lokalnim porezima. Autorica u ovom članku daje njihov sažeti prikaz.

1. Uvod
2. Prigovori podnositelja zahtjeva i predlagatelja ocjene suglasnosti s Ustavom
3. Ocjena Ustavnog suda
4. Zaključno

Na temelju Zakona o ustanovama, pripajanje ustanova statusna je promjena. Ona se sastoji od preoblikovanja i reorganizacije, a pune učinke dobiva trenutkom kada je pripajanje provedeno u Sudskom registru. Pripajanje podrazumijeva da ustanova koja se pripaja prestaje postojati, ali bez likvidacije, jer ona ima pravnog sljednika (ustanovu kojoj se pripaja) na koju trenutkom upisa toga u Sudski registar prelaze sva prava, obveze, zaposlenici, javne ovlasti i dr., pod pretpostavkom da im narav dopušta prenošenje. Na pripajanje se, osim jezgrovitih pravila Zakona o ustanovama, primjenjuje zakonski režim prava trgovačkih društava, na što upućuje sâm Zakon o ustanovama. Ako su nekretnine predmet imovinskog prijenosa zbog pripajanja, riječ je o prometu nekretnina, međutim, u toj situaciji Zakon o porezu na promet nekretnina predviđa oslobođenje, jer oslobođenje uvijek postoji ako je riječ, između ostalog, o pripajanju koje se odvija prema pravilima kojima se u RH uređuju trgovačka društva. U članku se

cjelovito objaš

1. Uvod
2. Pripajanje – statusna promjena ustanova
3. Porezne implikacije pripajanja ustanova
4. Zaključci

Odgovornost za štetu trećim osobama u vezi s motornim vozilom u pogonu uređena je čl. 1069. – 1071. Zakona o obveznim odnosima. Međutim, za razumijevanje navedenog koncepta odgovornosti prema trećim osobama nije dovoljno osloniti se samo na navedene zakonske članke, već je potrebno uzeti u obzir i činjenicu da motorno vozilo u pogonu predstavlja opasnu stvar, što posljedično dovodi do toga da je na predmetne situacije potrebno na odgovarajući način primijeniti i opća pravila odgovornosti za štetu od opasne stvari. U ovom članku autor najprije nastoji jasno definirati osnovne pojmove kao npr. motorno vozilu u pogonu, treća osoba itd., a potom kroz prizmu sudske prakse i pravne teorije objašnjava pojedine zakonske odredbe u vezi s odgovornosti za štetu trećim osobama izazvanu motornim vozilom u pogonu.

1. Uvod
2. Motorno vozilo u pogonu
3. Treća osoba
4. Odgovornost za štetu trećima (čl. 1069. – 1071. ZOO-a)
5. Zaključak

Da bi cijena kod ugovora o građenju bila nepromjenjiva, potrebno ju je izrijekom takvom ugovoriti. Određivanje nepromjenjivosti cijene sa sobom povlači niz pravnih implikacija koje su stubokom različite u donosu na situacije kada nije određena, što posebno dolazi do izražaja ako ukupna cijena građenja poraste – i to u pogledu potencijalnog prava izvođača da podnese zahtjev da mu se plati povećana cijena. Odlučna zakonska pravila nalaze se u čl. 627. Zakona o obveznim odnosima, koji je izvan svake sumnje prisilan (kogentan) režim. U autorovu članku temeljito se i sa svih motrišta analizira fenomen nepromjenjivosti cijene građenja u hrvatskom pravu, počinjući od analize Zakona o obveznim odnosima iz 1978. godine pa sve do pozitivnog uređenja. Autor iscrpno, do u detalje, raščlanjuje uređenje čl. 627. ZOO-a, funkciju i logiku te povijest takva uređenja u posljednjih gotovo pola stoljeća te činitelje koji su utjecali na zakonodavca da njegov normativni sadržaj izrazi baš na ovaj način. Nepromjenjivost cijene odražava njezinu fiksnost, ali ne i apsolutnu fiksnost, već mogućnost odstupanja od fiksnosti uz ispunjenje pretpostavaka iz čl. 627. ZOO-a, što je izraženo kao jedina odlučna promijenjena okolnost koja se primjenjuje na ovu situaciju.

1. Uvod
2. Analiza čl. 627. Zakona o obveznim odnosima
3. Odredba o nepromijenjenosti cijene i apsolutna nepromjenjivost cijene
4. Neodrživost relativizacije ugovorne odredbe o nepromjenjivosti cijene građenja
5. Zaštitna klauzula i odredba o nepromjenjivosti cijena
6. Vrijeme nepromjenjivosti
7. Zaključak

U članku se analizira institut osobne služnosti uporabe u hrvatskom pravu. Pri tome se razmatraju različiti slojevi pravnih izvora: pozitivno rješenje u ZV-u te njegova uvjetovanost pravnim pravilima i sudskom praksom koja se razvila na temelju OGZ-a. Na poseban načina autor analizira i zakonodavčeva objašnjenja u Konačnom Prijedlogu ZV-a iz 1996. godine kojima je razjasnio bitne odrednice ovog instituta s obzirom na to da je on u doba Jugoslavije u normativnom smislu postojao u tragovima. Autor pruža uvid u supstancijalnu odrednicu služnosti porabe, ali i u njezinu kvantitativnu dimenziju koja ju razlikuje od plodouživanja. Osim toga, iznose se i shvaćanja iz sudske prakse kojima se dodatno razrješuju odlučna pitanja glede ovog instituta.

1. Uvod
2. Uređenje osobnih služnosti u hrvatskome stvarnom pravu
3. Služnost plodouživanja i služnost uporabe
4. Služnost uporabe i služnost stanovanja
5. Posebnosti osobne služnosti uporabe s motrišta osobne (vlastite uporabe)
6. Osobna služnost uporabe s motrišta sudske prakse
7. Zaključak

Dva su središnja alata na kojima počiva sustav socijalne skrbi te koji predstavljaju njegove neizostavne poluge. Jedan su licencije koje u procesu licenciranja županije i Grad Zagreb dodjeljuju pravnim subjektima kojima ih se, pod pretpostavkom da ispunjavaju odgovarajuća mjerila, kvalificira prikladnima za obavljanje tih usluga. Drugi je Registar pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, koji je službeni i javan očevidnik s nizom funkcija i učinaka u području sustava socijalne skrbi, a koji glede podataka koji su u njemu upisani predstavlja formalnu istinu. Među tim dvama alatima postoji tijesna povezanost, izravna korelacija i uzajamna uvjetovanost. U ovome se članku iznosi iscrpna analiza tih dvaju alata, propituje se kako jedan utječe na drugoga te kako različite činjenice u njihovu odnosu mogu stvarati različite učinke za pružatelje socijalnih usluga, korisnike tih usluga, ali i za opću javnost. U biti, u odnosima s obzirom na ta dva alata funkcionira zamjetan dio socijalnog sustava u RH.

1. Uvod
2. Upis u Registar – posljednja faza licenciranja
3. Javnost registra i publicitetna funkcija
4. Narav upisa u Registar (konstitutivnost ili deklaratornost?) i učinci upisa
5. Valjanost licencije i upis u Registar
6. Registar i uvjetne licencije te licencije koje za različita mjerila imaju različit rok
7. Promjene podataka upisanih u Registar
8. Zaključak

1. Stvarni vlasnik
2. Argument zdravog razuma
3. Notorna činjenica
4. Pripajanje i spajanje
5. Sveopće (univerzalno) sljedništvo
6. Sporazum u obliku razmjene pisama

Novi zakoni – travanj 2026. godine

1. Zakon iz područja nabavnog poslovanja i cijena
2. Zakon iz područja poreza
3. Zakon iz područja stambenih odnosa
4. Zakon iz područja građevinarstva
5. Zakoni iz područja novčarskoga posredovanja
6. Zakon iz područja financijskog tržišta
7. Zakon iz područja financiranjâ namjena od javnog interesa uz državnu potporu ustrojstva državne uprave i lokalne samouprave
8. Zakon iz područja elektroničke komunikacije
9. Zakon iz područja međunarodnog prava
10. Zakoni iz područja sustava zdravstvene zaštite
11. Zakoni iz područja međunarodnog prava

III. Porez na dohodak

III. – 7. Podnošenje godišnje porezne prijave članova posade broda u međunarodnoj plovidbi i institut povrata u prijašnje stanje prema članku 94. OPZ-a

V. Drugi porezi, pristojbe i davanja

V. – 31. Fiskalizacija 2.0 i odvjetnici

V. – 32. Privatni dječji vrtići, izdavanje računa i fiskalizacija prema ZOF-u

VI. Doprinosi za obvezna osiguranja

VI. – 1. Obveze doprinosa po osnovi obavljanja obrta korisnika mirovine

1. Primjena instituta nejednakog rasporeda radnog vremena
2. Mogućnosti angažiranja radne snage u platformskom radu – dostavljači
3. Ostvarivanje prava na zaštitu zdravlja trudnih radnica zaposlenih u ustanovi predškolskog odgoja i obrazovanja
4. Razlikovanje outsourcinga i instituta ustupanja radnika
5. Mogućnosti istodobnog rada kod više različitih poslodavaca

OBVEZNO PRAVO

1. ZAHTJEV ZA UTVRĐENJE NIŠTETNOSTI (čl. 103. ZOO/91)

Odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi da se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti nepostojećeg pravnog posla, odnosno onoga koji nije ni nastao jer je krivotvoren.

1. PRIZNANJE DUGA (čl. 225. ZOO-a)

Priznanje duga, bez obzira na formu u kojoj je dano, ima učinak prekida zastare samo ako je dano unutar roka potrebnog za zastaru tražbine, a da bi priznanje duga imalo učinak odricanja od prigovora zastare mora biti dano nakon što je rok zastare protekao i u pisanoj formi.

STVARNO PRAVO

1. STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA DOSJELOŠĆU (čl. 159. ZV-a)

Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u smislu pretpostavke poštenja, nije nužno da posjednik tijekom cijelog posjedovnog razdoblja zna za zemljišnoknjižno stanje i zna tko je upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, već je bitno da posjednik nema razloga sumnjati u svoje vlasništvo.

1. TUŽBA RADI UTVRĐENJA PRAVA VLASNIŠTVA (čl. 197. ZZK-a)

Nakon okončanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige može se podnijeti tužba radi utvrđenja prava vlasništva odnosno suvlasništva koje je stečeno ranije prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige određenom realnom dijelu nekretnine.

1. STJECANJE ETAŽNOG VLASNIŠTVA (čl. 128. ZV-a)

S obzirom na činjenična utvrđenja iz nižestupanjskih presuda, prema kojima je svaki od nasljednika (pa tako i tužitelj) na temelju sporazuma o diobi stekao isključivo pravo vlasništva u odnosu na svaku pojedinu etažu nekretnine, a ne istovjetne alikvotne dijelove, proizlazi da je tužitelj već po prijašnjim propisima imao valjanu pravnu osnovu za stjecanje etažnog vlasništva.

1. PREOBLIKOVANJE ZEMLJIŠNIH KNJIGA (čl. 202. ZZK-a)

Rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv tog rješenja podnijele prigovor ili nakon neprihvaćanja prigovora tužbu za ispravak, pa samim time tužba kojom bi se tražilo utvrđenje prava vlasništva nekretnine nastale u tom postupku ne bi bila dopuštena.

1. PRAVO NA NAKNADU ZA KORIŠTENJE STVARI (čl. 164. ZV-a)

Suvlasnik nema pravo na naknadu za korištenje stvari od suvlasnika koji je bio u posjedu te stvari, ali pritom nije onemogućio suposjed iste stvari ostalim suvlasnicima.

1. STJECANJE SLUŽNOSTI (čl. 218. ZV-a)

Kako pravo služnosti nesumnjivo nije upisano u zemljišne knjige kao teret na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], proizlazi da prijeporna služnost nije stečena te tužiteljice nemaju pravne osnove zahtijevati od tuženika trpljenje takve činidbe.

RADNO PRAVO

1. UGOVOR O RADU NA ODREĐENO VRIJEME (čl. 12. ZR-a)

Iako je načelno svaki poslodavac slobodan odlučivati s kojim će radnicima sklapati ugovor radu i koje vrste ugovora će sklapati, jer je za sklapanje ugovora nužna suglasnost volje ugovornih strana i poslodavac je slobodan u vođenju poslovne politike, poduzetnička sloboda je omeđena postojećim izvorima prava koje reguliraju prava obiju ugovornih strana (poslodavca i radnika) i ne mogu se kretati izvan tog zakonodavnog okvira.

1. UZNEMIRAVANJE (čl. 7. ZR-a)

Činjenica da tuženik kao poslodavac protiv radnika, ali i tužitelj (radnik) protiv poslodavca vodi ili je vodio više sporova koji se tiču tužiteljeva radno-pravnog statusa ne predstavlja uznemiravanje na radnom mjestu iz osnove diskriminacije članstva u sindikatu, jer bi to značilo da se sporovi ne smiju voditi s osobom koja je član sindikata ili da se jednoj kategoriji stranaka zabranjuje pristup sudu radi ostvarivanja pravne zaštite.

1. KRIVOTVORENJE ISPRAVE – IZVANREDNI OTKAZ (čl. 116. ZR-a)

Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je dovođenje poslodavca u zabludu u pogledu stručne spreme dovelo do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca u tužitelja kao radnika, a tim prije što je na temelju krivotvorene isprave sklopljen predmetni ugovor o radu i to za obavljanje poslova za koje je

Porezno pravo – PDV

VRIJEDNOSNI KUPONI ZA ISPORUKU DODATNE ROBE OSNOVICA ZA PDV

Porezno pravo – PDV

VIRTUALNE VALUTE INTERNETSKE VIDEOIGRE I OSNOVICA ZA PDV

Radno pravo

SAMOSTALNI TRGOVAČKI ZASTUPNICI I RASKID UGOVORA

Javna nabava

UPUĆIVANJE NA VRSTU ILI ODREĐENU PROIZVODNJU

Popust za pojedine proizvode ili skupinu proizvoda

Obveza obrazlaganja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu

Nezadovoljavanje na probnom radu i sklapanje ugovora na određeno