Osobna služnost uporabe

U članku se analizira institut osobne služnosti uporabe u hrvatskom pravu. Pri tome se razmatraju različiti slojevi pravnih izvora: pozitivno rješenje u ZV-u te njegova uvjetovanost pravnim pravilima i sudskom praksom koja se razvila na temelju OGZ-a. Na poseban načina autor analizira i zakonodavčeva objašnjenja u Konačnom Prijedlogu ZV-a iz 1996. godine kojima je razjasnio bitne odrednice ovog instituta s obzirom na to da je on u doba Jugoslavije u normativnom smislu postojao u tragovima. Autor pruža uvid u supstancijalnu odrednicu služnosti porabe, ali i u njezinu kvantitativnu dimenziju koja ju razlikuje od plodouživanja. Osim toga, iznose se i shvaćanja iz sudske prakse kojima se dodatno razrješuju odlučna pitanja glede ovog instituta.

1. Uvod
2. Uređenje osobnih služnosti u hrvatskome stvarnom pravu
3. Služnost plodouživanja i služnost uporabe
4. Služnost uporabe i služnost stanovanja
5. Posebnosti osobne služnosti uporabe s motrišta osobne (vlastite uporabe)
6. Osobna služnost uporabe s motrišta sudske prakse
7. Zaključak