Registar pružatelja socijalnih usluga u kontekstu licenciranja, licencija i isteka licencija

Dva su središnja alata na kojima počiva sustav socijalne skrbi te koji predstavljaju njegove neizostavne poluge. Jedan su licencije koje u procesu licenciranja županije i Grad Zagreb dodjeljuju pravnim subjektima kojima ih se, pod pretpostavkom da ispunjavaju odgovarajuća mjerila, kvalificira prikladnima za obavljanje tih usluga. Drugi je Registar pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, koji je službeni i javan očevidnik s nizom funkcija i učinaka u području sustava socijalne skrbi, a koji glede podataka koji su u njemu upisani predstavlja formalnu istinu. Među tim dvama alatima postoji tijesna povezanost, izravna korelacija i uzajamna uvjetovanost. U ovome se članku iznosi iscrpna analiza tih dvaju alata, propituje se kako jedan utječe na drugoga te kako različite činjenice u njihovu odnosu mogu stvarati različite učinke za pružatelje socijalnih usluga, korisnike tih usluga, ali i za opću javnost. U biti, u odnosima s obzirom na ta dva alata funkcionira zamjetan dio socijalnog sustava u RH.

1. Uvod
2. Upis u Registar – posljednja faza licenciranja
3. Javnost registra i publicitetna funkcija
4. Narav upisa u Registar (konstitutivnost ili deklaratornost?) i učinci upisa
5. Valjanost licencije i upis u Registar
6. Registar i uvjetne licencije te licencije koje za različita mjerila imaju različit rok
7. Promjene podataka upisanih u Registar
8. Zaključak