Bitnost zablude i valjanost pravnog posla

U članku se obrađuje utjecaj bitne zablude na valjanost ugovora, ali i razlikovanje bitne zablude od općeg pojma zablude kao takve koji je za ugovorni odnos pravno neodlučan. Na poseban se način iscrpno obrađuju kriteriji koji neku zabludu čine bitnom, s napomenom da Zakon o obveznim odnosima glede toga slijedi srednji put s obzirom na usporedne i relevantne europske privatnopravne poretke. U njemu je tehnikom primjerične enumeracije navedeno što su tipični slučajevi bitne zablude, ali pritom to nije numerus clausus, već je pravnim standardom i općom formulacijom predviđeno da to mogu biti i neki drugi razlozi, o čemu u krajnjoj liniji odluku donosi sud. Bitna zabluda uređuje se u hrvatskom obveznom pravu, kao i u usporednim pravnim poredcima, stoga što ona uza se veže određene pravne učinke (mogućnost utvrđivanja relativne ništetnosti ugovora i naknadu štete za drugu savjesnu ugovornu stranu). Za razliku od Zakona o obveznim odnosima iz 1978. godine, Zakon o obveznim odnosima iz 2005. godine napustio je kaopretpostavku bitnosti zablude njezinu neskrivljenost, što umnogome olakšava dokazivanje. U odnosu na ta dva zakonâ i mane volje, zapravo su bitno izmijenjene samo odredbe o bitnoj zabludi.

1. Uvod
2. Je li zabluda razlog nevaljanosti pravnog posla
3. Bitna zabluda
4. Pravne posljedice bitne zablude
5. Naknada štete drugoj savjesnoj strani
6. Zaključak