Pravo i porezi 6/2026

Dana 16. svibnja 2026. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi. U članku se iznosi analiza njegova prvog dijela, s navođenjem razloga koji stoje iza usvojenih izmjena pojedinih odredaba zakona. Analiziraju se izmjene i dopune koje se odnose na pragove za primjenu zakona o javnoj nabavi, postupke jednostavne nabave, planove nabave i registre ugovora, prethodna savjetovanja i analizu tržišta, odredbe koje se odnose na podugovaranje, sukob interesa, definiranje kriterija za kvalitativni odabir te osnova za isključenje gospodarskih subjekata i dr.

1. Uvod
2. Usklađenja pojmova
3. Podizanje pragova za primjenu Zakona o javnoj nabavi i izmjene vezane za jednostavnu nabavu
4. Izmjene vezane za plan nabave i registar ugovora
5. Izmjene vezane za objave u EOJN RH
6. Odredbe u pogledu sukoba interesa
7. Dodatno usklađivanje s važećim direktivama koje uređuju područje javne nabave
8. Novosti u pogledu istraživanja tržišta i prethodnog savjetovanja
9. Dopune u vezi s propisima o kibernetičkoj sigurnosti
10. Izmjene u pogledu jamstva za ozbiljnost ponude
11. Odredbe o podugovaranju
12. Izmjene u odnosu na uvjete sposobnosti, norme osiguranja kvalitete i norme upravljanja okolišem
13. Izmjene u pogledu obveznih osnova za isključenje
14. Zaključak

Pravična novčana naknada predstavlja jedan od oblika popravljanja neimovinske štete. Pretpostavke i kriteriji za dosudu pravične novčane naknade propisani su čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Kada težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade? O kojim sve okolnostima sud treba voditi računa prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade? U ovom članku analiziraju se ova, ali i druga pitanja u vezi s pretpostavkama i kriterijima za dosudu pravične novčane naknade, s naglaskom na pravna shvaćanja izražena u sudskoj praksi.

1. Uvod
2. Općenito
3. Visina pravične novčane naknade
4. Zaključak

U hrvatskome obveznom pravu ugovori o zakupu i najmu razlikuju se ponajprije prema opsegu ovlasti koju stječe korisnik stvari, pri čemu zakup obuhvaća pravo korištenja i ubiranja plodova, dok najam podrazumijeva samo pravo uporabe. Navedena razlika ima značajne posljedice za prava i obveze ugovornih strana, osobito u području nekretnina, gdje posebni propisi dodatno modificiraju opći režim Zakona o obveznim odnosima. U radu se sustavno analiziraju temeljna obilježja zakupa i najma, njihov međusobni odnos te ključni kriteriji razlikovanja u teoriji i praksi, s posebnim naglaskom na prava i obveze ugovornih strana u ugovorima koji se odnose na nekretnine.

1. Uvod
2. Opće pravno uređenje zakupa i najma prema ZOO-u
3. Ugovor o zakupu
4. Ugovor o najmu
5. Oporezivanje prihoda od zakupa i najma
6. Zaključak

U članku se obrađuje utjecaj bitne zablude na valjanost ugovora, ali i razlikovanje bitne zablude od općeg pojma zablude kao takve koji je za ugovorni odnos pravno neodlučan. Na poseban se način iscrpno obrađuju kriteriji koji neku zabludu čine bitnom, s napomenom da Zakon o obveznim odnosima glede toga slijedi srednji put s obzirom na usporedne i relevantne europske privatnopravne poretke. U njemu je tehnikom primjerične enumeracije navedeno što su tipični slučajevi bitne zablude, ali pritom to nije numerus clausus, već je pravnim standardom i općom formulacijom predviđeno da to mogu biti i neki drugi razlozi, o čemu u krajnjoj liniji odluku donosi sud. Bitna zabluda uređuje se u hrvatskom obveznom pravu, kao i u usporednim pravnim poredcima, stoga što ona uza se veže određene pravne učinke (mogućnost utvrđivanja relativne ništetnosti ugovora i naknadu štete za drugu savjesnu ugovornu stranu). Za razliku od Zakona o obveznim odnosima iz 1978. godine, Zakon o obveznim odnosima iz 2005. godine napustio je kaopretpostavku bitnosti zablude njezinu neskrivljenost, što umnogome olakšava dokazivanje. U odnosu na ta dva zakonâ i mane volje, zapravo su bitno izmijenjene samo odredbe o bitnoj zabludi.

1. Uvod
2. Je li zabluda razlog nevaljanosti pravnog posla
3. Bitna zabluda
4. Pravne posljedice bitne zablude
5. Naknada štete drugoj savjesnoj strani
6. Zaključak

Godišnji odmor je, s jedne strane, obveza poslodavca, dok je, s druge, pravo radnika te je ono jedno od najvažnijih prava radnika iz radnog odnosa. Dakako, radnik ga koristi na način i pod zakonom predviđenim uvjetima, u jednom dijelu ili više u njih, u jednoj kalendarskoj godini ili ne itd. Stoga u ovome članku sažeto iznosimo neka aktualna pitanja koja se u praksi javljaju u vezi s korištenjem godišnjeg odmora.

1. Uvod
2. Trajanje godišnjeg odmora
3. Broj dana godišnjeg odmora
4. Puni i razmjerni dio godišnjeg odmora
5. Prenošenje godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu
6. Naknade kod godišnjeg odmora i regres
7. Prestanak ugovora o radu i godišnji odmor

U radu se analizira zakonsko uređenje i različite mogućnosti ugovaranja mjesta rada radnika. Pritom se izlaže razlikovanje ugovorenog mjesta rada i radnog mjesta za koje se zasniva radni odnos. Daje se pregled različitih mogućnosti ugovaranja fizičkog mjesta obavljanja poslova u radnom odnosu, dopuštenosti poslodavčeve (jednostrane) promjene mjesta na kojemu radnik obavlja rad te situacija u kojima je potrebna formalna izmjena ugovora o radu kako bi se izmijenilo mjesto rada. Također, upućuje se na pravni put koji treba slijediti u slučaju povrede odredaba o ugovorenome mjestu rada, ali i moguće posljedice radnikova jednostranog odbijanja promjene mjesta rada, a koje može predstavljati tešku povredu obveze iz radnog odnosa i razlog za otkaz ugovora o radu. Pritom je fokus ovog rada isključivo na ugovaranju mjesta rada uz fizičku prisutnost radnika u prostorijama poslodavca (njegovu sjedištu odnosno različitim ispostavama, poslovnicama ili pogonima), bez ulaženja u razmatranje odredaba u vezi s mogućnosti ugovaranja rada izvan prostorija poslodavca (npr. u kontekstu ugovaranja rada na izdvojenome mjestu rada ili rada na daljinu).

1. Uvod
2. Razlikovanje ugovorenog mjesta rada i radnog mjesta za koje se zasniva radni odnos
3. Ugovaranje mjesta rada
4. Promjena mjesta rada bez izmjene ugovora o radu
5. Posljedica odbijanja izmjene ugovorenog mjesta rada
6. Zaključak

Dugotrajno bolovanje radnika predstavlja jedan od najsloženijih izazova u radnom pravu jer istodobno zadire u područje zaštite zdravlja radnika, kontinuiteta poslodavčeva poslovanja i tumačenja niza propisa koji se međusobno nadopunjuju. Zakon o radu, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, mirovinski propisi, propisi o profesionalnoj rehabilitaciji te antidiskriminacijsko zakonodavstvo zajedno tvore okvir unutar kojega se moraju kretati i radnik i poslodavac. Ovaj članak sustavno obrađuje prava i obveze obiju strana za vrijeme dugotrajnog bolovanja, pri povratku radnika na rad sa smanjenom radnom sposobnošću, u slučaju nastanka invaliditeta te mogućnosti i ograničenja otkaza ugovora o radu u tim situacijama.

1. Uvod
2. Normativni okvir i temeljni pojmovi
3. Prava i obveze radnika i poslodavca tijekom dugotrajnog bolovanja
4. Povratak radnika na rad nakon dugotrajnog bolovanja – prava i obveze
5. Smanjenje radne sposobnosti, invaliditet i obveze poslodavca
6. Rješenje o invalidskoj mirovini i pravne posljedice za radni odnos
7. Mogućnosti i ograničenja otkaza ugovora o radu u kontekstu dugotrajnog bolovanja i invaliditeta
8. Antidiskriminacijska zaštita radnika s dugotrajnim zdravstvenim problemima
9. Praktični primjeri i hipotetski scenariji iz poslovne prakse
10. Zaključak

Ovaj članak razmatra pravnu narav kolizije između apsolutne zaštite trudnica, kao jednog od najviših standarda radnopravne sigurnosti i ovlasti prosvjetne inspekcije da naloži prestanak nezakonito uspostavljenoga radnog odnosa u sustavu odgoja i obrazovanja. Analiziraju se relevantne zakonske odredbe, sudska praksa te specifičnosti javnih ustanova u kojima se zapošljavanje odvija prema posebnim propisima. Cilj je pružiti jasan i sustavan okvir za razumijevanje granica inspekcijskih ovlasti i dosega zaštite trudnica, osobito u situacijama kada se nepravilnosti u postupku zapošljavanja isprepliću s pravima radnica na posebnu zaštitu. Time se skreće pozornost na potrebu uravnoteženog pristupa koji istodobno osigurava zakonitost rada javnih ustanova i učinkovitu zaštitu radnica u osjetljivom razdoblju trudnoće.

1. Uvod
2. Zakonski okvir
3. Sudska praksa
4. Pravna analiza kolizije propisa
5. Smjernice za praksu i prijedlozi rješenja
6. Zaključak

U članku se analiziraju pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi došlo do primjene čl. 137. Zakona o radu. Riječ je o statusnoj promjeni ili pravnom poslu koji, ako ispunjavaju niz pretpostavaka iz čl. 137. Zakona o radu, dovode do prenošenja ugovora na novog poslodavca sa svim implikacijama i posljedicama toga za radnika, radničko vijeće, kolektivne ugovore i dr. Time se čuva kontinuitet radnog odnosa, ugovora o radu, ali također prava i obveza radnika te mogućnosti ostvarivanja radničkih prava. Osim radnopravne odrednice ove teme, autorica na poseban način i iscrpno analizira materije drugih grana prava koje su kao polazište potrebne i relevantne za razumijevanje instituta prenošenja ugovora na novoga poslodavca.

1. Uvod
2. Statusna promjena poslodavca ili pravni posao u smislu čl. 137. Zakona o radu
3. Pravne posljedice prenošenja ugovora o radu
4. Izvješćivanje o prijenosu ugovora
5. Položaj radničkog vijeća i tretman kolektivnog ugovora nakon prijenosa ugovora o radu
6. Zaključak

U Narodnim novinama br. 48/26. objavljen je Zakon o dopuni Zakona o porezu na dodanu vrijednost (dalje: Zakon o dopuni Zakona o PDV-u) kojim se uvodi novi normativni institut – mogućnost određivanja promjenjive (tzv. „plivajuće“) stope PDV-a na energente koji podliježu trošarinama. Zakon je stupio na snagu 9. svibnja 2026. godine. Time se, u uvjetima pojačane volatilnosti na globalnim energetskim tržištima, uspostavlja pravni okvir za izvanrednu i ciljanu fiskalnu intervenciju Vlade RH. Zakon je izglasan po hitnom postupku, a do sada još uvijek nije primijenjen u praksi. Detaljnije o tome pišemo u ovom članku.

1. Dopuna Zakona o PDV-u – zakonodavno rješenje
2. Područje primjene i mogućnost promjene stope PDV-a na energente
3. Utjecaj na cijene promjenom stope PDV-a na energente
4. Umjesto zaključka

U ovom članku autorica objašnjava poslovanje stranih poreznih obveznika u RH putem stalnih poslovnih jedinica. Otvaranje tih poslovnih jedinica u RH ne zahtijeva registraciju u sudskom registru nadležnoga trgovačkog suda, nego se njihovo poslovanje u RH prijavljuje samo nadležnoj ispostavi Porezne uprave. Uz navedeno, u članku su dane upute u vezi s vođenjem poslovnih knjiga za poslovne jedinice nerezidenata, financijsko izvještavanje poslovnih jedinica nerezidenata te obračun i plaćanje PDV-a za te poslovne jedinice.

1. Uvod
2. Definiranje stalne poslovne jedinice u RH
3. Prijava poslovanja stalnih poslovnih jedinica u RH
4. Vođenje poslovnih knjiga i plaćanje poreza na dobitak u RH
5. Obračun i plaćanje PDV-a za poslovne jedinice u RH
6. Računovodstvo inozemnih poslovnih jedinica u RH
7. Zaključak

Svi primitci koje poslodavac u naravi daje radniku po osnovi radnog odnosa smatraju se primitcima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom). Službena vozila često su, osim u poslovne, predmet korištenja i u privatne svrhe zaposlenika, a osim automobila poslodavci zaposlenicima ponekad omogućavaju određene pogodnosti (sport-kartice) ili organiziranu zabavu s ciljem povezivanja zaposlenika (teambulding). Detaljnije o različitim vrstama primitaka u naravi, pišemo u ovom članku.

1. Uvodno
2. Što je / nije plaća u naravi prema Zakon o radu
3. Primitak u naravi s motrišta Zakona o porezu na dohodak
4. Primitak u naravi koji nije plaća
5. Tretman osobnih automobila s motrišta poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobitak
6. Zaključak

Do 1. siječnja 2027. godine sve zajednice suvlasnika trebale bi sklopiti novi međuvlasnički ugovor i donijeti novi kućni red kako bi ti akti bili usuglašeni sa Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada i pravilničkim režimima koji su doneseni na temelju njegove ovlasti. Međutim, zajednice suvlasnika krivnjom javne vlasti još uvijek većinom nisu dobile OIB-ove, a od njih se svejedno očekuje do 1. siječnja 2027. godine postupiti na navedeni način. Izostanak dodjele OIB-a sa sobom povlači niz nepovoljnih učinaka, ponajviše nemogućnost prijavljivanja na natječaje. Međuvlasnički ugovori i kućni red važni su instrumenti upravljanja zgradama, oni imaju određene specifičnosti, ali i izazove koji proizlaze iz neodgovarajućega ili suviše optimističnoga zakonskog rješenja. U ovom se članku iznose određena objašnjenja, zadrške i rizici koji su povezani sa sklapanjem međuvlasničkog ugovora i donošenjem kućnog reda u zajednici suvlasnika s obzirom na nove zakonske i pravilničke režime.

1. Uvod
2. Upis u Registar zajednice suvlasnika prije donošenja novih međuvlasničkih ugovora
3. Obveza sklapanja novih međuvlasničkih ugovora kao temeljnih akata zajednice suvlasnika
4. Što suvlasnici moraju, a što ne moraju uključiti u međuvlasnički ugovor
5. Kućni red
6. Prinudni upravitelj zgrade i izostanak sklapanja međuvlasničkog ugovora u roku – zakonska pogreška
7. Nepozvana i protupravna miješanja upravitelja u odnose suvlasnika
8. Zaključak

U članku se na pregledan način s odgovarajućim objašnjenjima iznosi hijerarhijska struktura izvorâ prava u RH. Na poseban način upućuje se na neka pitanja koja u pravnom smislu nisu sporna, ali se često među adresatima i u općoj javnosti, ali i ponekada u pravnoj struci poimaju drugačije od onoga što je pravno održivo, primjerice odnos između ustavnog ranga i nadnacionalnih pravnih izvora, zatim pravi ustavni zakoni i ustavni zakoni koji nisu ustavni zakoni jer nemaju ustavnu snagu, zatim odnos organskih zakona i zakona i dr. Ovaj se članak objavljuje kao prilog širem osnovnom razumijevanju hijerarhije pravnih izvora koja se otprve čini jednostavnom i lapidarnom, no kada se u nju dublje zađe, zamjećuju se određene složenosti i izazovi (Državni proračun, Poslovnik Hrvatskoga sabora, odluke sudova koje se učincima približavaju značenju općeg akta i objavljuju se u službenom glasilu RH). Svi ti izvori objašnjeni su u ovome članku i odgovarajuće svrstani na svoje mjesto u strukturi hijerarhije izvora prava.

1. Uvod
2. Ustav Republike Hrvatske, ustavni zakoni s pravnom snagom Ustava i promjena Ustava
3. Nadzakonski pravni režimi
4. Zakonski rang
5. Podzakonski opći akti
6. Pojedinačni pravni akti koji imaju učinke općih akata
7. Zaključak

Dana 23. siječnja 2026. godine Upravni sud u Zagrebu donio je presudu (koja je postala pravomoćna) kojom je u oglednom upravnom sporu utvrdio nasljedivost neostvarenih imovinskih prava iz inkluzivnog dodatka. Do danas ta pravomoćna presuda nije provedena. Međutim, 27. travnja 2026. godine resorno ministarstvo za socijalnu politiku kao reprezentant RH koja je izgubila upravni spor objavilo je na mrežnim stranicama Upute za nasljednike podnositelja zahtjeva za inkluzivni dodatak. Premda nije riječ o pravnom aktu, tom se Uputom pokušavaju nasljednicima propisati daljnje obveze, pretpostavke i procedure za ostvarivanje imovinskog prava iz inkluzivnog dodatka koje im je zajamčeno presudom. Uputa je neodrživa i služi isključivo neopravdanom odgađanju provedbe navedene pravomoćne presude i otezanja s isplatom. U članku se iznose argumenti i objašnjenja o tome.

1. Uvod – kratka kronologija odlučnih događaja i činjenica
2. Upravnosudska pravomoćna presuda o položaju nasljednika podnositelja zahtjeva za inkluzivni dodatak
3. Razlozi zbog kojih utvrđivanje razine potpore za umrlu osobu nije problem premda nije provedeno vještačenje
4. Upute za nasljednike podnositelja zahtjeva za inkluzivni dodatak
5. Provedba presude Upravnog suda u Zagrebu
6. Razlozi nevoljkosti MROSP-a za provođenje pravomoćne sudske presude
7. Zaključak

Cijene socijalnih usluga, metodologija njihova izračuna i intervali cijena socijalnih usluga unutar kojih se cijene moraju kretati, prvorazredna su tema u sustavu socijalne skrbi. Socijalne usluge u RH pružaju se naplatno. Izvan mreže pružatelji socijalnih usluga određuju cijene na tržišnoj osnovi (što nije tema ovoga članka) na temelju privatnih ugovora s korisnicima, dok se u mreži određuju ugovorom o pružanju socijalnih usluga na temelju intervala cijena socijalnih usluga koje jednom godišnje objavljuje resorno ministarstvo. Autorica u ovom članku iscrpno analizira i iznosi sve odlučne činitelje (propise, metodologiju, relevantne podatke) koji čine osnovicu za izračun tih cijena i polazište za njihovu kvantifikaciju. Određivanje cijena s obzirom na intervale složena je proračunska operacija s mnogo faktora kojoj je cilj da cijena socijalnih usluga bude transparentna, da osigura kontinuitet pružanja socijalnih usluga, ali i da pružateljima koji su u mreži omogući redovno poslovanje i pokrivanje objektivno postojećih troškova, uvažavajući i inflatorna kretanja.

1. Uvod
2. Zakonski okvir uređenja cijena socijalnih usluga
3. Podzakonski okvir uređenja
4. Prilagođena metodologija
5. Analiza kvalitete zaprimljenih podataka
6. Kontrola postupka izračuna
7. Obveza objave intervala cijena socijalnih usluga na mrežnim stranicama resornog ministarstva
8. Korekcije cijena
9. Zaključak – o svrsi i značenju intervala cijena socijalnih usluga

1. Strane i stranke
2. Pravni temelj (titulus / causa) i osnova (causa finalis)
3. Memorandum o razumijevanju
4. Crkva u Hrvata
5. Svečasni – prečasni – časni

1. Zakon iz područja statusnih prava građana
2. Zakon iz područja računovodstva
3. Zakon iz područja trgovine
4. Zakon iz područja sustava zaštite potrošača
5. Zakon iz područja financiranja namjena od javnog interesa uz državnu potporu
6. Zakon iz područja energetike
7. Zakon iz područja financijskog tržišta
8. Zakon iz područja cesta i cestovnog prometa
9. Zakon iz područja međunarodnog prava
10. Zakon iz područja ustrojstva sudbene vlasti i pravosudnih tijela

I. POREZ NA DODANU VRIJEDNOST

I. – 7. Deklariranje proizvoda „Sirnica/Pinca“ i PDV

II. POREZ NA PROMET NEKRETNINA

II. – 1. Oporezivanje stjecanja nekretnina u postupku pripajanja ustanova

III. POREZ NA DOHODAK

III. – 8. Porezni tretman usluge iznajmljivanja stambenog prostora za priuštivo stanovanje

IV. POREZ NA DOBIT

IV. – 2. Prijava poreza na dobit za 2025. godinu

V. DRUGI POREZI, PRISTOJBE I DAVANJA

V. – 33. Obveza fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji – Dom zdravlja

V. – 34. Terećenje za zatezne kamate – KPD oznaka

V. – 35. Referenca na prethodni račun kod izdanog odobrenja - fiskalizacija

OBVEZNO PRAVO

1. IMOVINA ORTAŠTVA (čl. 638. ZOO-a)

Imovina ortaštva zajednička je imovina ortaka.

STVARNO PRAVO

1. POVEZIVANJE ZEMLJIŠNE KNJIGE I KNJIGE POLOŽENIH UGOVORA (čl. 67. ZV-a)

Rješenje o izvedenom stanju ne može predstavljati valjani pravni temelj za uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine.

1. BRISOVNA TUŽBA (čl. 150. ZZK-a)

Protiv neposrednog stjecatelja brisovna tužba može se podići sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

1. SMETANJE POSJEDA (čl. 22. ZV-a)

U parničnom postupku koji se vodi zbog smetanja posjeda nije dopušteno isticati prigovor prava na dom iz čl. 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava.

1. STJECANJE VLASNIŠTVA (čl. 166. ZV-a)

Činjenica da u rješenju o nasljeđivanju nije deklarirano nasljeđivanje sve imovine, ne oduzima pravo nasljedniku da u postupku dokazuje predmnijevu svoga vlasništva.

1. PRELAGANJE SLUŽNOSTI (čl. 179. ZV-a)

Propisani uvjeti za prelaganje služnosti moraju se kumulativno ispuniti, a propisani su uvjeti da postojeće izvršavanje služnosti vlasniku poslužne nekretnine nanosi znatnu štetu ili mu bitno otežava korištenje zemljišta i da novo mjesto mora biti jednako prikladno za ovlaštenika služnosti.

PARNIČNI POSTUPAK

1. BRISOVNA TUŽBA (čl. 195. ZPP-a)

Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju.

Porezno pravo – PDV

ODNOSI UNUTAR GRUPE – PRILAGODBE TRANSFERNIH CIJENA MOTORNIH VOZILA IZMEĐU PROIZVOĐAČA I DISTRIBUTERA

Porezno pravo – PDV

OSIGURAVANJE PRAVILNE NAPLATE PDV-a I SPRJEČAVANJE UTAJE

Radno pravo

GODIŠNJI ODMOR DUŽI OD DVA TJEDNA U KONTINUITETU

- neformalno paušalno ograničavanje – zahtjevi u pogledu obrazloženja odbijanja

Oporezivanje isporuke sustava protupožarne zaštite za objekt u izgradnji

Naknade štete po sudskoj presudi – porezni položaj, obveza izdavanja računa i eIzvještavanje

Određivanje prekovremenog rada

Pozajmica radniku