Otvorena pitanja u praksi kod rada do polovine punoga radnog vremena i načini njihova razrješavanja

Rad do polovine punoga rada vremena poseban je oblik rada koji je zakonski namijenjen specifičnim društvenim skupinama adresatâ izloženima nekoj nepovoljnosti (roditelji koji skrbe i njeguju dijete, osoba koja njeguje člana obitelji, osoba koja se vraća na posao nakon najmanje šestomjesečne privremene nesposobnosti za rad, umirovljenici). Taj oblik rada uređen je samo djelomično, u određenoj mjeri Zakonom o radu, a u manjoj mjeri samo je skiciran u trima specijalnim zakonima. To u praksi u prvi plan stavlja mnoge pravne praznine na koje treba odgovoriti glede toga oblika rada. Ovim člankom najprije se iznosi načelan pristup o tome kako popunjavati te praznine, a zatim se obrađuju i objašnjavaju konkretna pitanja koja je autorica probrala i obradila jer se najčešće i opetovano pojavljuju u pravnoj praksi. Ovaj članak piše se u svjetlu toga da se u posljednjih godinu i pol dana na razini javne vlasti počelo pravilnije shvaćati narav, smisao, funkciju, praktičnu svrhu i sadržaj toga instituta, ali i same adresate kao ranjive društvene skupine.

1. Polazišta za primjenu pravila o radu do polovine punoga radnog vremena
2. Pretpostavka rada u punom radnom vremenu iz čl. 32. Zakona o radu
3. Pravo radnika koji radi do polovine punoga radnog vremena na korištenje stanke
4. Pravo na godišnji odmor radnika koji radi do polovine radnog vremena
5. Pravo radnika koji radi do polovine punoga radnog vremena na prekovremeni rad
6. Rad do polovine radnoga vremena blagdanom
7. Rad do polovine punoga radnog vremena noću, u smjenama i nedjeljom
8. Materijalna i druga prava radnika koji rade do polovine punoga radnog vremena
9. Ugovor o radu kod rada do polovine punoga radnog vremena
10. Pitanje preraspodjele i nejednakog rasporeda radnog vremena
11. Važnost vođenja evidencije radnog vremena s obzirom za stvarno odrađene sate
12. Rad na daljinu i na izdvojenome mjestu rada kod rada do polovine punoga radnog vremena
13. Zaključak