Standardi utvrđivanja organizacijskog viška kroz prizmu revizijske prakse s posebnim osvrtom na specifičnosti školskog sustava

Autor u ovom članku iznosi dogmatsku i komparativnu analizu kompleksnog instituta organizacijskog viška u sustavu osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja u nas te dekonstruira pojednostavljena shvaćanja prema kojima se prosvjetni organizacijski višak može izjednačiti s tržišno usmjerenim poslovno uvjetovanim otkazom iz općega radnog prava. Analizirajući suodnos kogentnih odredaba Zakona o radu (dalje: ZR) i specijalnih normi Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (dalje: ZOOOSŠ), u ovom se članku dokazuje izvedena pravna narav ovog instituta, izravno determinirana proračunskim, demografskim i pedagoškim okvirima javne službe. Kroz analizu bogate revizijske i sudske prakse utemeljene isključivo na prosvjetnim sporovima, u ovom se članku artikuliraju materijalnopravni, postupovni i prostorni standardi zakonitosti otkazivanja u školama. Poseban se doktrinarni doprinos članka očituje u kritičkoj analizi uvođenja dodatnih stručnih kriterija, s posebnim osvrtom na granice ponderiranja kvalitete rada i sprječavanje poslodavčeva voluntarizma.

1. Uvod
2. Suodnos općega radnog i specijalnoga prosvjetnog zakonodavstva: normativni sukobi i rokovi
3. Doktrinarni status prosvjetnih radnopravnih instituta u svjetlu revizijske i sudske prakse
4. Ugovorno preuzimanje djelatnika kao legalna supstitucija natječajnom postupku u ustanovama
5. Dijagnoza postupovnih stranputica u praksi prvostupanjskih sudova
6. Tumačenja kolektivnih ugovora o utvrđivanju organizacijskog (tehnološkog) viška zaposlenika
7. Zaključak