Pravo i porezi 11/2026

Autoru u ovom članku obrađuje temu obvezne primjene tzv. socijalnih kriterija kojima se poslodavac mora rukovoditi i dodatnim kriterijima kojima se poslodavac može voditi kada odlučuje kojem će od radnika otkazati ugovor o radu na temelju poslovno uvjetovanog otkaza. U članku se navodi i relevantna sudska praksa iz ovog područja.

1. Uvod
2. Određivanje kruga usporedivih radnika pri primjeni kriterija za poslovno uvjetovani otkaz
3. Primjena zakonskih, tzv. socijalnih kriterija kod poslovno uvjetovanog otkaza
4. Primjena dodatnih kriterija
5. Primjena i bodovanje kriterija
6. Dokazivanje primjene kriterija

Zakonom o radu propisana je obveza radnika da bezodložno (što je moguće prije) obavijesti poslodavca o stanju svoje privremene nesposobnosti za rad te da mu u propisanom roku dostavi potvrdu nadležnog liječnika o tome. U ovom se radu izlažu navedene zakonske odredbe te ispituju okolnosti vezane za (ne)namjerno propuštanje ili zakašnjenje u njihovu ispunjenju. Ističe se i potreba razlikovanja propuštanja ili zakašnjenja u slanju obavijesti i/ili potvrde poslodavcu o privremenoj nesposobnosti za rad u odnosu na neopravdani izostanak s posla.

1. Uvod
2. Obavijest poslodavcu i dostava potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad
3. Propuštanje ili kašnjenje u dostavi obavijesti i/ili potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad poslodavcu
4. Razlikovanje neopravdane odsutnosti s posla i neobavješćivanja ili nedostavljanja potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad
5. Zaključak

U ovome se članku razmatra pojam sindikata i udrugâ sindikata, s jedne strane, nasuprot ostalim pravnim osobama (najviše udrugama i komorskim organizacijama) koje, s druge strane, kao izričaj ustavne svrhe udruživanja mogu faktički zagovarati radnička prava i interese, ali ne mogu o njima pregovarati niti ih kolektivno ugovarati ili na drugi način institucionalno na njih utjecati. Zakon o radu ne iznosi definiciju sindikata, ali u svojem sadržaju naznačuje njegovu jamstvenu i funkcionalnu ulogu kao specifičnog i institucionaliziranog oblika udruživanja prema ZR-u koji ima i registarski izričaj. Autorica naglašava da su sindikati (i udruge poslodavaca), pravne osobe i oblici udruživanja osnovani prema Zakonu o radu, a ne prema Zakonu o udrugama, te da se na njihovo djelovanje i ustrojstvo Zakon o udrugama ili zakonski propisi iz područja komorskih organizacija ne primjenjuju.

1. Uvod
2. Sindikat kao specifičan oblik udruživanja te promicanja prava i interesa radnika
3. Razlika između faktičnog zagovaranja radničkih prava i statusa stranke kolektivnog ugovora
4. Kolektivno pregovaranje te sindikat i udruge sindikata
5. Reprezentativnost kao specifično legitimacijsko obilježje sindikata
6. Zaključak

Rad problemski razmatra mirovanje rokova za izbor i reizbor nastavnika i znanstvenika te produljenje ugovora o radu suradnika prema čl. 48. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, nakon izmjena iz 2026. godine. Polazeći od razlike između trajanja izbora, trajanja ugovora o radu i mirovanja prava i obveza iz radnog odnosa, analiziraju se odnos Zakona kao posebnog propisa prema Zakonu o radu, prava iz kolektivnih ugovora te posebnosti asistenata zaposlenih na projektu i suradnika na projektu. Rad nadilazi poredbenu razinu dviju zakonskih verzija jer obuhvaća i normativni razvoj, jer se dodatno uspoređuje važeće zakonsko uređenje i rješenje iz prijedloga novele, uz analizu primjedaba iznesenih u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i odgovora nadležnog Ministarstva. Posebna se pozornost posvećuje neodgovarajuće oblikovanom roku za podnošenje zahtjeva suradnika, različitom uređenju privremene nesposobnosti za rad te pitanju financiranja produljenog ugovora nakon završetka projekta. Zaključno se skreće pozornost na to da novela jasnije odvaja mirovanje rokova nastavnika i znanstvenika od produljenja ugovora suradnika, ali ne otklanja sve postupovne i radnopravne nejasnoće.

1. Uvod
2. Pojmovno razgraničenje i normativni okvir
3. Mirovanje rokova za izbor i reizbor nastavnika i znanstvenika
4. Produljenje ugovora o radu suradnika i posebnosti projektnog zapošljavanja
5. Zaključak

Autor u ovom članku iznosi dogmatsku i komparativnu analizu kompleksnog instituta organizacijskog viška u sustavu osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja u nas te dekonstruira pojednostavljena shvaćanja prema kojima se prosvjetni organizacijski višak može izjednačiti s tržišno usmjerenim poslovno uvjetovanim otkazom iz općega radnog prava. Analizirajući suodnos kogentnih odredaba Zakona o radu (dalje: ZR) i specijalnih normi Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (dalje: ZOOOSŠ), u ovom se članku dokazuje izvedena pravna narav ovog instituta, izravno determinirana proračunskim, demografskim i pedagoškim okvirima javne službe. Kroz analizu bogate revizijske i sudske prakse utemeljene isključivo na prosvjetnim sporovima, u ovom se članku artikuliraju materijalnopravni, postupovni i prostorni standardi zakonitosti otkazivanja u školama. Poseban se doktrinarni doprinos članka očituje u kritičkoj analizi uvođenja dodatnih stručnih kriterija, s posebnim osvrtom na granice ponderiranja kvalitete rada i sprječavanje poslodavčeva voluntarizma.

1. Uvod
2. Suodnos općega radnog i specijalnoga prosvjetnog zakonodavstva: normativni sukobi i rokovi
3. Doktrinarni status prosvjetnih radnopravnih instituta u svjetlu revizijske i sudske prakse
4. Ugovorno preuzimanje djelatnika kao legalna supstitucija natječajnom postupku u ustanovama
5. Dijagnoza postupovnih stranputica u praksi prvostupanjskih sudova
6. Tumačenja kolektivnih ugovora o utvrđivanju organizacijskog (tehnološkog) viška zaposlenika
7. Zaključak

Europska komisija predstavila je 9. rujna 2026. godine Prijedlog uredbe o ugovorima o javnoj nabavi i koncesijama, nazvan Akt o javnoj nabavi (dalje: PPA). PPA će zamijeniti tri važeće direktive o javnoj nabavi jednom izravno primjenjivom uredbom, a mijenjaju se i neki povezani sektorski propisi koji sadržavaju odredbe o javnoj nabavi. Premda je PPA predmet zakonodavnog postupka, a ne primjenjivo pravo, imajući u vidu važnost javne nabave, kako u europskim tako i u hrvatskim razmjerima, smatramo važnim ukratko ga predstaviti u ovom članku.

1. Uvod
2. Akt o javnoj nabavi
3. Umjesto zaključka

Aktualna pitanja poticanja investiranja i razvoja tržišta kapitala sve češće dovode do pitanja poreznog tretmana financijskih instrumenata koji politike poticanja ulaganja nastoje rasteretiti. Pritom se prvenstveno misli na dionice i udjele u investicijskim fondovima, ali u određenim slučajevima može biti riječ i o obveznicama i trezorskim zapisima. Ovaj članak obrađuje porezni položaj financijskih instrumenata kod investicijskih i neinvesticijskih društava u smislu poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobitak. Zaključno se ističu temeljna pitanja koja su postojećim normativnim okvirom nedorečena, odnosno koja se mogu interpretirati na različite načine te postati predmetom sudskih sporova.

1. Uvod u zakonski okvir
2. Oporezivanje dobitka kod investicijskih i neinvesticijskih društava s obzirom na financijske instrumente
3. Promet i držanje financijskih instrumenata s motrišta poreza na dodanu vrijednost
4. Trgovanje vrijednosnim papirima i prag za ulazak u sustav PDV-a – situacijski okvir
5. Umjesto zaključka

Autorica u članku obrazlaže porezno i računovodstveno motrište statusnih promjena društava koje obuhvaća pripajanje, spajanje i podjelu društava, a koje se pravno provodi prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima. Pri tome daje tablične prikaze financijskih i poreznih izvješća koji se trebaju sastaviti kod svake od navedenih promjena i definira koji su rokovi za njihovu predaju.

1. Definiranje statusnih promjena
2. Računovodstveno motrište statusnih promjena
3. Porezno motrište statusnih promjena
4. Sastavljanje financijskih izvješća kod statusnih promjena
5. Zaključak

Naknadna isplata plaće odnosno razlike plaće za prethodna razdoblja otvara niz pitanja povezanih s obračunom poreza na dohodak i obveznih doprinosa, osobito kada se isplata obavlja na temelju izvansudske nagodbe. U ovom se članku objašnjavaju posebnosti takvih isplata, uključujući obračun javnih davanja, zateznih kamata, uz poseban osvrt na obračun obveznih doprinosa i poreza na dohodak.

1. Uvod
2. Isplata plaće i drugih novčanih prava radnika za prethodna razdoblja
3. Izvansudska nagodba između poslodavca i radnika
4. Obračun obveznih doprinosa pri isplati prema izvansudskoj nagodbi
5. Obračun poreza na dohodak pri isplati prema izvansudskoj nagodbi
6. Zaključak

Društva koja angažiraju revizora nemaju zakonsku obvezu provjeravati odobrenja za rad ovlaštenog revizora, ali to bi bila preporuka kako se društvo ne bi dovelo u situaciju da reviziju obavi osoba koja nema ovlast za rad. Naime, u razdoblju od 2017. godine do danas više od 38 revizorskih društava i više od 400 ovlaštenih revizora izgubilo je odobrenje za rad, kao posljedicu nadzora koji je provelo Ministarstvo financija. U nastavku više o utvrđenim pogreškama nađenim u nadzoru.

1. Uvod
2. Zahtjevi međunarodnih standarda upravljanja kvalitetom
3. Nepotpuna provedba Međunarodnih standarda revizije
4. Netočan sadržaj revizorskog izvješća
5. Prijava nepravilnosti Ministarstvu financija
6. Obavljanje revizije s ovlaštenim revizorom koji se stručno ne usavršava
7. Izvješće o transparentnosti
8. Obavljanje revizorskih usluga putem osobe koja nije zaposlenik društva
9. Obavljanje revizije subjekata od javnog interesa
10. Zaključak

U središtu članka nalazi se analizira ravnatelja ustanove, vršitelja dužnosti ravnatelja ustanove i privremenog ravnatelja ustanove, koji se pod određenim pretpostavkama i u određenim okolnostima mogu zateći na mjestu čelnika ustanove. Autor glede svakoga od njih analizira status, funkcije, ovlasti i zakonske pretpostavke imenovanja, držeći se primarno Zakona o ustanovama kao lex generalis, a osobito njihovu ulogu da osiguraju zakonitost rada ustanove. Iznosi se analiza pravnih situacija kada se svaki pojedini od njih može pojaviti kao čelnik. Osim općega zakonskog uređenja, na status čelnika ustanove utječu posebni zakonski režimi (leges speciales), ali i odluka o osnivanju konkretne ustanove, njezin statut te drugi njezini vlastiti akti. U članku se iznosi iscrpna analiza odnosa među čelnikom ustanove, osnivačem ustanove i upravnim vijećem te se razlažu pitanja voditeljstva, zastupanja, poduzimanja pravnih radnji, upisa u sudski registar i druga odlučna pitanja. Autor ne objašnjava sve, već o ravnatelju, vršitelju dužnosti i privremenom ravnatelju iznosi ključne i bitne pravne činjenice razlikovanja te one koje se u RH u praksi pokazuju spornima i problematičnima.

1. Uvod
2. Ravnatelj ustanove
3. Vršitelj dužnosti ravnatelja ustanove
4. Privremeni ravnatelj ustanove
5. Zaključak

Podzakonski (provedbeni) opći akti najbrojniji su i najrašireniji pravni regulacijski supstrat u RH. Oni ne mogu uvoditi prava i obveze (jer to pripada zakonskim pravilima), međutim, kako služe razradi i provedbi zakonskih režima, njihova je važnost nemjerljiva. Nastanak podzakonskih općih akata, njihova primjena i međuodnos podliježu pravilima koja su utvrđena ustavnim i nizom zakonskih režima. Zbog njihove brojnosti i dosega među adresatima, ali i zbog toga što ih stvara izvršna vlast, glede podzakonskih općih akata stalno se u praksi pojavljuju brojna pitanja. Neka od njih, ona koja se smatraju najvažnijima i konceptualnima, iznose se i analiziraju u ovom članku, s uputama što činiti u pogledu konkretnih izazova koji bi se mogli pojaviti za adresata, ali i tvorca takvih pravila. Svako od poglavlja u ovome članku zapravo analizira jednu materiju ili problematiku povezanu s podzakonskim općim aktima.

1. Uvod
2. Hijerarhija među podzakonskim općim aktima
3. Podzakonski akt i ovlaštenje za njegovo donošenje
4. Rokovi za ispunjenje izvršnih klauzula
5. Retroaktivnost i kvaziretroaktivnost
6. Prijelazne odredbe u podzakonskim općim aktima
7. Razgraničenje nadležnosti Ustavnog suda i Visokoga upravnog suda
8. Više podzakonskih općih akata koji uređuju jednaku materiju
9. Objava podzakonskih općih akata kao ustavna obveza
10. Zaključak

Odgovornost organizatora priredaba predstavlja jedan od više posebnih slučajeva odgovornosti koji je propisana čl. 1081. Zakona o obveznim odnosima. U ovom članku autor najprije daje definiciju temeljnih pojmova koji uvjetuju shvaćanje navedenog zakonskog članka, a zatim kroz prizmu sudske prakse analizira pretpostavke odgovornosti organizatora priredbe u smislu predmetnoga zakonskog članka. Naposljetku, analiziraju se najčešći i najzanimljiviji slučajevi iz sudske prakse u vezi s primjenom čl. 1081. Zakona o obveznim odnosima radi utvrđivanja na koji način sudska praksa tumači odnosni zakonski članak.

1. Uvod
2. Općenito
3. Pretpostavke odgovornosti
4. Primjeri iz sudske prakse
5. Zaključak

Novelom Zakona o lovstvu iz 2026. godine bitno su izmijenjena pravila o odgovornosti za štetu koja nastane naletom vozila na divljač na javnoj cesti. Zakonodavac je napustio dosadašnji pristup predmnijevane krivnje lovoovlaštenika prihvativši koncept dokazane krivnje, a u situacijama kada nijedna strana ne može dokazati krivnju druge, primjenjuje se shvaćanje casum sentit dominus, tj. svaka strana snosi vlastitu štetu kao da je riječ o slučajnoj šteti. Novelirani Zakon o lovstvu, međutim, ne isključuje primjenu pravila Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti lovoovlaštenika jer je divljač kod naleta vozila na nju na javnoj cesti uvijek opasna stvar, što sudska praksa u RH dosljedno potvrđuje već dugi niz godina. U članku autori obrađuju problematiku odgovornosti za štetu u situacijama naleta vozila na divljač na javnoj cesti, pretpostavke te odgovornosti i primjenjivih zakonskih režima.

1. Uvod
2. Pretpostavke za naknadu štete prema zakonskim pravilima o lovstvu
3. Divljač kao opasna stvar – Zakon o obveznim odnosima i relevantna sudska praksa
4. Subjektivna i/ili objektivna odgovornost zbog naleta vozila na divljač na javnoj cesti
5. Zaključak

Za štetu koje radnik prouzroči trećoj osobi u radu ili u svezi s radom odgovara, u pravilu, poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, a poslodavac se pod zakonom propisanim pretpostavkama može regresirati od radnika. Ako je radnik prouzročio štetu namjerno, oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od radnika. U ovom članku autor analizira institut odgovornosti poslodavca za štetu trećoj osobi koju je prouzročio radnik u radu ili u svezi s radom, uz primjere iz sudske prakse. Poseban naglasak stavljen je na pitanje odgovornosti za štetu bolnice i medicinskih ustanova za svoje zaposlenike, a što u sudskoj praksi predstavlja čest slučaj odgovornosti poslodavca za štetu koju je u radu ili u svezi s radom prouzročio radnik.

1. Uvod
2. Pretpostavke odgovornosti
3. Neposredna odgovornost radnika i pravo poslodavca na regres
4. Odgovornost bolnice i medicinskih ustanova
5. Zaključak

U ovome se članku iscrpno analiziraju nove odredbe u Zakonu o obveznim odnosima koje se odnose na popravak stvari s nedostatkom (i zamjenu stvari). One su u hrvatsko obvezno pravo ušle snagom europske direktive maksimalne harmonizacije i prihvaćene su bespogovorno. Popravak stvari, zajedno sa zamjenom, kao primarno pravo kupca ne treba sagledavati samo u kontekstu novele Zakona o obveznim odnosima iz 2026., već također i s motrišta uređenja u noveli toga zakona iz 2021. godine kojim je umjesto dotadašnjih alternativnih mogućnosti za kupca stvari s nedostatkom (popravak, zamjena, sniženje cijene i raskid ugovora) uvedena hijerarhija da kupac mora najprije zahtijevati popravak ili zamjenu, a tek ako to ne uspije, ima pravo zahtijevati sniženje cijene ili raskid ugovora.

1. Uvod
2. Pojam „obnova”
3. Mogućnost popravka kao svojstvo stvari
4. Produljenje roka odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari
5. Obveza prodavatelja obavijestiti kupca o pravu izbora između popravka i zamjene stvari te o produljenju roka odgovornosti
6. Mogućnost da prodavatelj može kupcu ponuditi zamjensku stvar, odnosno obnovljenu stvar za vrijeme trajanja popravka
7. Zaključak

Među situacijama u kojima postoji materijalni nedostatak stvari, Zakon o obveznim odnosima navodi i slučaj neprikladnost za upotrebu u svrhe za koje bi se stvar iste vrste uobičajeno koristila, uzimajući u obzir tehničke standarde. U ovom se članku među tehničkim standardima na poseban način obrađuje problematika odstupanja u svojstvima predane stvari koje se tolerira upravo s obzirom na tehničke standarde. Određene stvari, materijali i proizvodi, na poseban način prirodni materijali (kamen, drvo, prirodna koža, keramika, agregati i dr.) gotovo nikada ne mogu biti apsolutno jednaki onome što je previđeno ugovorom, a ta se nejednakost izražava kao tolerancija pa ne rezultira materijalnim nedostatkom. Autor u ovom članku ovaj fenomen i institut sagledava i opisuje u kontekstu pravila Zakona o obveznim odnosima, ali i uvažavajući niz činitelja (je li riječ o trgovačkom, građanskom ili potrošačkom ugovoru, razlikovanju prema neznatnom nedostatku i manjem nedostatku i sl.). Ove će se situacije posebno često pojavljivati prilikom kupoprodaje prirodnih materijala ili proizvoda od prirodnih materijala po uzorku ili modelu.

1. Uvod
2. Tehnički standardi i tolerancija
3. Trgovački, građanski i potrošački ugovori
4. Neznatan nedostatak / manji nedostatak i tolerancija
5. Kupoprodaja po uzorku ili modelu
6. Zaključak

1. Sistemski zakon
2. Public buyer
3. Izvršnost i pravomoćnost
4. Pošta

Zakon iz područja financija

Zakoni iz područja državnog proračuna

Zakoni iz područja lova i ribarstva

Zakoni iz područja sustava normizacije, mjeriteljstva, ovlašćivanja i ocjene sukladnosti te industrije

Zakoni iz područja zaštite prirode i okoliša

Zakoni iz područja međunarodnog prava

Zakoni iz područja hrvatski branitelji i Domovinski rat

V. Drugi porezi, pristojbe i davanja

V. – 55. Određivanje korisne površine nekretnine za potrebe utvrđivanja poreza na nekretnine

V. – 56. Obveza izdavanja računa te obveza kupca da preuzme i zadrži izdani račun

V. – 57. Mogućnost propisivanja različitih stopa poreza na potrošnju na području jedne jedinice lokalne samouprave

1. Evidencija neprijavljenoga rada
2. Mogućnost pružanja osobne asistencije putem dodatnog radu
3. Mogućnost odricanja od prava na isplatu troškova prijevoza
4. Sindikalni povjerenik u ulozi radničkog vijeća
5. Radno iskustvo u struci
6. Odjava radnog odnosa na HZMO-u
7. Obračun naknade za godišnji odmor

OBVEZNO PRAVO

1. KAPARA KAO ODUSTATNINA (čl. 307. ZOO-a)

Činjenica da tuženik istodobno s izjavom o odustanku od ugovora nije isplatio dvostruku kaparu ne daje tužiteljima kao davateljima kapare ovlaštenje da od tuženika kao primatelja kapare zahtijevaju ispunjenje ugovora već kao davatelji kapare moraju prihvatiti ugovoreno pravo i odluku tuženika o odustanku od ugovora, a s time i vraćanje dvostruke kapare s pripadajućim zateznim kamatama od trenutka kada je kapara dana.

1. ZAJAM – ZATEZNA KAMATA (čl. 499. ZOO-a)

Imajući u vidu da je odlukama nižestupanjskih sudova tužiteljici na iznos glavnog duga dosuđena zakonska zatezna kamata za razdoblje od 30. lipnja 2018. do 30. kolovoza 2018., iako u navedenom periodu njezina tražbina po osnovi povrata zajma još nije dospjela, to proizlazi kako su u donošenju navedenih odluka sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, a što ujedno predstavlja odgovor na postavljeno revizijsko pitanje.

1. PRIDRŽAJ PRAVA VLASNIŠTVA I ZASTARA (čl. 462. ZOO-a)

Tužitelji smatraju da je pravo pridržaja prava vlasništva i ovlaštenje tuženika kao prodavatelja da raskine ugovor (što nije relevantno jer tuženik nije izjavio da raskida ugovor) prestalo zbog toga što je nastupila zastara tražbine. Takvo pravno shvaćanje je pogrešno.

1. PRAVO ISKORIŠTAVANJA AUTORSKOG PRAVA (čl. 294. ZOO-a)

Prvotužitelj nije dokazao da je ugovorom o radu, kao poslodavac, regulirao pravo na iskorištavanje autorskog djela drugotužitelja i trećetužitelja, kao svojih zaposlenika te da nije dokazao da je u konkretnom slučaju izvršen valjan prijenos imovinskog autorskog prava na prvotužitelja.

1. UGOVOR O ZAJMU – OBLIK UGOVORA (čl. 286. ZOO-a)

Ugovor o zajmu (za koji zakon ne propisuje obveznu pisanu formu) može se sklopiti na konkludentan način i to primitkom uplate zajma, ako bi se iz te činjenice sa sigurnošću moglo zaključiti postojanje volje zajmoprimca za sklapanje ugovora o zajmu i to sa određenim sadržajem tog ugovora.

STVARNO PRAVO

1. ETAŽNO VLASNIŠTVO – ZAJEDNIČKI DIJELOVI NEKRETNINE (čl. 73. ZV-a)

Kako su stranke, kao suvlasnici nakon uspostave etažnog vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine postigle sporazum o načinu korištenja i posjedovanja zajedničkih dijelova nekretnine i time valjanim očitovanjem volje podijelile posjed zajedničkih dijelova nekretnine nije došlo do promjena u vlasništvu odnosno etažnom vlasništvu i takav sporazum nije u suprotnosti s odredbama o uspostavi etažnog vlasništva.

1. STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA DOSJELOŠĆU (čl. 388. ZV-a)

Moguće je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu ako je posjed samostalnog posjednika bio zakonit, istinit i pošten protekom 20 godina ili ako je njegov posjed bio bar pošten kad je nekretninu samostalno posjedovao protekom 40 godina.

1. ZAJEDNIČKA PRIČUVA (čl. 85. ZV-a)

Tuženica se plativši pričuvu na račun kojim upravlja jedan upravitelj oslobodila plaćanja pričuve za svoju garažu odnosno garažno mjesto, jer ne može platiti dva puta pričuvu za istu garažu odnosno garažno mjesto. A sve to iz razloga što sredstva na računu za plaćanje pričuve predstavljaju zajedničku imovinu suvlasnika, neovisno o tome tko je upravitelj zgrade. Upravitelj samo upravlja računom pričuve.

RADNO PRAVO

1. SPORAZUMNI RASKID UGOVORA O RADU – OBLIK SPORAZUMA (čl. 105. ZR-a/09)

Kada je tužiteljica potpisala Zahtjev za sporazumni raskid ugovora o radu i poslodavac je taj zahtjev primio i potpisao, odjavio tužiteljicu, nakon čega niti je tuženik zvao tužiteljicu na rad niti je tužiteljica pokušala doći na posao, tada pravilno drugostupanjski sud nalazi da je predmetni ugovor o radu prestao sporazumom radnika i poslodavca, tuženikovim prihvatom tužiteljičine ponude za sporazumni raskid ugovora o radu.

1. OTKAZ UGOVORA O RADU (čl. 116. ZR-a)

Ovaj sud se slaže s ocjenom da samo nepravilno popunjavanje pojedinih evidencija ne bi bio opravdan razloga za iz

Obvezni odnosi – Platne usluge na unutarnjem tržištu

NEODOBRENE PLATNE TRANSAKCIJE – ŠTETA ZBOG PRIJEVARE

Radno pravo

ORGANIZACIJA RADNOG VREMENA – SLUŽBENO PUTOVANJE

Radno pravo

RADNO VRIJEME VATROGASACA

Nastavak radnog odnosa sa stranim radnikom, državljaninom treće zemlje za kojega je ishođena dozvola za boravak i rad, zbog prenošenja poslovnih udjela poslodavca (d.o.o.-a) na drugu osobu

Prestanak radnog odnosa ex lege zbog zakonom propisanih navršenih godina života i mirovinskog staža

Ulazak u sustav PDV-a

Isplata oporeziva dobitka fizičkoj osobi rezidentu iz prethodnih razdoblja