Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu električara i da je temeljem Ugovora o radu za privremeni rad u inozemstvu od 24 7 2012 i 15 10 2015 bio privremeno bio upućen na rad u Nj i da mu je osnovana plaća bila utvrđena u iznosu od 11 05 EUR bruto po satu za određeno vrijeme i normirani radni učinak Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju u spornom razdoblju od siječnja 2015 do travnja 2017 naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivana sukladno osnovnoj mjesečnoj plaći odnosno osnovnoj cijeni sata rada dok je prema obračunu na temelju prosječne isplaćene plaće za prethodna tri mjeseca po istom osnovu tužitelju manje isplaćeno 4 854 16 EUR 36402 81 kn Slijedom utvrđenja da je naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora različito regulirana Kolektivnim ugovorom tuženika od 27 veljače 2014 i 1 prosinca 2017 i odredbama Zakona o radu Narodne novine broj 93 14 127 17 i 98 19 dalje ZR te da je tuženik sukladno odredbi čl 9 st 3 ZR bio u obvezi primijeniti za radnika tužitelja povoljnije pravo odnosno odredbu čl 81 ZR prema kojoj se visina ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
