Polazeći od utvrđenja da je predmet spora zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 441 64 EUR i jednokratnog dodatka na plaću regresa za 2019 i 2020 u ukupnom iznosu od 477 80 EUR nesporne činjenice da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu referenta za mehanizaciju i transport u razdoblju od 22 svibnja 2018 do 20 srpnja 2020 i da mu je radni odnos prestao na temelju sporazumnog raskida ugovora o radu od 20 srpnja 2020 te spornog pravnog osnova i visine utuženog potraživanja ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na utvrđenju da čl 81 Zakona o radu Narodne novine br 93 14 127 17 98 19 u daljnjem tekstu ZR propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom pravilnikom o radu ili ugovorom o radu a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad da Kolektivni ugovor za graditeljstvo i Dodatak Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo Narodne novine br 115 15 134 15 26 18 49 18 93 20 u daljnjem tekstu KU u čl 49 st 1 propisuje da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini njegove prosječne plaće isplaćene za rad u tuzemstvu u prethodna tri mjeseca ili za prethodni mjesec ako je to za njega povoljnije i da se naknada isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor dok čl 47 KU propisuje da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1 800 00 kuna godišnje koji se isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor ali ne prije 30 lipnja za tekuću godinu da se tužitelj sklapanjem Sporazumnog raskida ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
