Objavljen je broj 6 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za lipanj 2025.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Zastara dobitka
U biblijskoj priči o Kajinu i Abelu u povodu strašnog djela koje je učinio Kajin, razlog je bila ljubomora. U našoj priči o dvojici braće koja su u obiteljskom poduzeću ostvarila goleme dobitke, jedna strana je uskratila drugoj isplatu dobitka pozivajući se da je nastupila zastara. Rasplet pravosudnog postupka ima bilančno značenje.
O zastari prava na isplatu ostvarenog – akumuliranog dobitka raspravljao sam prije više od dvadesetak godina s prof. Barbićem, ocem Zakona o trgovačkim društvima koji mi je glatko odgovorio da se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina. Na daljnja pitanja što učiniti s dobitkom koji nije isplaćen članu društva, od kada počinje zastara, odgovore nisam dobio. U više članaka Zakona o trgovačkim društvima navodi se rok zastare od pet godina za potraživanja od osoba koje su učinile štetu društvu, ali ne i vezano za isplatu dobitka.
U slučaju da uprava društva uskrati isplatu dobitka članu društva, jer drugi član društva ili njih više tako to žele, činjenično je bitno kakve su odluke tome prethodile. Ako imamo stanje zadržanih dobitaka za koje se sada traži isplata u pripadajućem dijelu članu društva, o tome se donosi odluka, odnosno član društva nalaže pisanom odlukom da mu se isplati dio ili u cijelosti njegov dobitak. Ako društvu ne prijeti insolventnost, odnosno nema nepodmirenih dospjelih obveza (dugova) i ako nema iskazanih gubitaka, uprava nema razloga za opstrukciju isplate dobitka. Ali, u našem slučaju na čelu uprave je drugi brat koji to ne dopušta. Uskraćenik je pokrenuo sudski spor radi ostvarenja svojih prava. Uprava ističe prigovor zastare jer je proteklo više od pet godina kako su ostvareni zadržani dobitci. Poslije višegodišnjeg parničenja, braća su sporazumno dogovorila isplatu pripadajućeg dijela zadržanog dobitka jer sud nije mogao presuditi tko je u pravu.
Na jednoj konferenciji Pravnog fakulteta u Rijeci sreo sam profesora Prava društava iz Maribora. Silno sam bio iznenađen preciznošću odgovora. Da bi tražbina člana društva zastarjela, moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke: 1. odluka o isplati dobitka mijenja karakter dobitka – on se iz kapitala transformira u dug – obvezu društva prema članu društva koji to potražuje. Razumljivo, takva odluka mora biti i bilančno vidljiva (mora biti proknjižena); 2. neisplata dobitka (duga) prema članu društva mora ispuniti razdoblje dulje od pet godina. Rok od pet godina za zastaru temelji se na općem zastarnom roku iz Zakona o obveznim odnosima. Prigovor zastare pitanje je fer odnosa među suvlasnicima poslovnih udjela – on se može istaknuti, ali i ne mora. Ako su nastale svađe i loši odnosi među članovima društva, kao što smo imali slučaj u praksi, prigovor zastare u sudskom postupku može se istaknuti i član društva može ostati bez pripadajućeg dobitka.
Postavlja se pitanje treba li otpis obveze koja je prestala staviti u ostali prihod u Računu dobitka i gubitka ili bi se mogla vratiti u kapital – zadržani dobitak. U prvoj opciji već jednom oporezivan dobitak bit će pravno smanjen za porez na dobitak. U Zakonu o trgovačkim društvima ne postoje odredbe o takvim postupanjima. Porezni propisi pozivaju se na primjenu računovodstvenih standarda za utvrđivanje poslovnog rezultata. Kategorija prestale obveze povećava ekonomske koristi društva pa jednom utvrđeni čisti dobitak ponovo podliježe porezu i preraspodjeli na postojeće članove društva.
Kako li se život može zakomplicirati ako imaš ljubomorne poslovne partnere. Zato bi odluke o isplati dobitka trebale imati karakter tekuće operativne odluke koja će se izvršiti, jer za to postoje financijske pretpostavke, a ne da obveza za isplatu bude podložna institutu zastare.
dr. sc. Vlado BRKANIĆ, urednik
