Objavljen je broj 8 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za kolovoz 2025.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Kaos izvrnutih ulogâ vlasti
Otkada u RH postoji zakonsko uređenje sustava državne uprave, postoji i ovlast ministarstava za davanje mišljenja. S obzirom na zakonsko uređenje i zakonodavčevu namjeru, ta mišljenja izvan svake sumnje imaju usko i tehničko značenje pružanja stručne (profesionalne) podrške adresatima u primjeni prava, što ministarstvo smije činiti samo u vlastitu upravnom području.
Stručna podrška znači iznošenje analiza i podloga za koje ministarstvo prikuplja podatke i iznosi zaključke. To je i pomoć u korištenju raznih softvera državnih i javnih službi. Podrška znači i skretanje pozornosti adresatima na proturječnosti, pravne praznine, izazovne materije i sl. Riječ je o operativnoj podršci u svakodnevnom radu, a ne o pravotvornoj aktivnosti, pravnom savjetovanju, tumačenju prava i sl.
Mišljenja ministarstva u RH otela su se kontroli pa postaju sve samo ne stručna podrška. Najčešće se njima preuzima uloga zakonodavca ili donositelja podzakonskih akata. U stvarnosti mišljenja počesto u ministarstvu piše osoba koja je pisala zakonski ili podzakonski tekst pa, uvidjevši svoje pogreške i propuste (meritorne, nomotehničke), mišljenjima to pokušava popraviti stubokom ex post mijenjajući normativu. Postoji izravna korelacija: broj mišljenja i njihov normativni doseg to je veći što je opći akt manjkaviji. Jednako često mišljenja su in substantia tumačenje pravâ (čak ih takvima i nazivaju), i to vjerodostojna tumačenja zakonâ i podzakonskih općih akata (čime se retroaktivno mijenja propis), što je sâm Ustavni sud proglasio teškom protuustavnošću. In casu concreto davanjem situacijskih ili ad personam tumačenja (i pravnih mišljenja) ministarstvo preuzima ulogu suca te apriorno u prijeporu među zainteresiranim osobama zauzima stajalište o tome tko je u pravu, a tko u krivu.
Položaj ministarstva, njegovih uprava i sektora uprava u tim situacijama snažan je! Ta se snaga i autoritet ne izvodi iz kvalitete koliko iz toga što ono provodi nadzor zakonitosti, pa ima mogućnost od adresata, posebno od javnih subjekata faktički zahtijevati (i utjerati) što god želi, pa i vlastita protupravna shvaćanja te ono što ministarstvo uopće ne bi smjelo raditi. Većina pravnih službi na to pristaje, dijelom jer ne želi probleme s ministarstvom, dijelom zbog ovisnosti o njemu, dijelom zbog kojekakvih interesa. No dijelom i zbog aljkavosti, jer je lakše bezglavo slijediti mišljenje ministarstva nego uložiti trud i vrijeme pa proučiti materiju. No nijedan iole pametniji i radišniji pravnik ili misleći ekonomist neće slijepo slijediti mišljenja ministarstva koja su izdana protupravno, takva koja su notorno contra legem, u kojima nema pozivanja na pravnu osnovu, u kojima se u njihovu proturječju podzakonskoj materiji daje prednost nad zakonskom i sl. No istini za volju, premda je potonji put ispravan, on je težak, konfliktan i traži dugoročnu postojanost i viziju.
Sve opisano ima i naličje – u situacijama kada adresat, pozivajući se na mišljenje ministarstva, kao argument ne uspije s time pred sudom. Kada se mišljenje sudski deklarira nezakonitim ili protupravno izdanim, ministarstva se uvijek povlače i adresatima poručuju da njihova mišljenja nikoga ne obvezuju. Događa se trenutačni obrat – ista osoba (visoki državni službenik) koja je efektivno pisala zakonski i podzakonski tekst, koja je dala protupravno mišljenje, koja je u nadzoru zakonitosti pritiskala adresate da mišljenje bespogovorno slijede, odjednom tvrdi da to sve skupa nikog ne obvezuje, da je to nevažno i da mišljenje nije izvor prava te da za sud to nije baš ništa niti ga ikako obvezuje. Dakako, sve troškove i štetu podnijet će adresat koji je slijedio to mišljenje.
Zato pametno!
Prof. dr. sc. Ivan MILOTIĆ, glavni urednik časopisa PRAVO I POREZI
