Objavljen je broj 11 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za studeni 2026.
Sadržaj časopisa može se pogledati ovdje.
Paušalisti
Obrtnicima paušalistima država nužno pristupa pojednostavljeno. S obzirom na to, paušalisti jesu baš takvi obrtnici koji se razlikuju od ostalih činitelja na tržištu i u poreznom sustavu. Konceptom obrtnika paušalista i inherentnom mu rudimentarnošću na neki način potiče (te povlašćuje) osobe koje se na mikrorazini uključuju u poduzetništvo, rade samostalno te imaju manje, ali stabilne prihode i još manje rashode. Privlačnost paušalnih obrta država diktira kroz specifičan, ali stabilan porezni tretman. Porezna vlast time ciljano ostavlja brisani prostor za najosnovniju poduzetničku inicijativu, držeći je na margini regulacije i izvan domašaja administracije, uz očekivanja da prerastu u uređeniji sustav trgovačkih društava.
Ako se sagledava što on jest i ako se paušalni obrt ogoli do biti, izvan svake je sumnje da on može služiti poreznoj evaziji i prikrivanju radnog odnosa. No to nije stvar obrtnika, niti se obrtniku koji tome pribjegava može predbaciti zloraba, protupravnost ili fiktivnost. To je stvar države koja, opredjeljujući se za postojanje paušalnih obrta i ostavljajući im određeni interval u smislu prihodovnih razreda, poručuje da to institucijski tolerira. Takvo određenje države izravno utječe i na opredjeljenja mikropoduzetnika glede oblika u kojemu će ostvarivati ekonomsku aktivnost – hoće li to s obzirom na situaciju konkretnog obrtnika biti paušalni obrt ili j.d.o.o., d.o.o. ili nešto treće.
Paušalni obrt najveći smisao ima u doba krizâ i nepovoljnih ekonomskih konjunktura. Kada je ekonomska aktivnost skromnija, država bi im ciljano trebala ostavljati više poreznog prostora i pogodujuće (šire) prihodovne razrede. I obrnuto, u doba rasta i prosperiteta, tako pogodujući porezni režimi nemaju baš preveliki smisao, već je državi tada cilj usmjeriti ih u redovne porezne oblike jer je to obrtnicima paušalistima tada podnošljivo. U proteklih 15-ak godina zamjećuje se suprotni put – što je ekonomska situacija u RH povoljnija, porezni tretman paušalnih obrta je više pogodujući. A istodobno se taj pogodujući pristup od slučaja do slučaja faktički suzbija ili ograničava nejasnim kriterijima porezne vlasti za procjenu postojanja radnog odnosa (nesamostalnog rada) – koji gdjekad ne prolaze test sudske kontrole. Osim toga, u poreznu evaziju i prikrivanje radnog odnosa usmjeravanjem svojih zaposlenika u obrtnike paušaliste glede određenih vrsta poslova često se izravno uključuju baš tijela javne vlasti, trgovačka društva u državnom vlasništvu i druge pravne osobe kojima je osnivač baš RH.
Dokle god kao koncept postoji obrtnik paušalist, on bi trebao podrazumijevati stabilnost pravnog i poreznog pristupa, odnosno odmak od stalnih promjena (nabolje i nagore) u bilo čemu. On podrazumijeva svođenje njihova djelovanja na minimum administracije, čime im se priskrbljuje blagodat da to više-manje može svatko, odnosno da se takav obrtnik ne bi stalno trebao iritirati praćenjem poreznih politika, administrativnim peripetijama, uspostavom različitih poreznih razreda s obzirom na prihod u kratkim razdobljima i dr. To naprosto nije poanta obrtnika paušalista.
Država ima pravo težiti fiskalnom oportunitetu. No ako želi imati funkcionalnima prave obrtnike paušaliste, ona se mora suzdržavati od vlastite nepredvidivosti, nesvrsishodnosti, zbunjivanja te svega stihijskog što podosta čini u poreznim prijedlozima za 2027. godinu. Pritom nije važno je li to u smislu poreznog tretmana mrvicu povoljnije ili mrvicu nepovoljnije za paušaliste, nego samo da je kroz vrijeme stabilno i predvidivo.
Prof. dr. sc. Ivan MILOTIĆ
