Posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, u naš pravni sustav je unesena mogućnost ustroja organa i po monističkom sustavu. Tipični monistički sustavi prevladavaju u anglosaksonskom pravu, a tipični dualistički sustavi u kontinentalnom pravu, osobito u njemačkom i austrijskom pravu. Do tada je bio moguć samo dualistički sustav, te su zakonom bili predviđeni organi: glavna skupština, nadzorni odbor i uprava. Od navedenih izmjena i dopuna Zakona o trgovačkim društvima, dioničko društvo može birati koji ustroj svojih organa želi imati. Jedna od razlika među navedenim sustavima, sastoji se u tome da u monističkom sustavu ne postoji zakonska i stroga odvojenost funkcija upravljanja i nadzora rada društva, te se nadzor obavlja i u organu koji vodi poslove, ili djelomično u tome organu, a djelomično i u skupštini.
Krug osoba koje obvezuje kolektivni ugovor određenodredbama čl. 189. ZR, moguće je proširiti na sindikat (i njegovečlanove) čiji jepredstavnik sudjelovao u pregovaračkom odboru koji je pregovarao s poslodavcem o sklapanju kolektivnog ugovora bez obzira na to što taj sindikat nije potpisao kolektivni ugovor, ali pod uvjetom da se zastupnik toga sindikata u pregovaračkom odboru suglasio s prijedlogom kolektivnog ugovora, pri čemu protivljenje ne bi trebalo imati značaja ako se prava radnika ne smanjuju. Polazeći od toga da sindikat štiti interese radnika, ponašanje sindikata koji odbija potpisati novi kolektivni ugovor kojim se prava radnika u odnosu na onaj prethodni smanjuju treba ocijeniti kao postupanje u dobroj vjeri prilikom pregovaranja. Takav sindikat ne bi smio doći u poziciju da mu se nameće obveza prihvaćanja kolektivnog ugovora na štetu radnika čije interese inačeštiti.
U prvoj polovici ove godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima kojim su unesene određene novele u radnopravnom položaju stranaca u nas. Ono što je između ostalog bitno jest to da je prošitren krug osoba za koje nije potrebno ishoditi radnu dozvolu, te pojedine specifičnosti vezane uz poslovnu dozvolu. Nadalje, s aspekta mirovinskog osiguranja, vežu se određene posebnosti. Tako se prokuristi, članovi nadzornog odbora trgovačkog društva i osnivači trgovačkog društva (osim ako su sudskom registru upisani kao članovi uprave trgovačkog društva, izvršni direktori dioničkog društva, ili su u radnom odnosu u trgovačkom društvu), ne osiguravaju u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Članovi uprave trgovačkog društva moraju imati radnu dozvolu, ako im se svojstvo osiguranika priznaje na temelju toga Zakona (radnici i s njima prema posebnom propisu izjednačene osobe), odnosno poslovnu dozvolu ako im se svojstvo osiguranikapriznaje na temelju također toga Zakona (članovi uprave, ako nisu osigurani po drugom osnovu).
U ovome se čanku daje prikaz jedne značajne odluke Ustavnog suda RH, koja je prema sutorovoj ocjeni od iznimne važnosti za cjelokupan hrvatski pravni sustav, čiji dosezi sežu daleko izvan samog kokretng predmeta u kojemu je donesena. Naglašeno je kako posebno treba voditi računa o praksi Europskog suda za ljudska prava prema kojoj sud smatra da bi pogreške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što je napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina. Zaključno je istaknuto da Odluka spada u onu kategorju za koju s punim pravom možemo kazati da poslije nje više ništa neće biti isto, budući da će svatko tko u bilo kojem postupku postupa morati voditi računa o tome vrijeđa li svojom odlukom nečije legitimno očekivanje ili ne.
Novi Opći porezni zakonon, koji je stupio na snagu početkom ove godine, propisao postupak koji je obvezan za sva porezna tijela kada rješavaju o poreznoj stvari. To je posebni upravni postupak, za razliku od pravila propisana novim Zakonom o općem upravnom postupku, koji stupa na snagu početkom iduće godine, koja su univerzalna pravna pravila koja se primjenjuju u rješavanju upravnih stvari iz nadležnosti svih upravnih institucija. S obzirom na normu Općeg poreznog zakona koja propisuje da će se na sve ono što nije propisano tim zakonom primjenjivati odredba Zakona o općem upravnom postupku, u ovome su članku istaknute neke novine u odnosu na dosadašnja rješenja, imajući u vidu činjenicu da porezni postupak provodi službena osoba u poreznom tijelu vodeći računa o primjeni propisa koji se odnose na konkretnipredmet.
Hrvatski sabor na sjednici 30. srpnja 2009. godine donio Zakon o naknadi za pružanje usluga u pokretnim elektroničkim komunikacijskim mrežama, a isti je objavljen u Narodnim novimamabroj 94/09. Zakon je stupio na snagu 01. kolovoza 2009. godine i njime se propisuje plaćanje naknade za pružanje usluga u pokretnim elektroničkim komunikacijskim mrežama, koja je prihod Državnog proračuna Republike Hrvatske.
U zadnjih desetak godina, sve do 2008., životna su osiguranja bila generator rasta ukupnog tržišta osiguranja u nas s prosječnim godišnjim stopama rasta premije osiguranja od 17%. Pod utjecajem gospodarske i financijske krize, u 2008. godini taj je rast smanjen na samo 2,9%, a u prvih šest mjeseci ove godine, zbog daljnjeg produbljavanja krize, zabilježen je pad premije životnih osiguranja od 3,5%. Smanjenje premije uzrokovano je prvenstveno velikim padom bankoosiguranja i polica vezanih za kupnju udjela u investicijskim fondovima. Uz to, osiguratelji su suočeni i sa značajnim povećanjem otkupa polica životnog osiguranja, odnosno s raskidima ugovora o osiguraju. Iako je raskid ugovora o osiguranju financijski nepovoljan za osiguranika, posebice ako do toga dođe u prvim godinama trajanja osiguranja, u prvih šest mjeseci ove godine zabilježen je porast raskida ugovora od 20 do 30%. Aktualnom financijskom krizom narušen je povoljan makroekonomski okvir nužan za stabilan rast životnih osiguranja. Zbog dugoročnosti preuzetih obveza životna su osiguranja među financijskim institucijama koje su najviše pogođene financijskom krizom.
U praksi se javljaju različiti oblici političkih sporazuma, od uobičajenih koalicijskih ugovora, preko onih o uvrštavanju na izborne liste u zamjenu za doprinos financiranju kampanje, do materijalnog kažnjavanja političara koji nakon izbora promijene tabor. U radu se analiziraju pitanja je li riječ o utuživim pravnim poslovima, odnosno je li uopće riječ o pravnim poslovima? Razmatra se i pitanje pruža li pravni poredak takvim sporazumima, osim mogućih političkih posljedica, i neki oblik pravne zaštite?
Početkom 10 mjeseca 2009. stupile su na snagu novele Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda, kojima se povećava broj iznimaka od načelne zabrane pušenja u zatvorenim javnim prostorima, teublažavaju strogi tehnički zahtjevi kojima moraju udovoljiti vlasnici ugostiteljskih objekata glede uređivanja prostora namijenjenog pušenju. Štoviše, Zakon omogućuje ugostiteljima da pod određenim uvjetima cjelokupni prostor ugostiteljskog objekta u kojemu se gostima uslužuju isključivo pića i napitci i kojemu je površina prostora za usluživanjemanja od 50 četvornih metara proglase pušačkim prostorom. Pored toga, ugostiteljima vlasnicima odnosno korisnicima navedenih ugostiteljskih objekata ostavlja se, u svrhu prilagodbe, šestomjesečno prijelazno razdoblje u kojemse dopušta pušenje odnosno konzumiranje duhanskih proizvoda.
Lokalna samouprava je važan čimbenik demokratskog političkog sustava tako da se i samim Ustavom RH jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih odnosno područnih predstavničkih tijela čiji članovi se biraju na slobodnim i tajnim izborima. Lokalne jedinice imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu, a država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave. Pojava niza propisa koji uređuju navedenu materiju, kao i to da jedinice lokalne (područne) samouprave svojim odlukama samostalno uvode, razrezuju i naplaćuju pojedine javne prihode, čini djelovanje lokalne i područne samouprave prilično složenim.
Zakon o suzbijanju diskriminacije (ZSD), koji je na snagu stupio 01. siječnja 2009., uz materijalnopravne odredbe kojima je normirana svrha Zakona, te definirana diskriminacija i njeni pojavni oblici, sadrži i posebne procesnopravne odredbe koje se primjenjuju u antidiskriminacijskim parnicama. Njima su pojedine procesne radnje i instituti regulirani na drukčiji način nego odredbama Zakona o parničnom postupku(ZPP) temeljem kojih će se, osim u dijelu u kojem je ZSD-om uređeno drukčije, postupati i u antidiskriminacijskim parnicama. To se poglavito odnosi na odredbe kojima su normirane vrste antidiskriminacijskih tužbi, stvarna i mjesna sudska nadležnost u antidiskriminacijskim parnicama, određivanje privremenih mjera, teret dokazivanja, intervencija trećih osoba, paricijski rok, ovršnost i pravo na izjavljivanje revizije kao izvanrednog pravnog lijeka.
U Njemačkoj je sustav procjene imovine uređen Zakonom o procjeni koji sadrži opće i posebne propise o procjeni. Posebni propisi o procjeni sadržani su u ostalim relevantnim zakonima (primjerice, Zakonu o porezu na dohodak). Zakon gospodarsku jedinicu određuje kao predmet procjene. Pritom razlikuje imovinu poljoprivrednih i šumskih gospodarstava, zemljišnu imovinu i poduzetničku imovinu. Kao mjere procjene vrijednosti imovine poznaje opću vrijednost i prateće vrijednosti, djelomičnu i poreznobilančnu vrijednost te prihodovnu vrijednost. Ističe se jedinična vrijednost kao vrijednost koja tvori poreznu osnovicu za više poreznih oblika.
Provođenje nadzora koncentracija poduzetnika na nadnacionalnoj razini u Europskoj uniji dano je u nadležnost Europske komisije. Ona putem sustava obvezne notifikacije primjenom procesnih i materijalnih propisa daje ocjenu može li se dopustiti implementacija predložene koncentracije ili ju pak treba zabraniti. Nadzor koncentracija poduzetnika provodi se kako bi se spriječilo da dođe do uspostave nepovoljnije tržišne strukture nakon provedbe koncentracije od one koja je postojala prije njezine provedbe. Intencija je spriječiti provedbu onih konsolidacija poduzetnika na tržištu koje bi dovodile do povećavanja koncentriranosti tržišta odnosno koje bi omogućile da poduzetnici, zahvaljujući provedbi koncentracije, povećaju svoju tržišnu snagu nauštrb očuvanja djelotvornog tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu.
Autor: Dr. sc. Jasminka PECOTIĆ KAUFMAN, dipl. iur.
