U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj kod tuženika radio na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme te je radni odnos trajao od 2 travnja 2011 do 15 srpnja 2016 a kada mu je sporazumno prestao radni odnos da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto vozača teretnog motornog vozila cisterne i rad je obavljao na području cijele Republike Hrvatske da je ugovorom o radu bila ugovorena bruto plaća tužitelja u iznosu od 3 500 00 kuna da su Ugovorom o radu bili predviđeni i dodaci pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada od 10 noćni rad 30 prekovremeni rad 50 rad nedjeljom 35 i rad blagdanom 50 da Ugovorom o radu nije određeno pravo na regres za godišnji odmor da je u Pravilniku o radu tuženika od 12 rujna 2013 u članku 10 11 i 12 predviđena preraspodjela radnog vremena ako to narav posla zahtjeva na način da se radno vrijeme može preraspodijeliti tako da tijekom jednog razdoblja traje duže a tijekom drugog razdoblja kraće od punog radnog vremena time da se preraspodjela radnog vremena ne smatra prekovremenim radom a Odluku o preraspodjeli donosi direktor društva da ugovorom o radu međutim nije bila ugovorena preraspodjela radnog vremena a niti je direktor tuženika donio takvu odluku u utuženom razdoblju da su povećanje plaće odnosno dodaci na plaću za prekovremeni rad i rad nedjeljom Pravilnikom ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
