Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju


Predmet: Ugovor o doživotnom uzdržavanju podrazumijeva humane i korektne odnose ugovornih stranaka, odnose u kojima svaka ugovorna stranka ispunjava ugovorom preuzete obveze i može se raskinuti ako su takvi odnosi izostali, odnosno ako je došlo do odlučnijeg zanemarivanja bitnih ugovornih obveza u vidu jasnog utvrđenja da davateljica uzdržavanja u jednom kontinuitetu nije i ne želi izvršavati ono što je preuzeto i to zbog svoje krivnje ili svog propusta.

Broj presude: Rev 1632/2019-2, od 24. travnja 2019., od 11.05.2020

Sud: Vrhovni sud Republike Hrvatske

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sastavljen između stranaka 29 kolovoza 2013 Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev navodeći kako je na temelju dokaza utvrdio odlučne činjenice tj da tuženica nije izvršavala na ugovoreni način obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju jer u razdoblju nakon sklapanja istog tj od 29 kolovoza 2013 do 8 prosinca 2013 kada je tužiteljica otišla živjeti kod svoje druge kćeri M T istoj nije pružila potrebnu njegu odnosno na odgovarajući način zbrinjavala njene higijenske potrebe mijenjajući joj redovito posteljinu i rublje te pomažući joj prilikom kupanja i obavljanju drugih higijenskih potreba Također da joj tuženica nije osigurala kvalitetnu ni potpunu prehranu te joj nije pružala svu drugu potrebnu pomoć i njegu u svakodnevnom životu a takvo ponašanje tuženice i njene obitelji promijenilo se nakon sklapanja ugovora na način da su postali grubi prema njoj zbog čega je ista odlučila otići živjeti kod druge kćeri koja se od 8 prosinca 2013 o njoj brine Stoga je sud prvog stupnja smatrao da su se ispunile pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju iz odredbe čl 583 st ...



Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.



Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku


Povratak na sudsku praksu