Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio sljedeće da se tužitelju odlukom o otkazu ugovora o radu stavlja na teret osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa jer je parkirno mjesto koje mu je u najam dao poslodavac dao u podnajam trećoj osobi N V protivno čl 5 Ugovora o najmu čime je počinio povredu čl 50 Pravilnika o radu tuženika da je N V u svojoj izjavi naveo da garažno mjesto koristi dvije godine da ga je unajmio od tužitelja i plaća tužitelju mjesečno 450 00 kn da tužitelj tuženiku na temelju Ugovora o najmu garažnog mjesta plaća mjesečno 244 00 kn da je tužitelj obveze iz ugovora o radu uredno obavljao Na temelju takvog utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj nije povrijedio ni jednu obvezu iz ugovora o radu pri čemu da nije znao da radi išta zabranjeno Također da tužitelj nije učestalo povređivao obveze iz radnog odnosa pa da stoga izvanredni otkaz kao najteži oblik prestanka ugovora o radu nije zakonit Drugostupanjskom presudom preinačena je ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
