Sastavljanje financijskih izvještaja za određena međurazdoblja tijekom godine (npr. siječanj – lipanj, siječanj – rujan), ili pak mjesečno, više je izraz potrebe poduzetnika za bitnim informacijama za poslovno odlučivanje nego što je to zakonska prisila, osim kada je to propisano posebnim propisima kod društava čiji su vrijednosni papiri uvršteni na organizirano tržište npr. Zakonska obveza je davanje financijskih informacija za statističke potrebe. Ako poduzetnik, zbog smanjenja razine poslovnih aktivnosti, želi smanjiti predujmove poreza na dobitak, također ima potrebu pa i obvezu izrade financijskih izvješća za razdoblja tijekom godine. To je bitan razlog za ažurno knjigovodstvo i sistematiziranje podataka za unošenje u Račun dobitka i gubitka i Bilancu te druga financijska izvješća koja se sastavljaju za međuobračunskog razdoblja. Oblik tih izvješća treba biti jednak izvješćima koja su sastavljena za prethodnu poslovnu godinu. O financijskim izvješćima tijekom godine za velike poduzetnike i one čiji su vrijednosni papiri uvršteni na organizirano tržište vrijednosnica primjenjuje se MRS 34 – Financijsko izvješćivanje za razdoblja tijekom godine (Nar. nov., br. 136/09. i 58/11.). Za male i srednje poduzetnike odnosno one čiji vrijednosni papiri nisu uvršteni na organizirano tržište tj. poduzetnike koji primjenjuju HSFI može se primjenjivati isti standard.
1. Financijsko izvješćivanje tijekom godine prema standardima 2. Elementi financijskih izvješća 3. Druge informacije 4. Računovodstvene politike 5. Obvezna izvješća propisana ZTD-om 6. Plaćanje propisanih obveza tijekom godine
Iz temeljnih financijskih izvještaja svaki poduzetnik i korisnik financijskih izvještaja ima saznanje o imovini, obvezama, kapitalu te o financijskom rezultatu poslovanja. No da bi se dobila cjelokupna slika poslovanja i mnoge druge informacije kao npr. o profitabilnosti, ekonomičnosti, likvidnosti, solventnosti itd., potrebno je napraviti analizu financijskih izvještaja.
Likvidacija knjigovodstvenih isprava odnosno njihova kontrola bitna je faza računovodstvenog procesa, a obveza je poduzetnika da prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige provjeri njezinu ispravnost i potpunost. To je posao koji obavlja likvidator, a o značenju kontrole knjigovodstvenih isprava (likvidaciji) pročitajte u nastavku članka.
Zakon o računovodstvu, Zakon o trgovačkim društvima i porezni propisi određuju da trgovačka društva koja sudjeluju u statusnim promjenama u slučajevima gubitka pravne osobnosti trebaju sastaviti financijska i porezna izvješća. Autorica u članku obrazlaže koja su to izvješća i koji su rokovi za njihovu predaju.
Trgovačko društvo može slobodna novčana sredstva uložiti u investicijski fond što dinosi zaradu, ali i gubitke jer svaki investicijski fond nosi određeni rizik. U RH se imovina investicijskih fondova mijenja iz mjeseca u mjesec što govori o atraktivnosti navedenog ulaganja. Osnovna prednost ulaganja u investicijske fondove je što se može ulagati u vrijednosne papire koji su nedostupni malim investitorima odnosno u najbolju kombinaciju vrijednosnih papira uvažavajući uz to odnos rizika i prinosa.
1. Uvod 2. Vrste investicijskih fondova 3. Kako odabrati najbolji investicijski fond 4. Računovodstvo ulaganja u investicijske fondove 5. Zaključak
Statistička izvješća poduzetnika za razdoblje siječanj – lipanj i dalje se predaju na već poznatom obrascu TSI-POD, a rok za predaju je 20. srpnja 2011. U članku su dane kratke napomene vezane uz obveznike sastavljanja navedenog izvješća i obrazloženja pojedinih pozicija. Detaljnije se može pročitati u RRiF-u br. 4/11.
1. Uvod 2. Kratke napomene vezane za sastavljanje obrasca 3. Investicije u dugotrajnu imovinu 4. Način predaje obrasca TSI-POD
U ovom proračunskom praktikumu knjiže se i obrazlažu knjiženja sljedećih poslovnih promjena: 1. AUTORSKO DJELO OSOBE KOJA JE OBVEZNIK PDV-A i 2. PRODAJA DIJELA DUGOTRAJNE NEFINANCIJSKE IMOVINE. Pri upotrebi usluge koju proračunskoj osobi pruža fizička osoba koja je obveznik obračunavanja PDV-a ona izdaje račun. Time što je ona obveznik PDV-a nije obvezno da je i obveznik poreza na dohodak po rješenju. Zbog toga odgovornost za obračun poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak snosi isplatitelj – proračunska osoba. S obzirom na odgovornost koja je u poreznom smislu podijeljena na dvije osobe, pojavljuje se prijepor oko knjigovodstvenog dokumenta za priznavanje te usluge (obračun, račun ili kombinacija). Uz to pojavljuje se pitanje preispitivanja ugovornih odnosa između proračunske osobe i fizičke osobe u vezi s vrijednošću usluge koja se pruža ako se jednoj od tih osoba promijeni položaj u sustavu oporezivanja porezom na dodanu vrijednost. S obzirom na to da računovodstvenim propisima nije uređena zasebna mogućnost priznavanja posebnih dijelova dugotrajne imovine koji čine zaokružene podcjeline, pri otuđenju tih cjelina pojavljuje se pitanje kako toj činjenici prilagoditi otuđenje tih podcjelina. Iako manje sofisticirano, pojavljuje se i pitanje, ako se ta podcjelina prodaje, treba li prihode od te prodaje smatrati poslovnim prihodima ili prihodima od prodaje dugotrajne nefinancijske imovine.
1. Autorsko djelo osobe koja je obveznik PDV-a 2. Prodaja dijela dugotrajne nefinancijske imovine
Organizacije koje vode svoje knjigovodstvo u sustavu neprofitnog računovodstva za razdoblje siječanj – lipanj 2011. sastavljaju račun prihoda i rashoda odnosno izvještaj o prihodima i rashodima. Taj se izvještaj ne razlikuje od istoimenog izvještaja koji se popunjavao za razdoblje siječanj – lipanj 2010. Upozoravamo sve organizacije koje su osnovane 1. siječnja 2009. i kasnije, a koje su obveznici vođenja neprofitnog računovodstva, da vode dvostavno neprofitno knjigovodstvo i da su obveznici sastavljanja izvještaja o prihodima i rashodima za navedeno razdoblje. One tu svoju obvezu neće moći ispuniti ako neće imati svoj registarski broj iz registra neprofitnih organizacija koji se vodi pri Ministarstvu financija. U nastavku će se naglasiti neke osobitosti koje se pojavljuju pri vođenju knjigovodstvenih računa i sastavljanju računa prihoda i rashoda za razdoblje siječanj – lipanj 2011.
1. Uvod 2. Obveznici sastavljanja 3. Vrsta financijskih izvještaja koji se predaju 4. Rok predaje i ovlaštena institucija kojoj se predaju izvještaji 5. Račun prihoda i rashoda
Članak razmatra zakonska rješenja u pogledu ostvarivanja i raspolaganja dobitkom kod neprofitnih pravnih osoba (organizacija), odnosno pravnih osoba koje nisu namijenjene ostvarivanju dobitka, ali u svom poslovanju mogu ostvariti dobitak. Tekst se ograničava na pravnu stranu pitanja ostvarivanja dobitka te ne ulazi u računovodstvena ni porezna motrišta ove problematike. O poreznim motrištima pisano je u časopisu RRiF br. 12/10., Prilog: Poslovanje neprofitnih organizacija.
Tekuće i investicijsko održavanje dugotrajne materijalne imovine je trošak odnosno rashod razdoblja za neprofitnu organizaciju, a ne povećanje vrijednosti te imovine. Ako bi se troškovi tekućeg i investicijskog održavanja iskazali kao dodatno ulaganje na imovini u godini kada su nastali, takvo bi iskazivanje moglo dovesti do iskrivljenog iskazivanja godišnjega financijskog rezultata. Zato je bitno razlikovati tekuće i investicijsko održavanje od dodatnog ulaganja na nefinancijskoj imovini.
Plaća je oporezivi primitak ostvaren u radnom odnosu i osnova je obveznih osiguranja te je i osnovica za plaćanje doprinosa iz plaće i na plaću, bez obzira isplaćuje li se po sudskoj presudi, izvansudskoj nagodbi, nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora, nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema Zakonu o mirenju ili u ovršnom postupku. Isplaćene se plaće po navedenim osnovama ne smatraju odštetom. No visina porezne obveze može se jako razlikovati ovisno o pojedinom navedenom slučaju, čak i bez obzira na to što je, u načelu, način obračunavanja poreza na dohodak i prireza jednak. Složenost problema najčešće proizlazi iz neispravnog poimanja strukture plaće. Plaća se sastoji od doprinosa za mirovinsko osiguranje, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, čija visina ovisi o visini neoporezivog dijela plaće (osobnog odbitka) te neto-plaće koja ovisi o visini poreza i prireza. Ako je takav sadržaj utužene plaće, tehnika obračuna je jednostavnija, a porezna obveza manja. O tome pročitajte u ovom članku.
1. Uvodne napomene 2. Kako obračunati porez na dohodak 3. Kako treba obračunati doprinose i porez na dohodak kada se isplaćuje plaća u bruto-svoti po sudskoj presudi, nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu o mirenju i u ovršnom postupku 4. Kako treba postupiti sa zateznim kamatama 5. Izvješća o isplaćenim plaćama (osim u slučaju isplate plaće u ovršnom postupku) 6. Postupak pri isplati plaća u ovršnom postupku 7. Postupak kod isplate plaće utužene u neto-svoti na temelju sudske presude ili izvansudske nagodbe 8. Koja izvješća treba ispostavljati isplatitelj plaća po sudskoj presudi kada je plaća utužena u neto-svoti
Već više od 10 godina, koliko je Zakon o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09., dalje: Zakon o PDV-u) u primjeni, traju prijepori oko obračuna PDV-a na isporuke koje poduzetnik – porezni obveznik obavi bez naknade, bilo za privatne potrebe, za potrebe članova svoje obitelji i drugih bliskih osoba, ali i svim drugim osobama u nepoduzetničke namjene. Poduzetništvo je kao takvo usmjereno na stvaranje nove vrijednosti i u pravilu ne obavlja nikakve isporuke dobara i usluga bez naknade.
1. Uvod 2. Isporuke bez naknade prema direktivi 2006/112/EZ 3. Isporuke bez naknade prema hrvatskom zakonu o PDV-u 4. Umjesto zaključka
Dionička društva mogu svojim zaposlenicima ili članovima uprave dodijeliti nagradu u obliku udjela u dobitku odnosno dodjelom vlastitih dionica ili im omogućiti povoljniju kupnju dionica (opcijska kupnja dionica). Kada društvo dodjeljuje, daruje ili prodaje vlastite dionice po nižoj vrijednosti od tržišne odnosno nominalne, dolazi do oporezivog primitka. O svemu navedenom pišemo u nastavku.
1. Uvod 2. Dodjela i opcijska kupnja dionica koje kotiraju na burzi 3. Primitci u vezi s dodjelom ili kupnjom vlastitih dionica koje ne kotiraju na burzi 4. Zaključak
Autor u članku objašnjava način utvrđivanja porezne osnovice prema austrijskom Zakonu o porezu na dobitak kao i razlike u odnosu na hrvatske propise. Na kraju samog članka prikazani su neki od austrijskih poreznih propisa koji bi mogli biti preuzeti u hrvatski porezni sustav. Ova je rješenja Austrija preuzela u nacionalno zakonodavstvo devedesetih godina, na samom usponu vlastitog gospodarstva. Iznesena problematika dolazi u pravi trenutak, kad i u Hrvatskoj treba učiniti porezna poboljšanja. Više o tome u nastavku članka
1. Uvod 2. Objekt poreza na dobit 3. Utvrđivanje dobitka 4. Poslovni prihodi 5. Izdatci 6. Hrvatski porezni sustav – prijedlozi na temelju austrijskih propisa 7. Zaključak
Reprogramiranjem poreznog duga kao mjere gospodarskog oporavka Vlada RH željela je olakšati stanje nelikvidnosti koje je zahvatilo velik broj poduzetnika, radi čega je donesen novi Zakon o posebnoj mjeri naplate poreznog duga uzrokovanog gospodarskom krizom, koji je stupio na snagu 20. travnja 2011. Porezni dug utvrđen sa stanjem 31. prosinca 2010. nastao s osnove poreza, carina, trošarina i doprinosa je dospjeli i nenaplaćeni porezni dug poduzetnika – fizičkih osoba koje obavljaju registriranu samostalnu djelatnost obrta i slobodnih zanimanja te trgovačkih društava i drugih pravnih osoba (osim financijskih i kreditnih institucija, društava za osiguranje i leasing društva), koje gospodarsku djelatnost obavljaju samostalno i trajno, a radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobitka ili drugih gospodarski procijenjenih koristi.
1. Uvod 2. Što se može, a što ne može reprogramirati 3. Na koje se poslovne subjekte odnosi zakon o posebnoj naplati 4. Propisani rok za podnošenje zahtjeva istječe 19. srpnja 2011. 5. Način utvrđivanja urednosti poreznog obveznika 6. Donošenje rješenja o reprogramiranju naplate poreznog duga i kamatna stopa 7. Evidencija poreznih dugova utvrđenih reprogramiranjem 8. Usporedna primjena drugih zakonskih propisa 9. Zaključak
U ovom izvodu poreznih savjeta donosimo mali izbor iz bogate riznice RRiF-ovog iskustva u proteklom razdoblju. Objavljujemo ih u nadi da će pomoći u unaprjeđenju računovodstvene i porezne prakse naših čitatelja.
Računovodstvo 1. Postupak s više isplaćenim predujmom dobitka u 2010. 2. Prijenos revalorizacijske pričuve u zadržani dobitak 3. Evidentiranje ulaganja u zamijenjene sustave grijanja i hlađenja u zgradi
POREZ NA DODANU VRIJEDNOST 1. PDV na inozemne usluge 2. Projekti financirani od strane EU i PDV 3. Obračun PDV-a na agencijsku proviziju koja se odnosi na smještaj
POREZ NA DOHODAK 1. Dohodak od otuđenja nekretnina
U nastavku teme o revizorskim izvješćima u ovom članku objasnit će se kako sastaviti modificirano revizorsko mišljenje, koje mora biti u skladu s Međunarodnim revizorskim standardima, a navest će se primjeri izražavanja modificiranoga revizorskog izvješća. U prethodnom broju RRiF-a (br. 6/11., str. 105.) obrađeni su opći zahtjevi u vezi s formiranjem mišljenja i izvješćivanja o financijskim izvješćima te opće odredbe Zakona o reviziji vezane za izražavanje mišljenja koji se odnose i na modificirano revizorsko mišljenje.
1. Uvod 2. Zakonski okvir 3. Oblikovanje modificiranoga revizorovog mišljenja 4. Priopćavanje upravi 5. Pitanja koja ne utječu na revizorsko mišljenje 6. Zaključak
Cilj je izmjene MRS-a 39 – Financijski instrumenti, Priznavanje i mjerenje doprinijeti uporabljivosti podataka iz financijskih izvještaja za korisnike zahtjevima za pojednostavljenjem klasifikacije i mjerenja u području financijskih instrumenata. Projekt pojednostavljenja započeo je u studenom 2008., a u prosincu 2008. priključio mu se i američki FASB.
1. Financijski instrumenti (IFRS 9) 2. Računovodstvo instrumenata zaštite
Svaki potencijalni prijavitelj koji je na nekom od EU natječaja, tzv. pozivu za dodjelu bespovratnih sredstava, poslao projektni prijedlog koji je uspješno odabran za financiranje, trebat će potpisati ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava (tzv. grant ugovor). Iznimno je bitno da korisnik projekta dobro upozna svoj ugovor odnosno svoje ugovorne obveze koje proizlaze iz potpisanog grant ugovora. Specifičnosti ugovora ovise o programu iz kojeg se projekt financira i u ovom smislu moguće su velike razlike u uvjetima financiranja i u različitim okolnostima ugovornih obveza od godine do godine i od programa do programa. Najveće se razlike uočavaju u ugovorima koji se financiraju iz tzv. programa Europske unije (poznatiji kao programi Zajednice), dakle kada korisnik potpisuje ugovor izravno s Europskom komisijom odnosno nekom od njenih agencija. U uvjetima pretpristupnog razdoblja, program IPA i ugovori koji se potpisuju s korisnicima temelje se na odredbama Praktičnog vodiča kroz procedure ugovaranja pomoći Europske unije trećim zemljama (tzv. PRAG, izvor: http://ec.europa.eu/europeaid/work/procedures/implementation/practical_guide/index_en.htm ). U ovom se članku iznose dva ključna momenta ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava Europske unije, a to su dijelovi ugovora i ugovorne obveze koje proizlaze iz ugovora.
1. Dijelovi grant ugovora 2. Ugovorne obveze korisnika bespovratnih sredstava (granta) 3. Zaključak
Europska komisija predlaže uspostavu ministarstva financija koje će biti zaduženo za rješavanje gorućih problema u pojedinim članicama eurozone vezane uz njihovu prekomjernu zaduženost i slabi gospodarski rast. zatim doneseno je nekoliko prijedloga kojima je namjera unaprijediti zakonodavstvo vezano uz gospodarske aktivnosti.
1. Europski dužnosnici žele zajedničkog ministra financija 2. Parlament podupro oporezivanje financijskog sektora 3. Utemeljen Europski institut za pravo 4. Strože kazne za bankare 5. Komisija želi veće ovlasti u normiranju usluga 6. Odobreni novi nameti za teška vozila 7. EU kompanije povećale otpis potraživanja 8. Pojednostavljenje pravila o državnoj pomoći
Savjet Hrvatske narodne banke, na sjednici od 8. lipnja 2011., donio je odluku o novoj eskontnoj (diskontnoj) stopi od 7% godišnje. Time je za 2 postotna boda snižena eskontna stopa koja je bila objavljena krajem 2007. i održala se pune tri i pol godine. Budući da je, prema Zakonu o obveznim odnosima iz 2005., s primjenom od 1. siječnja 2008., eskontna stopa referentna stopa za formiranje ugovornih i zateznih kamata, stope potonjih kamata od 1. srpnja 2011. izmijenjene su, kako one osnovne tako i izvedene. Zakonske odredbe o kamatama nisu u svim elementima do kraja jasne i lako razumljive te je uputno pozorno primijeniti novu eskontnu stopu kao referentnu, radi izračuna novih kamatnih stopa, u svim njihovim modalitetima. To je svrha ovog članka.
1. Uvodno 2. Referentna i bazna kamatna stopa 3. „Građanska“ i „trgovačka“ kamatna stopa 4. Nove stope ugovornih kamata 5. Nove stope zateznih kamata 6. Zaključno
S motrišta deviznog poslovanja više ne postoje zapreke za provedbu prekograničnog cash poolinga i nettinga. S obzirom na brojnost domaćih pravnih osoba koje su članice međunarodnih kompanija, a radi upravljanja likvidnošću i racionalizacije bankarskih troškova na razini zajedničke grupacije, domaćim su pravnim osobama cash pooling i netting sve zanimljiviji. U članku se daju temeljne naznake takvih postupanja s posebnim naglaskom na način izvješćivanja o tim prometima.
1. Uvod 2. Pooling 3. Netting 4. Pooling i netting u skladu s važećim deviznim propisima 5. Zaključak
Dohodak od samostalne djelatnosti porezni obveznici obično ostvaruju poslujući cijelo porezno razdoblje. No radi manjih troškova porezni obveznici, ovisno o pojedinim djelatnostima, dohodak od samostalne djelatnosti mogu utvrđivati obavljajući djelatnost sezonski. O tome pišemo u nastavku.
1. Uvodne pripomene 2. Utvrđivanje dohotka i poslovne knjige u sezonskom obrtu 3. Obvezno osiguranje obrtnika i zaposlenika u sezonskom obrtu 4. Sezonski obrti – obveznici poreza na dodanu vrijednost 5. Ostali doprinosi i članarine
Zakonom o zabrani i sprječavanju obavljanje neregistrirane djelatnosti (Nar. nov., br. 61/11., a koji je stupio na snagu 11. lipnja 2011.) po prvi se put na jedinstven i opći način sankcionira obavljanje svih neregistriranih djelatnosti, osim u onim upravnim područjima čije je sankcioniranje propisano posebnim zakonima. U ovom članku dajemo prikaz njegovih odredaba kojima se propisuje koje se djelatnosti smatraju, a koje iznimno ne, obavljanjem neregistrirane djelatnosti, tko neregistriranu djelatnost može obavljati, tko je sudionik u obavljanju takve djelatnosti i koje su sankcije predviđene za počinitelje obavljanja neregistrirane djelatnosti.
1. Uvod 2. Razlozi i cilj donošenja ovog zakona 3. Na koje se neregistrirane djelatnosti zakon ne primjenjuje 4. Na koje se neregistrirane djelatnosti zakon primjenjuje 5. Na koje se osobe primjenjuju odredbe ovog zakona 6. Što se smatra obavljanjem neregistrirane djelatnosti 7. Što se ne smatra obavljanje neregistrirane djelatnosti 8. Obavljanje inspekcijskog nadzora nad provedbom zakona 9. Poduzimanje upravnih mjera 10. Prekršajne sankcije 11. Zaključak
Nakon samo godinu i pol dana primjene (novog) Zakona o radu Hrvatski je sabor donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Nar. nov., br. 61/11.) koji je stupio na snagu 14. lipnja 2011. U ovom se članku ukratko pojašnjavaju usvojene izmjene i dopune ZR-a.
1. Uvodno 2. Izmjena odredaba o noćnom radu i noćnim radnicima 3. Nejednak raspored rada za smjenske radnike 4. Preraspodjela radnog vremena 5. Evidencije o ustupljenim radnicima 6. Pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora 7. Otkaz u slučaju profesionalne nesposobnosti za rad ili neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti
Prema važećim propisima s područja socijalnih osiguranja i poreznim propisima postoji mogućnost zapošljavanja osoba s prebivalištem ili odobrenim stalnim boravkom u RH kod poslodavca sa sjedištem u inozemstvu koji nema registriranu podružnicu u RH, s tim da nemaju osiguranje kod stranih nositelja osiguranja. Kako treba postupiti u praksi, pišemo u ovom članku.
1. Uvodne napomene 2. Prijava na obvezna osiguranja 3. Obveza plaćanja doprinosa 4. Oporezivanje plaće primljene od poslodavca iz inozemstva 5. Uplatni računi za doprinose i porez 6. Porezni položaj materijalnih prava 7. Zaključak
Jedan od opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu radniku može biti vrijeđanje i prijetnje radnika upućene drugom radniku, o čemu je VSRH u više navrata zauzimao stajalište da to, s obzirom na okolnosti, može biti opravdan razlog za izvanredni otkaz radniku. To može biti opravdani razlog čak i ako je radnik na određeni način bio izazvan od drugoga radnika, jer vrijeđanje i prijetnje upućene drugom radniku prelaze granicu dopuštenoga ponašanja, smatra VSRH. U drugom slučaju bila je riječ o alkoholiziranosti radnika na radnom mjestu kao osobito teškoj povredi obveze radnika iz radnog odnosa. Kako bi se uklonio ovaj teški porok, koji može biti opasan na radnom mjestu, ne samo za tog radnika nego i za druge, Zakon o zaštiti na radu uveo je zakonsku predmnjevu (presumpciju) koja se ne može oboriti da, ako radnik odbije testiranje na alkohol, drogu i sl., smatra se da je pod utjecajem tih opijata, pa makar stvarno to i ne bio. Poslodavac je prema tom zakonu obvezan takvog radnika udaljiti s radnog mjesta, pa makar i uz pomoć policije. I konačno, u trećem je slučaju također bila riječ o alkoholiziranju radnika na radnom mjestu, ali se postavio problem načina utvrđivanja te činjenice. Prema Zakonu o zaštiti na radu alkoholiziranost radnika utvrđuje se alkometrom ili drugim pogodnim aparatom ili postupkom. VSRH je već prije izrazio pravno shvaćanje da se alkoholiziranost radnika ne može utvrđivati putem svjedoka. No u ovom je slučaju dopustio da se ta činjenica utvrđuje i putem svjedoka jer se, s obzirom na okolnosti slučaja, nije mogla utvrditi na drugi način propisan Zakonom. Radnik je, naime, bio upućen na rad u inozemstvo 7 dana, i za to vrijeme konzumirao alkohol, pa objektivno nije postojala mogućnost da poslodavac utvrđuje alkoholiziranost radnika uz pomoć alkometra. U nastavku ćemo dati prikaz navedenih triju slučajeva, tj. prikaz obrazloženja odluka VSRH-a. Napominjemo da je ova sudska praksa VSRH-a aktualna i u primjeni važećeg Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu. 1. Uvod 2. Vrijeđanje i prijetnje upućene drugom radniku – razlog za otkaz 3. Alkoholiziranost radnika na radnom mjestu – razlog za otkaz 4. Alkoholiziranost mogu potvrditi i svjedoci
U svrhu osiguranja tražbine koju vjerovnik ima prema svom dužniku vjerovnik može pojačati svoj položaj zasnivanjem založnog prava kako na nekretninama, tako i pokretninama dužnika. Opterećenjem određene stvari iz imovine dužnika založnim pravom vjerovnik stječe pravo da svoju tražbinu, ako mu ne bude o dospijeću namirena, namiri iz vrijednosti te stvari na način i u postupku kako je to propisano odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. i 153/09., dalje: ZV) i odredbama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 139/10., dalje: OZ). U RRiF-u br. 3/11. (str. 153.) objavljen je članak o založnom pravu na nekretninama u svrhu osiguranja naplate tražbine.
1. Svrha osiguranja 2. Dobrovoljno založno pravo na pokretnini – zasnivanje i prestanak 3. Sudsko, javnobilježničko i zakonsko založno pravo na pokretnini 4. Zakon o Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima 5. Ovrha na pokretninama 6. Prestanak založnog prava na pokretnini 7. Zaključak
Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela koji je donesen 11. rujna 2003., a stupio je na snagu 24. ožujka 2004. drugi je put izmijenjen od njegova stupanja na snagu. Prva izmjena bila je neznatna, i to u vezi s povećanjem visine zapriječene novčane kazne 2007. Novela Zakona iz travnja 2011. uvjetovana je prvenstveno terminološkim i sadržajnim usklađivanjem s novim Zakonom o kaznenom postupku. Daljnje izmjene odnose se na predstavnika pravne osobe u odnosu na zastupanje i postavljanje iste od strane predsjednika suda prije podizanja optužnice. Jednako je tako uređeno pitanje svrhovitosti pokretanja postupka kod pravnih osoba u stečaju te radi uvođenja OIB-a. Na kraju članka obrađuje se i Pravilnik o evidenciji privremeno oduzete imovine u postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, koji je stupio na snagu 18. travnja 2011. i koji će se naročito u gospodarskim predmetima odnositi većim djelom i na pravne osobe.
1. Uvod 2. Terminološke izmjene 3. Pravilnik o evidenciji privremeno oduzete imovine u postupku oduzimanja imovinske koristi 4. Prijelazne i završne odredbe zakona 5. Zaključna razmatranja
Pri radu svih poslovnih subjekata nastaje registraturno gradivo. Iz tog gradiva stvara se arhivsko gradivo. Da bi se registraturno gradivo na odgovarajući način zaštitilo, propisani su postupci određenja i uništenja registraturnog gradiva koje nema obilježje arhivskog gradiva. Posebnim propisima iz područja arhiviranja preciznije su određene osobe i postupci koji se moraju primjenjivati pri postupanju s gradivom. Strože norme propisane su za stvaratelje javnog gradiva, a „obični“ poslovni subjekti koji u načelu stvaraju privatno gradivo imaju propisano jednostavnije postupanje sa stvorenom građom. U ovom se članku daje sažetak temeljnih odredaba posebnih propisa iz područja arhivskog poslovanja kako bi se pojasnilo postupanje „običnih“ poslovnih subjekta u području arhiviranja.
1. Uvod 2. Obveze stvaratelja i imatelja arhivskog i registraturnog gradiva 3. Vrednovanje, odabiranje i izlučivanje gradiva 4. Zaključak
Prema podatcima iz godišnjih financijskih izvještaja za 2010., koje su poduzetnici iz realnog sektora do 31. ožujka 2011. podnijeli u Registar godišnjih financijskih izvještaja, vidljivo je da su poduzetnici Hrvatske u 2010. ostvarili relativno slabije financijske rezultate, ali ipak nešto bolje nego prethodne godine, 2009., iako je nakon punih deset godina ostvaren negativni financijski rezultat, odnosno neto-gubitak. Registar godišnjih financijskih izvještaja, koji vodi Financijska agencija, započeo je s radom 2003. Ustrojen je po uzoru na registre kakvi se vode u zemljama Europske unije, kao središnji izvor informacija o uspješnosti poslovanja te o financijskom položaju pravnih i fizičkih osoba – obveznika poreza na dobitak. Za 2010. u Registru je evidentirano 96 758 poduzetnika, bez banaka, osiguravajućih društava i drugih financijskih institucija. U članku se prezentiraju osnovni financijski rezultati poslovanja poduzetnika iz realnog sektora s kratkim osvrtom na poslovanje po djelatnostima i prema veličinama poduzetnika.
1. Uvod 2. Financijski rezultati poslovanja poduzetnika u 2010. godini 3. Financijski rezultati poduzetnika po djelatnostima 4. Financijski rezultati poduzetnika po veličinama
