Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2581 2020 2 od 24 veljače 2021 dopušteno je tuženiku izjavljivanje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja 1 Da li u slučaju kada između suvlasnika stambeno poslovne nekretnine nije postignut sporazum o razvrgnuću suvlasništva kao ni namjeni i načinu korištenja dvorišta kao zajedničkog dijela nekretnine pojedeni suvlasnik ili više pojedinih suvlasnika čiji suvlasnički dio je znatno manji u odnosu na veličinu suvlasničkih dijelova ostalih suvlasnika su ovlašteni protiv zakupnika poslovnog prostora kao posebnog dijela nekretnine podnijeti tužbu radi zaštite od uznemiravanja actio negatoria iz čl 167 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine broj 91 96 68 98 137 99 22 00 73 00 114 01 79 06 141 06 146 08 38 09 153 09 143 12 81 15 pročišćeni tekst i 94 17 ispravak kojim se zakupniku u dvorištu zabranjuje odlaganje određenih stvari koje zakupnik koristi pri obavljanju svoje djelatnosti 2 Da li uživa sudsku zaštitu od uznemiravanja vlasništva iz članka 167 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine broj 91 96 68 98 137 99 22 00 73 00 114 01 79 06 141 06 146 08 38 09 153 09 143 12 81 15 pročišćeni tekst i 94 17 ispravak suvlasnik nekretnine čije je vlasništvo prestalo prije zaključenja glavne rasprave i donošenja presude u kojoj se odlučuje o njegovom tužbenom zahtjevu za zaštitu od uznemiravanja vlasništva U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da se 1 3 tužitelj kao vlasnici posebnog dijela stambene zgrade u vrijeme pokretanja ove parnice bili suvlasnici predmetnog dvorišta zajedno s ostalim vlasnicima pojedinih posebnih dijelova predmetne nekretnine da je tuženik vlasnik vulkanizerskog obrta koji obavlja djelatnost u poslovnom prostoru prizemlju dvorišne zgrade koji se sastoji od dvije prostorije ukupne površine 37 43 m2 a koji je kao četvrti suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E 4 nekretnine upisan kao vlasništvo Republike Hrvatske da je isti poslovni prostor tuženik ranije koristio na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora da je tijekom 2009 godine nakon održanih sastanaka suvlasnika stambenih zgrada od strane suvlasnika navedene stambene zgrade u predmetnom dvorištu učinjeno iscrtavanje pojedinih parkirnih mjesta te obilježavanje istih rednim brojevima time da u ovom stadiju postupka nije sporno da u svezi načina korištenja predmetnog dvorišta i obilježavanja parkirnih mjesta nije postignut dogovor većine suvlasnika predmetnih nekretnina da se na parkirnom mjestu broj 7 cijelom dužinom i širinom nalazi odloženi veći broj automobilskih guma kao i ispred parkirnog mjesta obilježenog rednim brojem 5 koji se nalazi uz pročelje zgrade a koje je na ta mjesta odložio tuženik Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi utvrđuju na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od koje je prethodno tuženika o zakupu glede ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
