RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Prebivalište i uobičajeno boravište iz članka 38. Općeg poreznog zakona

Broj: 410-01/09-01/1982 od 29.06.2011.

Vezano za upit trgovačkog društva T o primjeni članka 37. i članka 38. Općeg poreznog zakona o dvojbama s kojima se imenovano društvo sreće povodom isplata terenskog dodatka zaposlenicima temeljem članka 13. stavka 2. točke 15. Pravilnika o porezu na dohodak, u nastavku odgovaramo.

Članak 37. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08. i 18/11., u nastavku: OPZ) propisuje na koji način porezno tijelo utvrđuje mjesnu određenost poreznog obveznika za potrebe vođenja poreznog postupka, a članak 38. OPZ-a nastavno propisuje utvrđivanje prebivališta i uobičajenog boravišta poreznog obveznika.

Sa stajališta OPZ-a, pretpostavke koje su potrebne da bi se moglo utvrditi da porezni obveznik ima prebivalište u nekom mjestu propisane su člankom 38. stavcima 1. do 3. OPZ-a, dok su potrebne pretpostavke za utvrđivanje uobičajenog boravišta poreznog obveznika propisane člankom 38. stavkom 4. OPZ-a.

U smislu propisanog člankom 38. stavcima 1. do 3. OPZ-a, smatra se da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan. Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti.

Sukladno propisanom člankom 38. stavkom 4. OPZ-a uobičajeno boravište ima porezni obveznik u onome mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem u smislu ovoga Zakona smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.

Vezano za dio upita u kojem imenovano društvo navodi da zaposlenici borave u samačkim hotelima ili u privatnom smještaju te dobivaju potvrde boravka od MUP-a, ovdje treba istaći da Ministarstvo unutarnjih poslova odredbe primjenjuje odredbe Zakona o prebivalištu i boravištu građana (Nar. nov., br. 53/91., 26/93., 29/94. i 11/00.) u postupcima koje vodi kao nadležno tijelo koje vodi propisane evidencije i izdaje potvrde o prebivalištu i boravištu.

U smislu odredbi navedenog Zakona o prebivalištu i boravištu građana razlikuje se uobičajeno i privremeno boravište građana, pri čemu se pod uobičajenim boravištem smatra mjesto u kojem građanin trajnije boravi, bez namjere da se u tom mjestu naseli, dok se pod privremenim boravištem smatra mjesto u kojem se građanin zadržava do 30 dana (članak 5. navedenog Zakona).

Odredbe OPZ-a poznaju samo uobičajeno boravište poreznog obveznika pod kojim se smatra mjesto u kojem se porezni obveznik zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno, te se nastavno detaljnije propisuju kriteriji temeljem kojih se utvrđuje da porezni obveznik ima uobičajeno boravište u smislu OPZ-a.

Slijedom navedenog jasno je vidljivo da odredbe OPZ-a na bitno različit način propisuju utvrđivanje uobičajenog boravišta poreznog obveznika u odnosu na odredbe navedenog Zakona o prebivalištu i boravištu građana koji primjenjuje Ministarstvo unutarnjih poslova. Kada se u postupku koji porezno tijelo vodi radi utvrđivanja prava i obveza pojavi potreba za utvrđivanjem prebivališta i uobičajenog boravišta poreznih obveznika, porezno tijelo utvrđuje prebivalište i uobičajeno boravište u smislu propisanog citiranom odredbom članka 38. OPZ-a, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drugačije.

Člankom 14. stavkom 1. točkom 1. podtočkom 1.2. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08. i 80/10.) te člankom 13. stavkom 2. točkom 15. i stavkom 4. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09. i 123/10.) propisano je kada se primici isplaćeni na ime terenskog rada ne smatraju oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada.

U smislu citiranih propisa o porezu na dohodak, terenski dodatak u tuzemstvu i inozemstvu isplaćuje se kada radnik boravi izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca i kada poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu (mjesto rada se razlikuje od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika, pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 kilometara). Terenski dodatak može se pod ovim uvjetima isplatiti i u slučaju kada ne postoji potreba za noćenjem radnika na terenu.

Stoga, prilikom ocjene da li je terenski dodatak isplaćen u skladu s citiranim odredbama Zakona i Pravilnika o porezu na dohodak odlučno je, između ostalog, utvrditi da radnik boravi izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta. Pri tome niti odredbe navedenog Zakona o porezu na dohodak, niti odredbe navedenog Pravilnika o porezu na dohodak u odnosu na odredbe OPZ-a ne propisuju neke dodatne uvjete koji bi bili od utjecaja na utvrđivanje prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika kod isplata terenskog dodatka.

Vezano za navode iz upita prema kojima postoji dvojba o tome da li se boravak radnika u samačkim hotelima ili u privatnom smještaju smatra uobičajenim boravkom iz razloga što se u MUP-u za zaposlenike dobije potvrda boravka, ovdje treba istaći da činjenica što Ministarstvo unutarnjih poslova izdaje potvrdu boravku za radnika ne može sama po sebi biti dostatna za ocjenu o mjestu uobičajenog boravišta radnika u smislu propisanog člankom 38. stavkom 4. OPZ-a. Naime, odredbe OPZ-a na bitno drugačiji način propisuju uobičajeno boravište u odnosu na odredbe navedenog Zakona o prebivalištu i boravištu građana temeljem kojeg Ministarstvo unutarnjih poslova - policijska uprava odnosno policijska stanica kao nadležno tijelo vodi evidenciju i izdaje potvrde o prebivalištu, boravištu i promjeni adrese stanovanja.

U skladu s OPZ-om, u postupku poreznog nadzora porezno tijelo je ovlašteno vršiti provjeru odlučnih činjenica koje su od utjecaja na zakonitost i pravilnost utvrđivanja, obračunavanja i plaćanja poreza, što uključuje i podatak o prebivalištu ili uobičajenom boravištu kada je isti od utjecaja na zakonitost i pravilnost utvrđivanja, obračunavanja i plaćanja poreza. U slučaju kad postoji osnova za izmjenu porezne obveze, porezno tijelo će donijeti porezno rješenje kojim će utvrditi manje obračunati porez. Ako se temeljem provedenog poreznog nadzora utvrdi da nema osnove za izmjenu porezne obveze, porezno tijelo će o utvrđenom dostaviti obavijest poreznom obvezniku.

U dijelu u kojem se u predmetni upit odnosi na ocjenu valjanosti možebitnih tumačenja prilikom provođenja poreznog nadzora, osobito treba istaći da porezni obveznik ima pravo osporavati nalaz poreznog nadzora putem prigovora na zapisnik o poreznom nadzoru i žalbom na porezno rješenje, a nakon toga može osporavati i porezno rješenje kojim je odlučeno o žalbi putem tužbe pred nadležnim sudom.

Međutim, izvan zakonom propisanih načina i rokova za osporavanje poreznog akta ne postoji niti mogućnost njegovog stavljanja izvan snage.

Mišljenje dao: Porezna uprava
Izdanje: Pravo i porezi



Povratak na mišljenja...


Pretplatnik
Hrvatski računovodstveni sustav HSFI, MRS, MSFI i Tumačenja (1)