RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Reguliranje statusa rezidentnosti sukladno članku 4. Ugovora između Republike Hrvatske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske

Broj: 410-01/16-01/897 od 20.04.2016.

      ​Porezni obveznik, podnositelj e-mail upita, postavio je upit vezan za reguliranje statusa  porezne rezidentnosti. Porezni obveznik navodi da hrvatska banka nije u mogućnosti promijeniti status rezidentnosti iz „rezident Republike Hrvatske“ u status „rezident Velike Britanije“ („nerezident Republike Hrvatske“). Nadalje, porezni obveznik navodi da u Republici Hrvatskoj ostvaruje kamatu i dividendu. Na postavljeni upit odgovaramo kako slijedi: 

      Pitanje porezne rezidentnosti fizičkih osoba utvrđuje se prema odredbama članka 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH - 120/13,125/13, 148/13, Odluka USRH - 83/14, 143/14, 136/15, u daljnjem tekstu: Zakon) i odredbama članka 4. Ugovora između Republike Hrvatske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na dohodak od otuđenja imovine („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 5/15, u daljnjem tekstu: Ugovor).
     Člankom 3. Zakona propisano je da je rezident fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište.  Nadalje, rezident je i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni uobičajeno boravište, a zaposlena je u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću.
      Odredbama članka 38. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15) propisano je da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan. Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti.  Ako porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu. Uobičajeno boravište u smislu ovoga Zakona ima porezni obveznik u onome mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem u smislu ovoga Zakona smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.
      Odredbama članka 4. Ugovora između Republike Hrvatske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na dohodak od otuđenja imovine koji čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj je snazi iznad zakona te su njegove odredbe obvezujuće, propisano je da izraz  „rezident države ugovornice“ označava svaku osobu koja, prema propisima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svog prebivališta, boravišta, mjesta uprave, mjesta inkorporacije ili bilo kojeg drugog obilježja slične naravi, i također uključuje tu državu i bilo koju njezinu političku podjedinicu ili lokalnu vlast. Međutim, ovaj izraz ne uključuje bilo koju osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo u pogledu dohotka ili dohotka od otuđenja imovine iz izvora u toj državi.
      Nadalje, ako je, zbog odredaba članka 4. stavka 1. Ugovora, fizička osoba rezident obiju država ugovornica, tada se njezin pravni položaj određuje u skladu sa slijedećim pravilima:
 
a) smatra se rezidentom samo one države ugovornice u kojoj ima prebivalište koje joj je na raspolaganju; ako ima prebivalište koje joj je na raspolaganju u objema državama, smatra se rezidentom samo one države s kojom ima bliže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa);
      Uzevši u obzir činjenicu da porezni obveznik koji je postavio upit ima prebivalište/boravište u Republici Hrvatskoj i prebivalište u Velikoj Britaniji smatramo, sukladno navodima iz upita, da je porezni obveznik rezident Velike Britanije zbog toga što sa Velikom Britanijom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa).
      U slučajevima kada se rezidentnost ne može utvrditi prema navedenom kriteriju (središte životnih interesa), članak 4. stavak 2. citiranog Ugovora propisuje pomoćne kriterije, prvo uobičajeno boravište (čl. 4. st. 2. tč. b)), a onda i državljanstvo (čl. 4. st. 2. tč. c)). Ako je fizička osoba državljanin obje države ili niti jedne od njih, tada se to pitanje rješava postupkom zajedničkog dogovaranja država slijedom postupka iz članka 24. citiranog Ugovora (čl. 4. st. 2. tč. d)).
 
b) ako se ne može odrediti država ugovornica u kojoj ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište koje joj je na raspolaganju, smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište;
     S obzirom da se iz upita može zaključiti da je središte životnih interesa poreznog obveznika u Velikoj Britaniji (porezni obveznik u upitu navodi da u Republici Hrvatskoj ima samo nasljeđenu nekretninu od oca, koju dijeli sa njegovom braćom i ženom) nije potrebno koristiti kriterij uobičajenog boravišta.
 
c) ako ima uobičajeno boravište u objema državama ugovornicama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatra se rezidentom samo one države čiji je državljanin;
      U situacijama kada uz pomoć gore navedenih kriterija nije moguće utvrditi čiji je porezni obveznik rezident porezni obveznik se smatra rezidentom one države čiji je državljanin. Prema tome, da su drugačije okolnosti, te da nismo u mogućnosti iz prethodna dva kriterija utvrditi rezidentnost poreznog obveznika primijenili bi kriterij državljanstva.
      Budući da je utvrđeno da je središte životnih interesa poreznog obveznika u Velikoj Britaniji nije potrebno koristiti kriterij državljanstva.
 
d) ako je državljanin obiju država ugovornica ili niti jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica rješavaju pitanje zajedničkim dogovorom.
      U slučaju da poreznom obvezniku nije moguće utvrditi rezidentnost vodeći se odredbama članka 4. stavka 1., članka 4. stavka 2. točkama a), b) i c) nadležna tijela država ugovornica rješavaju ovo pitanje međusobnim dogovorom.
      S obzirom da je, sukladno navodima iz upita, vidljivo da je središte životnih interesa poreznog obveznika u Velikoj Britaniji mišljenja smo da je porezni obveznik rezident Velike Britanije te da za ovo pitanje nije potrebno pokretati postupak zajedničkog dogovaranja s Velikom Britanijom.
      Uzevši u obzir gore navedeno mišljenja smo da je porezni obveznik rezident Velike Britanije (budući da u Velikoj Britaniji plaća porez po načelu svjetskog dohotka), a da bi se u Republici Hrvatskoj imao smatrati nerezidentom (obveza plaćanja poreza u državi izvora).
      Slijedom navedenog porezni obveznik bi se trebao obratiti ispostavi područnog ureda Porezne uprave koja je mjesno nadležna prema mjestu njegovog prebivališta ili uobičajenog boravišta u Republici Hrvatskoj kako bi u skladu s člankom 58. Općeg poreznog zakona prijavio sve činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze, a naročito osnutak, premještaj i prestanak trgovačkog društva, radionice ili stalne poslovne jedinice ili početak obavljanja gospodarske djelatnosti, odnosno promjenu prebivališta ili uobičajenog boravišta, i druge činjenice čije je prijavljivanje propisano posebnim zakonom.
      Porezna uprava će tom prilikom utvrditi status poreznog obveznika u Registru poreznih obveznika Republike Hrvatske. Ako se utvrdi da Porezna uprava Republike Hrvatske poreznog obveznika vodi pod statusom „rezident“ tada bi porezni obveznik treba zatražiti promjenu statusa rezidentnosti iz statusa „rezident“ Republike Hrvatske u status „nerezident“ Republike Hrvatske odnosno rezident Velike Britanije. Porezna uprava Republike Hrvatske bi nakon postupka utvrđivanja rezidentnosti (za potrebe postupka utvrđivanja rezidentnosti potrebno je dostaviti potvrdu o rezidentnosti druge države ugovornice (Velike Britanije) i popunjen upitnik TI ) trebala izdati potvrdu kojom bi se potvrdilo da ste nerezident Republike Hrvatske.
      Nakon što Porezna uprava Republike Hrvatske izda potvrdu o statusu rezidentnosti (nerezident Republike Hrvatske) porezni obveznik bi istu zajedno s potvrdom o rezidentnosti druge države ugovornice (Velike Britanije) trebao dostaviti u banku. Banka bi temeljem tih potvrda trebala promijeniti status poreznog obveznika iz statusa „rezident Republike Hrvatske“ u status „rezident Velike Britanije“.
      Nakon što porezni obveznik promijeni status u banci, banka je obvezna prilikom isplate kamata poreznom obvezniku ustegnuti porez po odbitku po stopi od 5% kako je propisano člankom 11. stavkom 2. Ugovora. Napominjemo da je člankom 80. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 - ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, 137/15) propisano da je za primjenu odredbi iz Ugovora potrebno dostaviti obrazac „Zahtjev za umanjenje porezne obveze, izuzimanje od porezne obveze ili povrat više plaćenog poreza na kamate prema Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i ----------„  ili potvrdu o rezidentnosti izdanu od strane poreznog tijela Velike Britanije. Obrazac „Zahtjev“ treba biti ovjeren od nadležnog inozemnog tijela. Ovjereni zahtjev (potvrda o rezidentnosti) se podnosi za svaku isplatu. Iznimno, ako se radi o učestalim mjesečnim isplatama, ovjereni se zahtjev (potvrda o rezidentnosti) podnosi pri prvoj isplati, a potom ga je potrebno podnositi svakih šest (6) mjeseci.
      Budući da iz upita nije vidljivo o kakvoj vrsti kamata se govori želimo istaknuti da se kamatama ne smatraju sukladno članku 30. stavku 15. točki 3. kamate na pozitivno stanje na žiroračunu, tekućem i deviznom računu koje su ostvarene od banaka, štedionica i drugih financijskih institucija i to najviše u visini koju ti isplatitelji plaćaju za pologe po viđenju. Navedeno izuzeće se primjenjuje ako je kamata za pologe po viđenju manja od najmanje kamate za oročenu štednju, odnosno ako iznosi najviše do 0,5% godišnje.
      Vezano za pitanje dividendi koje su spominju u upitu želimo napomenuti da je porezni obveznik, hrvatski nerezident, u obvezi dostaviti isplatitelju dividende dokaz da je rezident Velike Britanije (ovjereni hrvatski obrazac „Zahtjev za umanjenje porezne obveze, izuzimanje od porezne obveze ili povrat više plaćenog poreza na dividende prema Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i ----------„  ili potvrdu o rezidentnosti izdanu od strane poreznog tijela Velike Britanije). Temeljem dostavljenog ovjerenog „Zahtjeva“ ili potvrde o rezidentnosti hrvatski isplatitelj primijeniti će odredbe članka 10. Ugovora. Ovjereni zahtjev (potvrda o rezidentnosti) se podnosi za svaku isplatu. Iznimno, ako se radi o učestalim mjesečnim isplatama, ovjereni se zahtjev (potvrda o rezidentnosti) podnosi pri prvoj isplati, a potom ga je potrebno podnositi svakih šest (6) mjeseci.
      Porezna uprava Republike Hrvatske će poreznom obvezniku, hrvatskom nerezidentu, na njegov zahtjev izdati potvrdu o plaćenom porezu na dohodak u Republici Hrvatskoj temeljem koje će porezni obveznik moći, sukladno članku 22. stavku 1. Ugovora, porez plaćen u Republici Hrvatskoj  uračunati u Velikoj Britaniji
      Kako iz e-mail upita proizlazi da porezni obveznik iznajmljuje nekretnine na Hvaru („Ja trenutačno plaćam Republici Hrvatskoj porez na prihod od nekretnina…“) porezni obveznik, hrvatski nerezident, bio bi u obvezi upisati se u sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) te izdavati račune.
      Polazeći od gore navedenog mišljenja smo da nema potrebe za vraćanjem hrvatskih dokumenata, nema potrebe za poništavanjem OIB-a i nema potrebe za otvaranjem novih računa. Ažuriranjem statusa rezidentnosti pri Poreznoj upravi Republike Hrvatske dobiti ćete potvrdu kojom će Porezna uprava Republike Hrvatske potvrditi status nerezidenta Republike Hrvatske te će temeljem te potvrde i potvrde o rezidentnosti druge države ugovornice (Velike Britanije)  banka ažurirati status u nerezident  Republike Hrvatske (rezidenta Velike Britanije).

Mišljenje dao: Porezna uprava
Izdanje: Pravo i porezi



Povratak na mišljenja...


Pretplatnik
Zakon o trgovačkim društvima  (1)