Troškovi dugoročnih rezerviranja

      Približavanjem kraja poslovne godine aktualiziraju se i pitanja u vezi sa posebnim troškovima rizicima i njihova utjecaja na financijski i porezni položaj društva.
      Dugoročna rezerviranja jedan su od modela kako na računovodstveno i porezno dopustiv način stvoriti obvezu (pričuvu) za očekivane troškove koji mogu proizići kao posljedica sadašnjih aktivnosti (stvaranja prihoda od isporuka dobara i usluga). Rizici iz danih jamstava, troškovi restrukturiranja i drugi troškovi mogu se pod određenim uvjetima obračunati na teret ukupnog prihoda, odnosno stvoriti obveza kao bismo imali pokriće kad nastanu. Procjena i iskustvo bitno je u donošenju odluke o njihovom očekivanom volumenu.
      U poduzetničkoj se praksi javljaju dvojbe oko dugoročnog rezerviranja za troškove investicijskog održavanja ili za investicijska ulaganja. Takvo rezerviranje računovodstveni standardi ne dopuštaju, a jednako tako ni porezni propisi.
      Kad rizici iz rezerviranih troškova prestanu, ili pak nastane sam trošak u vezi s time, postavlja se pitanje kako to knjižiti. U nastavku članka daju se šira objašnjenja.

1. Pristup
2. Razlikovanje porezno priznatih i računovodstvenih rezerviranja
3. Knjiženje na računima dugoročnih rezerviranja
4. Ukidanje dugoročnih rezerviranja zbog prestanka rizika
5. Zaključak