Nemogućnost ispunjenja obveze, vrijeme i otkaz ugovora kao načini prestanka obveza

U ovom se članku obrađuju dva instituta: (1) prestanak obveze zbog dužnikove nemogućnosti ispunjenja obveze za koju nije kriv, (2) prestanak obveze kod trajnih obveznih odnosa, među kojim se obveznim odnosima međusobno razlikuju oni koncipirani na određeni rok od onih koji su koncipirani na neodređeno vrijeme. Riječ je o dvama načinima koje Zakon o obveznim odnosima svrstava u skupinu ostalih načina prestanka obveza, zajedno s prijebojem, otpustom duga, sjedinjenjem i smrću. Riječ je o dvjema materijama koje su u obveznom pravu (potrošačkom, građanskom i trgovačkom) iznimno česte, gotovo svakodnevne. Svaki od tih instituta ima svoje specifičnosti, primjerice, ova vrsta nemogućnosti ispunjenja posve je različita od nemogućnosti ispunjenja predviđenih u čl. 373. i 374. Zakona o obveznim odnosima, dok su režimi prestanka obveze u trajnom odnosu na određeno i u trajnom odnosu na neodređeno međusobno bitno različite. U ovom se članku iznosi pregled te materije s odgovarajućim objašnjenjima.

1. Umjesto uvoda – načini prestanka obveza
2. Nemogućnost ispunjenja
3. Otkaz trajnoga obveznog odnosa
4. Zaključak