Prekovremeni rad kod rada do polovine punoga radnog vremena

U ovom se članku analizira prekovremeni rad, ali specifično glede osoba koje obavljaju rad do polovine punoga radnog vremena. Ovaj je članak rezultat niza opetovanih upita o tom pitanju koja se pojavljuju u nadležnim javnim i državnim čimbenicima. U članku se u praktičnome smislu ne iznosi tek puki pozitivan odgovor na to pitanje i odgovarajuće objašnjenje zašto te kategorije osoba mogu obavljati prekovremeni rad. Autorica ide i dalje te na primjeru toga pitanja nastoji teleološki i hermeneutički sagledati relevantna pravila nekolicine zakonskih akata te ponuditi holistički pristup razradi takvih radnopravnih, ali i socijalnih pitanja koja su adresirana na specifične, pa i osjetljive te ranjive kategorije radnika. Pravila radnog i socijalnog prava, kao i na ovome pitanju, počesto ne nude izravan i izričit normativni odgovor, ali se on precizno, određeno te bez i najmanje dvojbe može utvrditi razumnim, pravilnim i cjelovitim te napose teleološkim sagledavanjem odgovarajućih pravnih režima te njihovom kontekstualizacijom.

1. Uvod
2. Osobna svojstva adresata – tko su adresati pravila o radu do polovice punoga radnoga vremena
3. Pristup radnopravnoga zakonodavstva – radnopravna jednakost
4. Radnopravna jednakost prekovremenog rada kod rada do polovine punoga radnog vremena
5. Poslovno-EKONOMSKA argumentacija održivosti prekovremenoga rada kod rada do polovine punoga radnoga vremena
6. Je li potreban fleksibilniji pristup radu do polovine punoga radnog vremena?
7. Zaključak