Tko je radnik? Neodrživost „radnih odnosa“ na temelju ugovorâ o djelu i obavljanja studentskog posla

U ovome se članku razmatra odnos između radnika (i radnog odnosa) te izvođača (i obveznog odnosa) uzimajući u obzir i studente kao izvođače u smislu Zakona o obavljanju studentskih poslova. Autoričin je cilj ne samo utvrditi što radnika i radni odnos čini takvima nego i provesti njihovo razlikovanje prema nekima drugim pravnim odnosima te postaviti granice mogućnosti održiva interpretativnog proširivanja pojma radnik. U središtu ovoga članka je Zakon o radu. Međutim, kao podloga i poticaj za ova razmatranja poslužit će Zakon o osobnoj asistenciji, pri čemu se misli na taj zakon en bloc – od same njegove izrade, e-savjetovanja, donošenja, primjene i ponajviše nečuvenih interpretacija njegovih pravila koja su stubokom protivna temeljim institutima Zakona o radu. Zbog interpretacijskih stranputica u sustavu radnog prava, on stvara privid da se radnikom u RH može bez kriterija shvatiti gotovo svakoga tko obavlja bilo kakav rad, što ima dalekosežne negativne posljedice.

1. Uvod
2. Zašto europsko pravo ne daje definiciju pojma radnik, a iznosi kriterije i standarde za njegovo određivanje?
3. Interpretacijsko proširivanje pojma radnik u pravu rh
4. Stranputice Zakona o osobnoj asistenciji
5. Zaključci