Ustup tražbine umjesto ispunjenja (posebni slučajevi ustupanja tražbine)

Ustup tražbine umjesto ispunjenja u Zakonu o obveznim odnosima uređuje se kao jedan od triju posebnih slučajeva ustupanja tražbine. Riječ je o takvim vrstama cesije kod kojih nije u prvome planu prijenos tražbine (odnosno promjena vjerovnika), nego se njima ostvaruju drugi pravno-gospodarski ciljevi. Uređenje ustupa umjesto ispunjenja u Zakonu o obveznim odnosima ima svoje specifičnosti jer odstupa od nekih osnovnih načela cesija, međutim kako se sve uređenje temelji na dispozitivnim pravilima, ona se primjenjuju samo ako nema drugačijih ugovornih odredaba među cedentom i cesionarom. Međutim, glede toga instituta za sve što izrijekom i specijalno nije uređeno, primjenjuju se pravila o (redovnoj) cesiji (položaj cezusa, odgovornost cedenta za veritet, prijenos sporednih prava zajedno s prijenosom tražbine i dr.). U ovome se članku iscrpno, na temelju prakse relevantnih sudova, shvaćanja u doktrini, ali i razrada u stručnim pravnim krugovima, iznosi cjelovita analiza toga posve specifičnog instituta. Da bi se to postiglo, najprije se na početku ovog članka razjašnjavaju čimbenici koji čine bit cesije.

1. Bit cesije
2. Ustupanje umjesto ispunjenja ili radi ispunjenja
3. Ustupanje umjesto ispunjenja
4. Nejasnoća je li riječ o ustupu tražbine umjesto ispunjenja ili ustupu radi ispunjenja
5. Zaključak