Implikacije ustavnosudske odluke o ukidanju dijela Zakona o osobnoj asistenciji

U članku se iznose, analiziraju i komentiraju odlučni dijelovi ustavnosudske odluke kojom je ukinut dio Zakona o osobnoj asistenciji (U-I-3330/2023 i dr. od 16. prosinca 2025.). Odluka se, međutim, dohvatom izreke i obrazloženja nikako ne odnosi samo na Zakon o osobnoj asistenciji, nego iscrpnošću i istančanošću ima dalekosežne implikacije na niz zakona i podzakonskih općih akata u sustavu socijalne skrbi jer u njihovim uređenjima na jednome mjestu javnosti čini vidljivim nizove nedosljednosti, neusklađenosti, preklapanja, proturječnosti i pravnih praznina. Ukidanjem biti Zakona o osobnoj asistenciji učinci ustavnosudske odluke prelijevaju se na nizove propisa, politika pa i paradigmatskih polazišta, posebno glede zaštite djece s teškoćama u razvoju. Ustavni sud je kao svojevrsna summa summarum ustvrdio činjenicu da je djeci s invaliditetom u RH protuustavno i protukonvencijski tim Zakonom uskraćen pristup usluzi osobne asistencije samo zato što im je dostupna roditeljska skrb. Ustavni sud u odluci koristi snažne riječi i kvalifikacije implicirajući o kakvoj je razini protuustavnosti riječ, ali i o kvalificiranoj ranjivosti osoba koje su njome snažno pogođene.

1. Odluka Ustavnog suda RH br. U-I-3330/2023 kao polazište za analizu implikacijâ
2. „Osoba koja je navršila 18 godina“
3. Sadržaj i svrha prava na osobnu asistenciju
4. Uvjeti koje mora ispunjavati osobni asistent i pružatelj usluge osobne asistencije
5. Priznavanje prava na osobnu asistenciju s implikacijama na Zakon o socijalnoj skrbi
6. Zaključak