Pravo i porezi 1/2026

Od 1. siječnja 2026. godine provodi se fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji neovisno o načinu naplate. Provedba fiskalizacije računa uređena je odredbama Zakona o fiskalizaciji i Pravilnika o fiskalizaciji u krajnjoj potrošnji. Pravilnik o fiskalizaciji u krajnjoj potrošnji stupio je na snagu 1. siječnja 2026. godine, a u nastavku donosimo njegove najvažnije odredbe.

1. Pribavljanje digitalnih certifikata i elementi računa
2. Prijava podataka u Sustav za fiskalizaciju
3. Način razmjene podataka između obveznika fiskalizacije računa i Sustava za fiskalizaciju
4. Postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja
5. Postupak prijave podataka o napojnici
6. Sadržaj i postupak ovjere uvezane knjige računa
7. Postupak dokazivanja u slučajevima nemogućnosti uspostave veze za razmjenu podataka
8. Izgled i sadržaj obavijesti o obvezi izdavanja računa te obvezi kupca da preuzme i zadrži račun
9. Sadržaj obavijesti o fiskalizaciji prodaje putem samoposlužnih uređaja
10. Načini provjere izdanih računa putem web-servisa Porezne uprave
11. Visina svote blagajničkog maksimuma

Jedna od najvažnijih novosti u Izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u koje su stupile na snagu 1. siječnja 2026. godine je pomicanje roka predaje propisanih obrazaca – prijava s 20. u mjesecu za prethodni mjesec, i to na kraj mjeseca kada dospijeva i obveza plaćanja PDV-a, što se nije promijenilo. Ukida se i predaja nekih obrazaca te obveza vođenja posebne evidencije o primljenim računima – Obrazac U-RA, a sve je povezano s uvođenjem Fiskalizacije 2.0 te administrativnim rasterećenjem, kako ga tumači Porezna uprava. Također se očekuje i objava izmjena Pravilnika o PDV-u u kojemu će se detaljnije objasniti odredbe u vezi s navedenim Izmjenama Zakona o PDV-u. U ovom se članku daju najvažnije odredbe koje proizlaze iz teksta Izmjena i dopuna Zakona o PDV-u i Pravilnika o PDV-u koji je tek objavljen na portalu eSavjetovanja.

1. Uvod
2. Izmjene u Zakonu o PDV-u
3. Koje se promjene očekuju u izmjenama pravilnika o PDV-u
4. Zaključak

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit stupio je na snagu 1. siječnja 2026. godine, a primjenjivat će se kod prijave poreza na dobitak za 2026. godinu odnosno za porezno razdoblje koje počinje teći od 1. siječnja 2026. godine i nadalje. U nastavku izdvajamo najvažnije.

1. Mirovinski i investicijski fondovi bez pravne osobnosti nisu obveznici poreza na dobitak
2. Dodatno umanjenje porezne osnovice
3. Darovanja za zdravstvene potrebe
4. Transferne cijene
5. Porezna osnovica kod društva u stečaju
6. Uračunavanje poreza plaćenog u inozemstvu
7. Obveza obračunavanja i plaćanja poreza
8. Poslovne knjige i financijskih izvješća
9. Ostale izmjene i dopune Zakona

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnom globalnom porezu na dobit stupio je na snagu 23. prosinca 2025. godine a primjenjuju se u postupku podnošenja prijava ovog dopunskog poreza za 2024. godinu i nadalje. Svrha ovih promjena jest usklađenje Zakona s modelom pravila Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD-a) i Pravilima sigurne luke za utvrđivanje tuzemnoga dopunskog poreza, čime bi se trebala olakšati njegova primjena.

1. Uvod
2. Najvažnije izmjene i dopune Zakona
3. Nove prekršajne odredbe (čl. 52. Zakona)
4. Prijelazne i završne odredbe

Zakon o izmjenama i dopunama Općega poreznog zakona objavljen je u Narodnim novinama br. 151/25. od 15. prosinca 2025. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2026. godine, osim odredaba o razmjeni podataka s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u vezi s lokalnim porezima i porezima na dohodak koje stupaju na snagu 1. siječnja 2027. godine. Detaljnije o svim bitnim izmjenama pišemo u ovom članku.

1. Ukidanje obveze sastavljanja i podnošenja Statističkog izvješća o dospjelim, a nenaplaćenim tražbinama
2. Proširenje izuzeća od obveze izdavanja računa
3. Pristup podatcima i prekršajne kazne
4. Izricanje upravnih mjera
5. Obveza čuvanja porezne tajne

Autorica u ovome članku iznosi sažet pregled zakonskih odredaba te poreznog položaja isplate naknade u slučaju zabrane natjecanja radnika s poslodavcem. Naime, u suvremenom poslovnom svijetu u kojemu su znanje, vještine i poslovne informacije ključni čimbenici konkurentnosti, poslodavci nastoje zaštititi svoje interese. Klauzula o zabrani natjecanja je ugovorna odredba kojom se radnik obvezuje da nakon prestanka radnog odnosa neće obavljati djelatnost koja je u izravnom natjecanju s poslodavcem.

1. Uvod
2. Zabrana natjecanja radnika s poslodavcem na tržištu

Rezerviranja predstavljaju sadašnju obvezu koja je proizišla iz prošlih događaja, a za čije se podmirenje očekuje odljev resursa društva. Kao porezno priznati trošak priznaju se rezerviranja za rizike i troškove na temelju zakona ili drugog propisa i rezerviranja koja su uvjetovana ugovorima. Navedena rezerviranja obuhvaćaju rezerviranja za otpremnine, rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava, rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima, rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima i rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore. Autorica u članku daje primjere navedenih rezerviranja.

1. Uvod
2. Rezerviranja za otpremnine
3. Rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava
4. Rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima
5. Rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima
6. Rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore

Zakon o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 115/16 i 106/18) propisuje da porez na promet nekretnina pri stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose. Što to u praksi znači i kada se primjenjuje propisano oslobođenje, objasnit ćemo u članku, uz primjere iz sudske prakse.

1. Uvod
2. Oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina
3. Iz sudske prakse – stjecanje nekretnine uz naknadu
4. Iz sudske prakse – stjecanje nekretnine uz preuzimanje kreditne obveze
5. Zaključno

Prigovor narušene pravične ravnoteže predstavlja relativno novi institut u hrvatskom ovršnom pravu. To je jedan od razloga zbog kojeg se uz ovaj pojam povezuju različite dvojbe. U ovom se članku analiziraju sporni aspekti u vezi s predmetnim institutom, i to s motrišta sudske prakse. Iako je sudska praksa u pogledu pojedinih pitanja zauzela načelno jedinstveno shvaćanje, autor u ovom radu dovodi u pitanje ispravnost određenih dominantnih pravnih shvaćanja i vlastitim argumentima nastoji isprovocirati promjenu sudske prakse.

1. Uvod
2. Općenito
3. Dopuštenost prigovora
4. Procesni aspekt
5. Zaključak

Sam način na koji se provodi ovrha na novčanim sredstvima prokurista ovisi o tome ostvaruje li on primitke u trgovačkom društvu u kojemu je imenovan prokuristom, na temelju radnog odnosa ili ne. Shodno navedenome, provedbena pravila spomenute ovrhe protežu se kroz dva različita režima, o čemu detaljnije pišemo u nastavku.

1. Uvod
2. Općenito o položaju prokurista u okviru radnog odnosa
3. Ovrha na primitcima prokurista koji nije u radnom odnosu u društvu u kojemu je imenovan prokuristom
4. Ovrha na primitcima prokurista koji je u radnom odnosu u društvu u kojemu je imenovan prokuristom

Prestanak radnog odnosa putem otkaza ugovora o radu, bilo od strane poslodavca, bilo radnika, za sobom povlači razne posljedice, pitanja i dvojbe. To se poglavito odnosi na pitanja računanja, odnosno trajanja (početka i kraja) te tijeka otkaznih rokova. Stoga u ovom članku, uz detaljno izlaganje duljine otkaznih rokova i njegova tijeka, od trenutka uručenja pisane odluke o otkazu pa sve do odjave radnika s obveznih osiguranja, dajemo odgovore na neka najčešća pitanja iz ovog područja radnog prava.

1. Uvod
2. Otkaz ugovora o radu
3. Oblik i dostava otkaza
4. Trajanje otkaznog roka
5. Početak tijeka otkaznog roka
6. Tijek otkaznog roka
7. Završetak otkaznog roka
8. Prestanak radnog odnosa i odjava s obveznih osiguranja
9. Otkaz zbog nezadovoljenja na probnom radu
10. Odricanje od otkaznog roka

U radu se razmatra zakonska zabrana natjecanja radnika s poslodavcem. Pritom se, uz analizu pozitivnoga zakonskog uređenja tog radnopravnog instituta, posebna pozornost posvećuje pitanjima (a) što se smatra djelatnošću poslodavca na koju se odnosi navedena zabrana i (b) koja je uloga radnog mjesta na kojemu je radnik zaposlen, odnosno poslova koje obavlja u odnosu na djelatnost poslodavca. Naposljetku, (c) postavlja se i pitanje izostanka zdravorazumskog elementa u vezi sa zakonskom zabranom natjecanja u sudskoj praksi i pravnoj literaturi – (pr)ocjene što treba smatrati natjecanjem, odnosno konkuriranjem poslodavcu.

1. Uvod
2. Pozitivno uređenje zakonske zabrane natjecanja radnika s poslodavcem u RH
3. Određenje djelatnosti poslodavca
4. (I)relevantnost radnog mjesta radnika, odnosno poslova koje obavlja kod poslodavca
5. Umjesto zaključka: sprječavanje stvarne konkurencije ili (pretjerano) ograničenje prava

U članku se analizira normativni okvir i ključna rješenja Zakona o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske, s posebnim naglaskom na kategorizaciju pravnih osoba u državnom vlasništvu, pravne posljedice, ključnu novinu propisa i dokument vlasničke politike. Polazeći od potrebe unaprjeđenja korporativnog upravljanja i usklađivanja s međunarodnim standardima, osobito smjernicama OECD-a, članak razmatra kako novi zakon redefinira vlasničku ulogu države, uvodi sustav financijskih i nefinancijskih ciljeva, nastoji ojačati profesionalizaciju i neovisnost upravljačkih struktura te osigurati veću transparentnost poslovanja pravnih osoba u državnom vlasništvu. S tim u vezi, članak također nastoji kritički propitati doseg i potencijalne učinke navedenih normativnih rješenja te skrenuti pozornost na moguće izazove njihove provedbe u praksi, osobito u pogledu institucionalnih kapaciteta i stvarne depolitizacije korporativnog upravljanja.

1. Uvod
2. Razlozi donošenja ZPOVRH-a
3. Značenje ZPOVRH-a i područje njegove primjene
4. Novi pristup uređenja upravljanja pravnim osobama u vlasništvu RH
5. Zaključak

Europska središnja banka više od šest mjeseci nije mijenjala visinu kamatne stope na glavne operacije refinanciranja. Ta kamatna stopa predstavlja referentnu kamatnu stopu za izračun visine stopa zateznih i ugovornih kamata u Republici Hrvatskoj, što znači da i njihova visina ostaje nepromijenjena. Prema tome, visina stopa zateznih i ugovornih kamata od 1. siječnja 2026. godine ostaje ista kao i u zadnjem polugodištu 2025. godine. Stopa kamata na zajmove između povezanih osoba za 2026. godinu koju donosi ministar financija smanjuje se i sada iznosi 2,65 %. U ovom članku dajemo pregled visina stopa zateznih i ugovornih kamata koje se primjenjuju od 1. siječnja 2026. godine.

1. Visina i način obračuna zateznih kamata
2. Visina ugovornih kamatnih stopa
3. Kamatna stopa na zajmove između povezanih osoba

Predmet analize u članku je cesija radi ispunjenja (naplaćivanja) kako s motrišta odredaba Zakona o obveznim odnosima, tako i s motrišta relevantne sudske prakse koja tumači i razrješava mnogobrojna otvorena i prijeporna pitanja glede tog instituta. Ovaj članak obrađuje materiju toga posebnog slučaja cesije također s obzirom na zakonsko uređenje koje nije uvijek prikladno i ne odgovara temeljnim postulatima cesijskog prava, ali i s obzirom na prevladavanje dispozitivnih pravila i široko postavljenih mogućnosti da cedent i cesionar međusobnim dogovorom drugačije ili kako im odgovara urede svoj odnos koji nastaje u povodu prijenosa tražbine. Apstraktnost cesije ključno je obilježje koje omogućuje da se u poslovanju ona koristi za različite funkcije, pa i ovako – za podmirenje tražbine, što je središnji predmet ovog rada. Osim toga što sve navedeno omogućuje da se cesija individualizira, tj. razlikuje od slučaja do slučaja s obzirom na svoje značajke i funkcije, od presudne važnosti za razumijevanje redovne cesije i njezinih posebnih slučajeva ostaje sudska praksa zbog velikog broja antinomija, nelogičnosti, proturječnosti, ali i zbog razmjerno lapidarnoga normativnog okvira u hrvatskom obveznom pravu.

1. Uvod
2. Redovna cesija i posebni slučajevi cesije
3. Zakonsko uređenje ustupa radi ispunjenja
4. Fiducijarne značajke ustupa radi ispunjenja
5. Specifičnost uređenja ustupanja radi ispunjenja u čl. 88. st. 4. ZOO-a
6. Ustupanje radi ispunjenja i ustupanje radi osiguranja
7. Zaključak – normativni okvir ne odražava svu složenost cesije

U radu se izlaže problematika zakonskog uređenja sukoba interesa u državnoj službi s motrišta Zakona o državnim službenicima i Etičkog kodeksa državnih službenika i namještenika. Posebna se pozornost posvećuje zakonskim ograničenjima dodatnoga poduzetničkog (kroz otvaranje obrta ili osnivanje pravne osobe) i radnog (kroz obavljanje dodatnih poslova ili pružanje usluga izvan radnog vremena) angažmana državnih službenika te apsolutnoj nedopuštenosti postavljanja bilo kakvih uvjeta ili ograničenja stručnom, znanstvenom, kulturnom i/ili umjetničkom radu i stvaralaštvu državnih službenika, a u skladu s pozitivnim zakonskim uređenjem. Na temelju analize normativnog uređenja, dolazi se do zaključka kako je ograničenje poduzetničkog angažmana državnih službenika oprezno, ali razmjerno i razložno uređeno, dok je ograničenje njihova (dodatnog) radnog angažmana odveć kruto i nefleksibilno, pa i pomalo pretjerano. Suprotno tome, zakonsko uređenje (neoborivo) presumirane dopustivosti objavljivanja stručnih članaka i drugih autorskih publikacija, odnosno održavanja povremenih predavanja na stručnim seminarima i savjetovanjima opravdano je permisivno i u skladu sa zahtjevima ustavne slobode znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva te slobode misli i zabrane cenzure.

1. Uvod
2. Pravna regulacija sukoba interesa državnih službenika
3. Sukob interesa i dodatan rad državnih službenika
4. Zaključak

Državni službenik bez ičijeg odobrenja i ikakvih pretpostavaka te ograničenja smije na temelju Zakona o državnim službenicima objavljivati stručne članke i autorske publikacije. Naglasak je na stručnosti i autorskoj odrednici publikacije, prilikom čega je jasno da se time otvara prostor državnim službenicima objavljivati stručne radove iz područja kojim se bave u upravnom području gdje rade. Time se pridonosi vidljivosti državne službe, izlaže ju se pogledu javnosti, a pridonosi se također transparentnosti, stručnosti i uopće kredibilitetu državne službe. Lapidarnost zakonskog uređenja možda ne odražava svu faktičnu složenost koja stoji iza takva zakonodavčeva stajališta, pa se ono ovdje iznosi i opisuje. Posebno se naglašava da objavljivanje stručnih članaka i autorskih publikacija podliježe izrazito permisivnom i stimulirajućem zakonskom režimu koji je u pogledu permisivnosti potpuna opreka situaciji kada bi, primjerice, državni službenik želio otvoriti obrt ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo te osnovati trgovačko društvo ili drugu pravnu osobu.

1. Uvod
2. Zakonska pravila o objavljivanju stručnih članaka i autorskih publikacija
3. Ograničenja objavljivanja stručnih članaka i autorskih publikacija državnog službenika
4. Vidljivost državne službe zbog objavljivanja stručnih članaka i autorskih publikacija – sva bit problematike
5. Zaključak

U članku se iznose, analiziraju i komentiraju odlučni dijelovi ustavnosudske odluke kojom je ukinut dio Zakona o osobnoj asistenciji (U-I-3330/2023 i dr. od 16. prosinca 2025.). Odluka se, međutim, dohvatom izreke i obrazloženja nikako ne odnosi samo na Zakon o osobnoj asistenciji, nego iscrpnošću i istančanošću ima dalekosežne implikacije na niz zakona i podzakonskih općih akata u sustavu socijalne skrbi jer u njihovim uređenjima na jednome mjestu javnosti čini vidljivim nizove nedosljednosti, neusklađenosti, preklapanja, proturječnosti i pravnih praznina. Ukidanjem biti Zakona o osobnoj asistenciji učinci ustavnosudske odluke prelijevaju se na nizove propisa, politika pa i paradigmatskih polazišta, posebno glede zaštite djece s teškoćama u razvoju. Ustavni sud je kao svojevrsna summa summarum ustvrdio činjenicu da je djeci s invaliditetom u RH protuustavno i protukonvencijski tim Zakonom uskraćen pristup usluzi osobne asistencije samo zato što im je dostupna roditeljska skrb. Ustavni sud u odluci koristi snažne riječi i kvalifikacije implicirajući o kakvoj je razini protuustavnosti riječ, ali i o kvalificiranoj ranjivosti osoba koje su njome snažno pogođene.

1. Odluka Ustavnog suda RH br. U-I-3330/2023 kao polazište za analizu implikacijâ
2. „Osoba koja je navršila 18 godina“
3. Sadržaj i svrha prava na osobnu asistenciju
4. Uvjeti koje mora ispunjavati osobni asistent i pružatelj usluge osobne asistencije
5. Priznavanje prava na osobnu asistenciju s implikacijama na Zakon o socijalnoj skrbi
6. Zaključak

Dana 31. prosinca 2025. godine na snagu je stupila Uredba o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji. Riječ je o uredbi donesenoj na temelju zakonske ovlasti i pravne snage zakona. Njome se pokušavaju donekle sanirati nesuglasnosti Zakona o osobnoj asistenciji s Ustavom RH, zbog čega je Ustavni sud RH 16. prosinca 2025. godine (U-I-3330/2023) ukinuo niz odredaba toga zakona, koje čine njegovu bit. U ovome se članku pruža osvrt na navedenu uredbu te se propituje koliko je njome prihvaćena ustavnosudska odluka, koliko nije i, naposljetku, u kojoj je mjeri donositelj uredbe ignorirao tu ustavnosudsku odluku. Problem Zakona o osobnoj asistenciji, međutim, mnogo je složeniji i dublji, kao i čitava socijalnog sustava u RH, pa je unaprijed posve jasno da ovime Vlada RH ad hoc samo omogućuje trenutačnu funkcionalnost sustava osobne asistencije ne rješavajući, u biti, temeljne probleme u sustavu socijalne skrbi.

1. Uvod
2. Efektivno osiguravanje osobne asistencije
3. Neodrživost Uredbe u dijelu koji se odnosi na pravilnik o Komisiji za procjenu potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije
4. Osobni asistenti specijalizirani za djecu s teškoćama u razvoju
5. Novčana naknada za izvršeni broj sati
6. Zaključak

U članku se propituje način na koji promjena zakonskih pravila utječe na pravne kvalifikacije činjenica i učinaka koji se na njih nadovezuju, a koje su se dogodile u prijašnjem (starijem) zakonskom uređenju. Sva pravna pravila u RH djeluju pro futuro, a samo krajnje iznimno te zbog posebno opravdanih razloga pojedina zakonska pravila smiju djelovati isključivo kvaziretroaktivno. Podzakonski opći akt ni u kojemu svojem dijelu i ni najmanje ne smiju biti retroaktivni: u njima nije dopuštena ni prava ni neprava (kvazi) retroaktivnost. Odluke Ustavnog suda RH i Visokoga upravnog suda RH koje imaju značajke općih akata djeluju ex nunc, pa se i stoga objavljuju u Narodnim novinama. Međutim, primjena prava u vremenu u RH stalno je problematična, a nedopušteno povratno (retroaktivno) djelovanje podosta je prisutno na svim razinama. U ovom se članku objašnjavaju pravna pravila i način njihove primjene, ali se upućuje i na najčešće pogreške kojima se u pravnoj praksi i poslovanju neopravdano i protuustavno postiže da se pravo primjenjuje ne pro futuro, nego pro praeterito. Primjena pravnog pravila pro futuro ključno je za vladavinu prava, pravnu predvidivost i sigurnost.

1. Uvod
2. Povratno djelovanje (retroaktivnost) zakonskoga pravnog pravila
3. Zakonska ovlast dodijeljena subjektu da podzakonskim aktom postiže povratne (retroaktivne) učinke
4. Položaj pravila s povratnim (retroaktivnim) djelovanjem u zakonu
5. Zabrana povratnog djelovanja uredaba Vlade RH na temelju zakonske ovlasti
6. Zabrana povratnoga (retroaktivnog) djelovanja u podzakonskim općim aktima
7. Pojedinačni pravni akti koji imaju učinke općih akata
8. Važnost mjerodavnoga prava i najčešće pogreške
9. Mjerodavno pravo i odlučan trenutak za popunjavanje pravnih praznina
10. Zaključak

1. Kongruentno i inkongruentno namirenje
2. Davanje radi ispunjenja (naplate)
3. Osobito
4. Teleologija (u pravu)
5. Normativni optimizam

III. Porez na dohodak

III. – 1. Isplata naknada predstavnicima suvlasnika stambenih zgrada

IV. Porez na dobit

IV. – 1. Porezni tretman poklonjene police osiguranja pravne zaštite

V. Drugi porezi, pristojbe i davanja

V. – 1. Primanje e-računa udruge

V. – 2. Obveza fiskalizacije računa prema novom Zakonu o fiskalizaciji

V. – 3. Obveza fiskalizacije računa za platne usluge prihvata platnih transakcija (kartica)

V. – 4. Implementacija Fiskalizacije 1.0 i Fiskalizacije 2.0 – fiskalizacija ovisno o načinu plaćanja i kupcu

V. – 5. Mišljenje o izdavanju eRačuna od strane sudskih vještaka i odvjetnika

V. – 6. Rokovi čuvanja eRačuna i B2G transakcije

V. – 7. Rokovi za prilagodbu Fiskalizaciji 2.0

V. – 8. Obveza fiskalizacije računa – Zavod za javno zdravstvo

V. – 9. Fiskalizacija usluga mikrobiološkog laboratorija

V. – 10.Povlastice pri kupnji novog osobnog automobila za osobe s invaliditetom

OBVEZNO PRAVO

1. ZASTARA POVREMENIH TRAŽBINA (čl. 226. ZOO-a)

U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe čl. 226. ZOO-a, jer iz Ugovora o zajmu iz kojeg proizlazi utuženo potraživanje određena je otplata zajma u jednakim mjesečnim anuitetima kojima se otplaćuje glavnica i kamata, pa takvo potraživanje zastarijeva za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog anuiteta.

1. ISKLJUČENJE ODGOVORNOSTI OSIGURAVATELJA (944. ZOO-a)

Način utvrđivanja štete i pitanje pokrića prosuđuju se u skladu s ugovorom i uvjetima osiguranja čija pravila čine sastavni dio ugovora o osiguranju. Stoga je osiguratelj, ovdje tužitelj, oslobođen odgovornosti prema oštećeniku, ovdje tužitelju, jer je odvjetnik štetu počinio grubom nepažnjom, pozivom na odredbu Uvjeta osiguranja.

STVARNO PRAVO

1. SUVLASNIČKI UDIO POJEDINIH SUVLASNIKA (čl. 14. ZTTE-a)

Iz dostavljenog popisa suvlasnika proizlazi da uz pojedine suvlasnike nisu navedene površine, dok su uz druge navedene, neovisno o tome jesu li isti potpisali odluku ili ne. Takva evidencija ne omogućuje utvrđenje ukupnih suvlasničkih dijelova niti dijelova koji otpadaju na potpisnike odluke, pa posljedično niti utvrđenje je li odluka donesena većinom po suvlasničkim dijelovima.

1. STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA DOSJELOŠĆU (čl. 388. ZV-a)

Pravnim pravilom iz § 1472. OGZ propisano je da se vlasništvo na državnoj, crkvenoj, općinskoj i sličnoj imovini može steći samo posjedom od 40 godina pa je prema činjenicama koje je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio, taj rok protekao već za vrijeme važenja tog zakona.

1. UGOVOR O UPRAVLJANJU (čl. 375. ZV-a)

Odluka suvlasnika o upravljanju nekretninom, kao i ugovor kojim se određuje upravitelj zgrade, mora biti sklopljena u pisanom obliku i potpisana od suvlasnika koji raspolažu većinom suvlasničkih dijelova. Sudska praksa također dosljedno zauzima stajalište da je pisani oblik obvezan, a ne fakultativan, jer se radi o pravnom poslu koji proizvodi obveze za sve suvlasnike, neovisno o tome jesu li osobno sudjelovali u njegovu sklapanju.

1. NAČELO ZAŠTITE POVJERENJA U ZEMLJIŠNE KNJIGE (čl. 122. ZV-a)

Tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa zaštitu glede toga stjecanja.

1. STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA DOSJELOŠĆU (čl. 159. ZV-a)

Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva imaju se prosuditi prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja.

1. SMETANJE POSJEDA (čl. 22. ZV-a)

Pored elementa koji mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjena da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu, već je dovoljno za postojanje prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite (posljednji mirni posjed i nastalo smetanje).

RADNO PRAVO

1. ZAKONITOST ODLUKE IZ RADNOG ODNOSA (čl. 133. ZR-)

Uvjerenje je ovog suda da u konkretnim okolnostima, apostrofirajući ponajprije činjenicu da je tužitelj odbio ponudu tuženika za sklapanje novog Ugovora o radu na određeno vrijeme, ne postoje procesne mogućnosti raspravljanja o nezakonitosti/zakonitosti ili ništetnosti sporne Odluke tuženika, obzirom da radni odnos nije ni zasnovan.

1. OTKAZ UGOVORA O RADU ZA PRIVREMENO OBAVLJANJE POSLOVA (čl. 47. ZR-a)

Tuženica nije otkazala Ugovor o radu tužitelju jer kod Korisnika više ne egzistira mogućnosti da radnik nastavi s obavljanjem rada na poslovima prodajni predstavnik, već zbog svih promijenjenih okolnosti koje su nastupile od dana zasnivanja radnog odnosa i koje nisu uvjetovane krivnjom radnika, a koje je tuženica jasno i nedvosmisleno navela i opisala u odluci o otkazu ugovora o radu.

1. PRITVOR – IZVANREDNI OTKAZ (čl. 116. ZR-a)

Kod tuženika je zbog izostanka tužitelja s rada bilo pr

Porezno pravo – PDV

MJESTO STJECANJA ROBE UNUTAR ZAJEDNICE –TROSTRANI POSAO

Porezno pravo – PDV

SOLIDARNA ODGOVORNOST TREĆE OSOBE NAKON BRISANJA GLAVNOG DUŽNIKA IZ SUDSKOG REGISTRA

Radno pravo

UTVRĐIVANJE GODIŠNJIH CILJEVA I NADOKNADA ŠTETE

Radno pravo

OTKAZ ZBOG UČESTALOGA PRERANOG DOLASKA NA POSAO

Pravo na otpremninu u slučaju rada putem agencije za privremeno zapošljavanje

Vođenje evidencije radnog vremena za dane blagdana

Raskid ugovora sklopljenog na daljinu i povrat uplaćene cijene