Ugovaranje poslova za koje se zasniva radni odnos

Pojam radnog mjesta podrazumijeva opis ili popis poslova, njihovu vrstu ili narav, a koje je radnik obvezan obavljati za poslodavca. Riječ je sadržajnoj (kvalitativnoj) odrednici radnog odnosa, koja čini njegov identitet. Stoga je razumno da je određivanje ili barem odredivost poslova određenoga radnog mjesta bitan sastojak ugovora o radu. Pritom nije potrebno (niti bi to bilo moguće) unaprijed predvidjeti sve poslove pojedinoga radnog mjesta. Stoga se detaljnija razrada, osobito kod poslodavaca koji zapošljavaju veći broj radnika, obično provodi na razini općeg akta poslodavca (primjerice, donošenjem pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta), a u ugovoru o radu se navode osnovni podatci pomoću kojih je moguće odrediti poslove određenog radnika. Dodatno, nerijetko se, osim podataka o radnome mjestu, u ugovor o radu umeću odredbe o obvezi radnika da, prema nalogu poslodavca, obavlja i druge poslove – uz one za koje je zasnovao radni odnos. Takve ugovorne klauzule nisu same po sebi nevaljane, ali je njihovu definiranju, tumačenju i primjeni u praksi nužno pristupiti s određenom dozom opreza i suzdržanosti, a kako time ne bi došlo do prešutne izmjene ugovora o radu na štetu radnika. U svakom slučaju, tako naloženi poslovi trebali bi odgovarati naravi i vrsti rada za čije je obavljanje sklopljen ugovor o radu te biti u skladu sa strukom radnika, a on bi za njihovo obavljanje morao biti osposobljen.

1. Uvod
2. Radno mjesto: određivanje poslova za čije se obavljanje zasniva radni odnos
3. Obavljanje drugih poslova po nalogu poslodavca
4. Umjesto zaključka