Zakon o tajnosti podataka koji je stupio na snagu sredinom 2007. i njegovim stupanjem na snagu je prestao važiti Zakon o zaštiti tajnosti podataka iz 1996., osim odredaba koje uređuju poslovnu i profesionalnu tajnu. Zapravo, psolovna tajna su podatci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Kako je poslovna tajna prvenstveno pitanje samoregulacije unutar poslovnog subjekta, njezina regulacija je sve važnija, jer važnost informacija postaje ključna za poslovanje, te će se sve manje ragulirati prisilnim normama. Stoga, svi gospodarski subjekti trebali bi donijeti odgovarajući opći akt o poslovnoj tajni. U pravilu se taj akt donosi u obliku pravilnika. Kada je riječ o komercijalnim (ugovornim) odnosima sudionika na tržištu, tada je u okviru predmetnog konteksta potrebno sastavitii ugovor o povjerljivosti.
Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske se ne objavljuju u službenom glasilu Republike Hrvatske, što se redovito čini kada je riječ o odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju autor u ovome članku polemizira o jednoj odluci Vrhovnog suda koja bi se s obzirom na svoj značaj trebala objaviti u spomenutom glasilu, zaključivši pritom da kada je riječ o odluci koja je je po svojem značenju iznimno bitna i svakako nadilazi interese stranaka u tom konkretnom postupku, prava je šteta što javnost nije s njom upoznata na jasniji i izravniji način, nego je sve prepušteno usmenoj predaji i/ili manje ili više slučajnom prelistavanju web stranice suda.
U poslovnoj praksi prevladavaju slučajevi ispunjenja ugovora jer se ugovori u najvećem broju i sklapaju s namjerom ugovornih strana da ih ispune.Ispunjenjem ugovora ugovorne strane redovito ostvaruju ciljeve zbog kojih supristupile sklapanju ugovora, no postoje i slučajevi u kojima se sklopljeni ugovorine ispunjavaju jer su prestali na neki od načina koje predviđaju pravila obveznogprava. Jedan od načina prestanka ugovora je i raskid ugovora koji zasobom povlači i određene dvojbe, a jednu od njih, kroz prikaz slučaja iz domaćesudske prakse, autor razjašnjava u ovom članku.
Odredbama Zakona o najmu stanova (ZNS) uređena su prava i obveze u svezi s najmom i korištenjem stana ili dijela stana. Međusobni odnosi najmoprimca i najmodavca uređuju se ugovorom o najmu stana, koji se ugovor sklapa u pisanom obliku, s time da su bitni sastojci ugovora propisani ZNS-om, a one uvjete sklapanja ugovora koji nisu propisani stranke ugovaraju slobodno. Ugovorom o najmu stana obvezuje se najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu, pa se odredbe ZNS-a ne primjenjuju na stanove koji služe za privremeni smještaj i stanove za službene potrebe. Stupanjem na snagu ZNS-a prestao je u pravnom sustavu Republike Hrvatske postojati institut stanarskog prava, koji je do tada bio uređen Zakonom o stambenim odnosima. Zakonodavac je sada institut stanarskog prava zamijenio institutom građanskog prava i to najmom (u kojem se prava i obveze uređuju ugovorom), a pri tome je posebna zaštita predviđena upravo za ranije nositelje stanarskog prava i to na način da je pravni položaj ranijih nositelja stanarskog prava uređen kao pravni položaj najmoprimaca.
Hrvatski Pomorski zakonik svojim posljednjim novelama od prošle godine između ostaloga je prihvatio odredbe triju konvencija, od kojih se prva veže uz Protokol o izmjenama Konvencije o ograničenju odgovornosti za pomorske tražbine (1976.) iz 1996. godine (Protocol of 1996. to Amend the Convention on Limitation of Liability for Maritime Claims, 1976), koji je Republika Hrvatska ratificara, a znatno povisuje granice odgovornosti u odnosu na osnovnu Konvenciju. Potom je Hrvatska ratificirala i Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornsti i za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem iz 2001. godine (International Convention on Civil Liability for Bunker Oil Pollution Damage, 2001), te je Zakonik nadopunjen odredbama te konvencije. Konačno je pretprošle godine usvojena Međunarodna konvencija o uklanjanju podrtina iz 2007. godine (Nairobi International Convention on the Removal of Wrecks, 2007), pa je Pomiorski zakonik u očekivanju skorog stupanja na snagu te konvencije, preuzeo neke njezine odredbe.
Priznato pravo na žig isključivo je pravo njegova nositelja. Nositelj može to pravo sačuvati za sebe, može ga rabiti, prodati, licencirati, iznajmiti, davati dozvolu za njegovo korištenje i sl. Pojedinci i tvrtke često ulažu velik novac i napore u razvijanju novog proizvoda ili usluge da bi onda, zbog nemara ili neznanja, stavili na kocku njihove marketinške mogućnosti. Uz relativno malen trošak treba zaštititi industrijsko vlasništvo jer, u suprotnom, postoji mogućnost da konkurencija izađe s istim proizvodom ili žigom i ubere plodove tuđeg rada i ulaganja.
Prema odredbama Ustava Republike Hrvatske, RH je socijalna država, a socijalna pravda jedna je od najviših ustavnih vrednota. Ustav državu obvezuje na posebnu zaštitu obitelji i djece te stvaranje socijalnih, odgojnih, materijalnih i drugih uvjeta kojima se ta zaštita ostvaruje. Dobrobit djeteta prioritet je u uređivanju prava i obveza roditelja, države i svih drugih koji su uključeni u odgoj i skrb o djeci budući da je Ustavom propisana dužnost svih da štite djecu i nemoćne osobe. U članku se daje prikaz jedne odluke Ustavnog suda RH koji je u konkretnom slučaju zauzeo stajalište da pravo na doplatak za djecu nije pravo koje je neposredno zajamčeno Ustavom RH, već je to socijalno pravo koje se ostvaruje u okviru socijalne politike države. Doplatak za djecu u Republici Hrvatskoj ima značenje socijalnog davanja, kojim država doprinosi stvaranju socijalnih, odgojnih, materijalnih i drugih uvjeta u ostvarivanju prava djece. Imajući u vidu, prije svega, dobrobit i interese djece, kao i svoje gospodarske mogućnosti, država štiti djecu, a ta zašita pripada području socijalne politike države, čije uređenje prema mišljenju Ustavnog suda, nedvojbeno spada u Ustavom zajamčenu normativnu samostalnost države. Stoga se pravo na doplatak za djecu ne može smatrati ustavnim pravom tj. pravom koje izravno jamči Ustav, već pravom koje proizlazi iz tzv. socijalnih ustavnih prava.
Prema striktnoj odredbi Zakona o radu radnici imaju pravo, bez bilo kakve razlike, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima toga sindikata. Sindikat se može definirati kao samostalna, demokratska i neovisna organizacija zaposlenih u koju se oni dragovoljno udružuju radi artikuliranja, oblikovanja i ostvarivanja njihovih zajedničkih interesa. Institut sindikata prvi se puta pojavio prije nešto manje od dvjesto godina u tada najrazvijenijim industrijskim kapitalističkim državama na svijetu. Do danas, pa nadalje uloga i značaj sindikata ostali su isti kao i u njegovim samim početcima, promicanje i zaštita interesa radničkih prava, s time da danas sindikati trebaju u svom javnom djelovanju, a osobito u pregovaračkom procesu pokazati više odgovornosti i senzibilnosti prema realnoj društvenoj situaciji gospodarskoj i globalnoj krizi, odnosno recesiji.
Dana 1. siječnja ove godine stupio je na snagu novi Zakon o kaznenom postupku. No, u vezi njegova stupanja na snagu specifična je situacija koja se odnosi na to da je tek nekoliko odredaba stupilo na snagu navedenoga datuma, dok je za veilku većinu njegovih odredaba odgođena primjena. Naime, najveći broj odredaba toga Zakona stupa na snagu dana 1. srpnja 2009. u predmetima za kaznena djela iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Za ostale kaznene postupke navedene odredbe stupaju na snagu dana 1. rujna 2011. Sukcesivno dgođena primjena Zakona o kaznenom postupku je ustanovljena radi temeljite pripreme za provedbu toga Zakona, donošenja drugih potrebnih zakonskih propisa i pravilnika, tehničke pripremljenosti, edukacije djelatnika državnog odvjetništva, policije, sudaca, davanje putokaza kako pravilno postupati po novome Zakonu.
U lipnju 2006. godine Hrvatski sabor usvojio je Zakon o Zakladi hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. U ožujku 2007. godine na snagu je stupio Pravilnik o uvjetima i postupku za dodjelu sredstava za ostvarivanje svrhe Zaklade, te je Zaklada počela sa svojim djelovanjem. Svrha Zaklade je osiguravanje financijske pomoći materijalno najugroženijim braniteljima i članovima njihovih obitelji. U ovom tekstu prikazane su zakonske odredbe kojima je propisan način rada i djelovanja Zaklade, te postupak i način ostvarivanja financijske pomoći putem Zaklade.
Besplatna pravna pomoć je način ostvarivanja prava pojedinaca na pristup sudu i drugim državnim tijelima. Ona se odnosi na sva ona državna tijela, odnosno na tijela s javnim ovlastima pred kojima pojedinci ostvaruju svoja prava, ili koja im nameću određene obveze. Značajno je da postupak ostvarivanja besplatne pravne pomoći u cijelosti ili djelomično podmiruje država, ali pod određenim uvjetima. Pri tome je potrebno uzeti u obzir materijalni položaj pojedinca koji ne može ostvariti pravo na pristup sudu ili drugim državnim tijelima, a da ne ugrozi svoje uzdržavanje ili uzdržavanje članova svoje obitelji. Dakle, namjera je da se i u praksi ostvari načelo jednakosti građana u postupcima pred državnim tijelima i institucijama.
Komisija Europske unije 1. prosinca 2008. objavila je Priopćenja o koordiniranoj strategiji radi učinkovite borbe EU protiv prijevara na području PDV-a, te ih uputila Vijeću, Europskom parlamentu i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru pozivajući se na priopćenje Komisije iz svibnja 2006. u kojem se opet poziva na raspravu o stvaranju koordinirane strategije na razini EU radi borbe protiv poreznih prijevara na području EU. Nakon tog priopćenja uslijedila je intenzivna i učinkovita rasprava pojedinih europskih tijela, država članica i tržišnih sudionika. Iako se navdeno priopćenje odnosilo na sve vrste poreza, rasprava koja je potom nastupila, ukazala je na to da borba protiv prijevara na području PDV-a zahtjeva prednost. Makar su poduzete i određene radnje koje se tiču prijevara na ostalim poreznim područjima, priopćenja donesena nakon 2006. isključivo se odnose na prijevarne radnje i PDV.
